Nacizma ne bi ni bilo da se Amerika nije u miješala u prvi svjetski rat!?
-zašto se amerika uopće umiješala u prvi rat?
(povodom posjeta Shimona Peresa Hrvatskoj)

Benjamin H. Freedman, senior, Židov Njegov govor u Willard hotelu u Washington D.C. 1961 godine

Predgovor

Benjamin H. Freedman rodjen je 1890 godine kao sin zidovskih roditelja.

Od njega je postao uspjesan poslovni covjek u New York City, a bio je vecinski vlasnik tvrtke Woodbury Soap Company.

Prekinuo je svoju povezanost s organiziranim zidovstvom poslije drugog svjetskog rata.

Ostatak zivota proveo je u objavljivanju gospodarskog i politickog utjecaja zidova u Americi.

Bio je insider u poznavanju židovskih organizacija, a bio je osobni prijatelj Bernard Barucha, Samuel Untermyera, Woodrow Wilsona, Franklin Roosevelta, Joseph Kennedya, John F. Kennedya i velikog broja ostalih, koji su u tim vremenima imali sto reci.

Njegov govor:

Ovdje u USA, cionisti i njihovi religiozni saveznici imaju potpunu kontrolu nase vlade.

Bilo bi previse slozeno detaljno uci u tu problematiku, ali oni vladaju Amerikom kao da su njeni apsolutni gospodari.

Vi vrlo vjerovatno mislite kako je to vrlo lako i jednostavno saznanje, ali dozvolite mi ispricati i pokazati sto se dogodilo dok smo svi mi "spavali".

Sto se dogodilo?

Prvi svjetski rat zapoceo je u ljeto 1914 godine.

Moji vrsnjaci ce se prisjetiti toga.

Taj rat vodio se izmedju Engleske, Francuske i Rusije s jedne strane i Njemacke, Austrije/Madjarske (Austrougarska monarhija) i Turske s druge strane.

U prve dvije godine taj rat dobila je Njemacka, ne sluzbeno, ali na bojnom polju.

Njemacke podmornice, koje su bile iznenadjenje za cijeli svijet, pocistile su sve konvoje u Atlantiku.

Britanska municija i rezerve bile su potrosene.

Poslije toga je dosla glad.

U isto vrijeme doslo je do pobune u francuskoj vojsci.

Oni su izgubili 600.000 mladih vojnika u Verdunskoj bitci na Sommi.

Rusi su bili na kraju snaga, uzeli su svoje igracke i vratili se kuci, nisu htjeli vise ratovati, a nisu bas obozavali ni svog Cara.

Talijanska vojska isto tako je bila slomljena.

Niti jedan metak do tada nije bio ispaljen na Njemackoj zemlji.

Niti jedan neprijatelj nije presao Njemacku granicu, ali Njemacka unatoc tome ponudila mir Engleskoj.

Mir, koji bi pravnici nazvali "Status quo ante".

To znaci: Engleska je u ljeto 1916 godine ozbiljno razmisljala o tome.

Drugog izbora nisu imali, ili prihvatiti ponudjeni mir, ili se dalje boriti do samounistenja.

U toj fazi rata, njemacki cionisti koji su ujedno reprezentirali i cioniste istocne Europe, obratili su se britanskom ratnom kabinetu.

Ovo cu skratiti, ali imam sve dokumente za dokazivanje tih dogadjaja.

Oni su rekli:

 "Vidite, vi u ovom ratu ne mozete pobjediti, ali ne morate odustati.

Vi ne morate prihvatiti mir koji su vam Nijemci ponudili, jer s Amerikom kao saveznikom, vi bi jos uvijek mogli pobjediti."

Amerika u to vrijeme nije jos imala nikakve veze s ratom.

Mi smo bili svjezi, bili smo mladi, bili smo bogati i bili smo mocni.

Cionisti su rekli Englezima:

"Mi cemo uvesti Ameriku u rat, Amerika ce biti vas saveznik, a nakon sto pobjedite u ratu, nakon sto pobjedite Njemacku, Austrougarsku i Tursku, mi zelimo za uzvrat Palestinu. To je vasa cijena".

Engleska je imala isto toliko prava obecati nekome Palestinu, kao kada bi mi Ircima obecali Japan, iz kojih bilo razloga.

Bilo je potpuno apsurdno da Velika Britanija, koja nije imala ni interesa, a ni povezanosti s Palestinom, nju upotrijebi u vidu placanja za ukljucenje Amerike u rat.

Bilo kako bilo, oni su to obecali u Listopadu 1916 godine. Kratko poslije toga, ne znam koliko ce se od vas toga sjetiti, USA koje su do tada imale pro-Njemacko stajaliste, usle su u rat u saveznistvu s Velikom Britanijom.

Rekoh, USA su bile uvijek pro-Njemacke, jer je tisak bio pod zidovskom kontrolom, bankari su bili zidovi, masovni mediji bili su pod zidovskom kontrolom, a i sami zidovi bili su pro-Njemacki, jer mnogi od njih dosli su iz Njemacke.

Oni su zeljeli da Njemacka pobjedi Cara (ruskog Cara), zidovi su mrzili Cara, oni nisu htjeli da Rusija pobjedi u ratu.

Zidovski bankari poput Kuhn-Loeb i ostalih velikih banaka, nisu htjeli Engleskoj i Francuskoj pomoci niti s jednim centom.

Oni su govorili: "Tako dugo dok su Engleska i Francuska saveznici Rusije, nece od nas dobiti niti jedan cent".

Ali u isto vrijeme pumpali su novac u Njemacku, oni su se borili zajedno s Njemackom protiv ruskog Cara, kako bi slomili carski rezim u Rusiji.

I sada, isti ti zidovi sklopili su ugovor s Engleskom, jer su vidjeli mogucnost za dobivanje Palestine.

Odjednom se sve promjenilo, kao kada se promjene svjetla na semaforu s crvenog na zeleno.

Cjelokupni tisak, koji je do tada pisao o tome kako Njemcima nije lako u borbi protiv Britanaca, promijenise naglo svoje misljenje.

Poceli su pisati o tome kako su Njemci losi, oni su kao Huni, kao barbari, kako Nijemci ubijaju sestre crvenog krsta, kako ubijaju malu djecu, odsjecaju im ruke.

Kratko nakon toga predsjednik Wilson objavio je Njemackoj rat.

Cionisti iz Londona telegrafirali su u USA (sucu) Brandeisu sa zahtjevom:

"Obradite predsjednika Wilsona, mi dobivamo od Engleske ono sto zelimo.

Dovedite ga do toga da se ukljuci u rat".

Na taj nacin je Amerika usla u rat.

Mi nismo imali nikakvog interesa za to.

Nije postojao apsolutno nikakav razlog za pristupanje tom ratu.

Mi smo u njega utjerani, kako bi cionisti dobili njihovu Palestinu.

To je nesto sto gradjanima Amerike nije receno.

Oni uopce nisu znali zasto smo mi usli u I. svjetski rat.

Po nasem ukljucenju u rat, cionisti su otisli u London s rijecima:

"Mi smo nas dio dogovora ispunili, sada je na vama red.

Dajte nam pismenu potvrdu, koja ce nam garantirati kako cemo dobiti Palestinu kada pobjedite".

Oni nisu znali koliko dugo ce rat trajati, jednu, dvije ili deset godina, ali nacinili su pismenu potvrdu.

Dokument je sastavljen u obliku pisma s osobitom formom izrazavanja, tako da svijet ne moze shvatiti sto se iza napisanog krije.

Nazvan je BALFOUR DEKLARACIJOM.

Balfour deklaracija nije bilo nista drugo, do obecanja Engleske za dogovoreni "posao".

Ta "velika" Balfour deklaracija vrijedna je isto toliko, koliko je vrijedna novcanica od 3 dolara.

Mislim da se ne mogu drukcije izjasniti.

Tako je zapocela cijela nesreca.

USA su usle u rat. USA su unistile Njemacku.

Sto se nakon toga dogodilo, to znate.

Kada je rat zavrsio i kada su Njemci pristupili Pariskoj Mirovnoj Konferenciji 1919 godine, prisutno je bilo i 117 zidova.

Zidovska delegacija, koja je prezentirala istocnoevropske zidove, predvodjena Bernardom Brauchom. I ja sam bio prisutan, trebao sam znati.

I sto se tada dogodilo?

Zidovi prisutni na toj konferenciji, upravo u trenutku kada se pristupilo rasparcavanju Njemacke i podjeli Europljanima, upitali su: "Kako bi bilo s davanjem Palestine nama?"

I tada su u prisustvu Nijemaca doveli u razgovor i pitanje Balfour deklaracije.

Njemci su tada shvatili o cemu se radi.

Ovdje su Njemci prvi puta culi i shvatili, da su pobjedjeni samo iz razloga kako bi cionisti dobili Palestinu.

Morali su svo ponizenje i placanje reparacija istrpjeti samo iz tog razloga.

Ovo nas dovodi do jedne druge vrlo zanimljive stvari.

Kada su Nijemci shvatili o cemu se radi, razumljivo je da su zamjerili zidovima.

Do tog trenutka, zidovi nisu ni u jednoj zemlji na svijetu zivjeli bolje nego u Njemackoj.

Postojao je gospodin Rathenau, koji je u industriji i financijama bio isto toliko vazan kao i Bernard Brauch.

Postojao je gospodin Balin, vlasnik velikih parobrodnih linija, sjevernonjemackog Lloydsa i Hamburg-Amerika linije.

Postojao je gospodin Bleichroder, bankar porodice Hohenzollern.

Postojali su clanovi porodice Warburg u Hamburgu, poznati trgovci i bankari, najveci na svijetu.

Zidovima je bilo vrlo dobro u Njemackoj.

Ali, sada su se Nijemci osjecali prodanima.

Ta prodaja, hipotetski bi se mogla usporediti s ovom situacijom:

Zamislimo si da smo mi USA u ratu s UdSSR-om i mi bi bili kratko pred pobjedom i ponudili bi UdSSR-u prekid rata.

Mi bi njima ponudili primirje.

Odjednom u rat ulazi Kina, kao saveznik Sovjetskog Saveza.

Zahvaljujuci tome, dozivljavamo katastrofalan poraz.

Odmah poslije toga, prisiljeni smo na placanje reparacija u omjerima koje si ne mozemo ni zamisliti.

Zamislite da mi odmah nakon rata saznamo, da nasi Kinezi, nasi sugradjani, o kojima smo uvijek mislili kako su lojalni i pouzdani gradjani nase zemlje, da su upravo oni krivi za nas poraz.

Zamislite si da su nas upravo oni, nasi US-Kinezi prodali Sovjetskom Savezu.

Kako bi se mi osjecali?

Ja vjerujem da ni jedan od njih nikada vise ne bi svoje lice pokazao na ulici. Ne bi postojalo dovoljno ulicnih svjetiljki koje bi ih od mraka stitile.

Kako bi se mi sjecali.... ?

Eto, takav osjecaj imali su i Nijemci prema zidovima.

Oni su prema zidovima uvijek bili pristojni.

Kada je 1905 godine komunisticka revolucija u Rusiji propala i zidovi bili protjerani, svi su dosli u Njemacku.

Njemacka ih je prihvatila i dobro postupala prema njima.

Sada su oni medjutim izdali i prodali Njemacku, samo iz jednog razloga, kako bi posjedovali Palestinu.

Kao njihov "Jewish Commonwealth."

Nahum Sokolow i ostala velika imena koja se danas dovode u vezu s cionizmom, pisali su 1919 - 1923 godine u njihovom tisku, da je osjecaj prema zidovima u Njemackoj jos uvjek podnosljiv, iako su Nijemci svjesni toga kako su njihovim mijesanjem izgubili rat.

Nije bilo religiozne netrpeljivosti, nije bilo neprijateljstava samo zato sto su zidovi pripadnici druge vjere.

Nikoga u Njemackoj nije interesiralo hoce li jedan zidov na vecer u svojoj kuci iza spustenih zavjesa reci "Shema Yisroel" ili "Oce nas".

Nitko se nije brinuo, ni manje ni vise nego kao ovdje kod nas u Americi.

Osjecaji koji su se kasnije ispoljili, mogu se povezati samo s tim, da su Nijemci za poraz u I. svjetskom ratu odgovornim smatrali zidove.

Prvi svjetski rat poceo je bez krivice Njemacke.

Oni uopce nisu bili krivi za pocetak rata, jedino su bili krivi sto su uspjesni.

Izgradili su veliku mornaricu.

Trgovali su s cijelim svijetom.

Mora vam biti jasno da se Njemacka za vrijeme Francuske revolucije sastojala od vise od 300 gradova-drzava i grofovija.

Izmedju tog vremena, vremena Napoleona i Bismarcka, postali su JEDNA zemlja.

U roku od 50 godina, Njemacka je postala jedna od svjetskih sila.

Njihova mornarica konkurirala je britanskoj.

Trgovali su sa cijelim svijetom, proizvodili bolje proizvode i mogli su sa svakim proizvodom konkurirati.

I sto je bilo rezultat svega? Engleska, Francuska i Rusija ujedinili su se protiv Njemacke.

Oni su Njemacku htjeli unistiti.

Danas ne postoji niti jedan povjesnicar, koji bi mogao navesti neki valjani razlog, zasto je Njemacka trebala nestati s karte svijeta.

Kada su Nijemci postali svjesni da su zidovi odgovorni za njihov poraz, naravno da su bili razljuceni.

No ni jednom zidovu nije pala ni dlaka s glave, ni jedna jedina.

Profesor Tasill na Georgetown univerzitetu, kojemu su dostupni svi tajni dokumenti State Departementsa, citirao je u svojoj knjizi jedan dokument, napisan od Huga Schoenfelta.

Schoenfelt je zidov kojega je Cordell Hull 1933 godine poslao u Europu, kako bi istrazio stanje u logoru politickih zatvorenika.

Prema zatvorenicima se dobro postupalo.

Logor je bio ispunjen komunistima.

Veliki broj zatvorenika bili su zidovi, jer su 98% komunista u Europi bili zidovi.

Medju zatvorenicima bilo je i svecenika, sindikalaca i ostalih s medjunarodnim vezama.

Pozadina toga bilo je:

U godinama 1918 - 1919 komunisti su nekoliko dana zauzeli Bayern. Rosa Luxemburg i Karl Liebknecht, kao i grupa ostalih zidova, preuzeli su vlast u Bayernu na tri dana.

Poslije rata je car Wilhelm pobjegao u Holandiju, jer je mislio da ce dozivjeti istu sudbinu kao i ruski car.

Poslije komunisticke opasnosti u Njemackoj, zidovi su radili na vracanju svojih prijasnjih pozicija.

Nijemci su se borili protiv toga, onoliko koliko su mogli.

Borili su se protiv zidova onako, kako se prohibicionisti u nasoj zemlji bore protiv alkohola i njegovih pristalica.

To nije bila borba pistoljima.

U to vrijeme bilo je 80 - 90 miliona Nijemaca i samo 460 000 zidova.

Otprilike 0,5% stanovnika bili su zidovi, a ipak su kontroliral cjelokupni tisak i veci dio gospodarstva.

To im je uspjelo, jer su kada je vrijednost marke pala, svojim vrijednim dolarima prakticno sve pokupovali.

To da su Njemacku izdali i prodali, htjeli su svim silama sakriti.

Nisu htjeli da s tim bude upoznat cijeli svijet.

Nijemci su ih medjutim radi toga izbjegavali i diskriminirali, onako kako bi i mi izbjegavali i diskriminirali crnce, Kineze ili katolike, ako bi se ispostavilo da su krivi za nas poraz.

Poslije nekog vremena, sastali su se zidovi na svjetskoj konferenciji u Amsterdamu.

Na tu konferenciju 1933 godine dosli su zidovi iz svih zemalja.

Nijemcima su tada rekli: "Vi morate skinuti Hitlera i vratiti nam nase pozicije, bez obzira radilo se o komunistima ili bilo cemu drugom.

Ne mozete se tako odnositi prema nama.

Mi zidovi svih zemalja dajemo vam ultimatum".

Mozete si zamisliti sto su Nijemci rekli zidovima.

Sto se tada dogodilo?

Kada su se Nijemci 1933 godine to odbili, svjetska konferencija je prekinuta.

Gospodin Samuel Untermyer, glava americke delegacije i predsjednik konferencije vratio se u USA.

Sisavsi s parobroda, otisao je direktno u studio Columbia Broad casting System (CBS) i preko radija obavjestio cijelu Ameriku:

"Mi se sada nalazimo u svetom konfliktu s Njemackom i mi cemo ju do predaje izgladnjivati.

Mi cemo Njemacku bojkotirati u cijelom svijetu."

Cinjenica je da dvije trecine hrane Nijemaca mora biti uvezena.

A uvoziti se moze samo ako se istovremeno i izvozi.

Tako, ako Njemacka ne moze izvoziti, dvije trecine Nijemaca mora gladovati.

U deklaraciji, a koju imam ovdje, a koja je tiskana i u New York Timesu 07.08.1933 godine, gospodin Samuel Untermyer izjavio je da je to "Nas oblik samoobrane".

Predsjednik Roosevelt je tu praksu objavio u National Recovery Administration, da ce svatko tko ne prihvati New Deal, biti bojkotiran na isti nacin.

Vi cete se prisjetiti moje dame i gospodo, to je prihvatio i vrhovni sud.

Na kraju krajeva, zidovi su Njemackoj objavili rat i taj je bio toliko efektivan, da ni u jednoj zemlji niste mogli naci niti jedan proizvod s otiskom Made in Germany;.

Jedan suradnik Woolworth Company mi je rekao da su oni posudje u vrijednosti od nekoliko miliona dolara bacili u rijeku, jer su kupci u slucaju da su pronasli njemacki proizvod vlasnika trgovine proglasili Hitlerovcem, ubicom itd.

U jednoj trgovini koja je pripadala lancu trgovina R.H. Macy, vodjene od strane porodice Strauss, koji su isto zidovi, jedna je zena pronasla hulahopke proizvedene u Njemackoj u Chemnitzu.

Trgovina je bojkotirana, a vlasnici proglaseni Hitlerovcima.

Do tog vremena niti jednom zidovu u Njemackoj nije pala ni dlaka s glave.

Njemci su se naravno pitali, tko su ti ljudi koji nase bojkotiraju proizvode i unistavaju nasu industriju?

Naravno da su im zamjerili.

Odjednom su zidovske radnje bile oznacene i obojane.

Zasto bi jedan Nijemac donio svoj novac u radnju, ciji vlasnik je jedan od onih koji bojkotiraju Njemacku, koji pridonosi tome da njemacki narod gladuje.

Bojkot je trajao i dalje, ali onoga dana 1938 godine, kada je mladi poljski zidov usao u njemacko predstavnistvo u Parizu i ubio jednog clana predstavnistva, odnos prema zidovima u Njemacko se zaostrio.

Zidovima su razbijani izlozi i dolazilo je do ulicnih borbi.

Rijec "antisemitizam" ne upotrbljavam rado, jer ta rijec nema znacenja, ali upotrijebit cu, jer vama drugo nije poznato.

Jedini razlog stvaranja protivzidovskih osjecaja kod Njemaca je taj, sto su znali da su zidovi odgovorni za njihov poraz u I. svjetskom ratu i za bojkot u svijetu.

Ja sam zivio u Njemackoj i znam da su se Nijemci morali odluciti izmedju komunizma i krscanstva.

Nije postojalo nista izmedju.

Nijemci su se odlucili za krscanstvo.

Poceli su se ponovo naoruzavati.

U Studenom 1933 godine Amerika je priznala Sovjetski Savez.

Sovjetski Savez postao je mocan.

Nijemci su to vidjeli i odlucili su se povuci, te ponovo doci tek kad postanu dovoljno jaki.

Isto radimo i mi, odlazimo i vracamo se tek kad ojacamo.

Nase vlasti izdvajaju 83 ili 84 milijarde dolara godisnje za obranu.

Obranu od koga?

Obranu od 40 000 malih zidova u Moskvi koji su preuzeli Rusiju, te svojom neiskrenoscu i kontrolu ostalih zemalja svijeta?

 .... ***************

Ostatak je na net-u. Koga zanima pronaci ce…..