Uvod:

Predsjednik Ivo Josipović potpisao je odluku o oduzimanju odličja Branimiru Glavašu nakon što je Vrhovni sud potvrdio presudu Glavašu od osam godina za ratni zločin u Osijeku 1991.«Glavašu će shodno Zakonu biti oduzet i čin generala bojnika», kaže 'naš' pravdoljubivi Predsjednik.

E, da je kojim slučajem umjesto Glavaša u to ratno vrijeme Osijekom 'drmao' pacifista Josipović, on bi vjerojatno sve to riješio miroljubivim putem….

U znak dobre volje pozvao bi Ivo svog prijatelja Slobu s obitelji na Titove Brijune pa bi na miru 'sve' utanačili; ili bi možda prihvatio bezuvjetnu kapitulaciju tog hrvatskog grada okruženog sa svih strana JNA-soldateskom i domaćim četnicima!

Ali, Glavaš to nije učinio, nije dopustio da Osijek postane Osek, spriječio je genocid kakav se dogodio nedalekom Vukovaru iako je i u Osijeku agresor počinio teške ratne zločine pobivši projektilima (i snajperima) nasumce više od tisuću stanovnika!

U čemu je to Glavaš 'pogriješio'?

Pa, navest ću samo neke primjere iz ratne povijesti koji sami za sebe dovoljno govore o tome kako se brani suverenitet zemlje izložene opasnosti razuzdanog agresora…

Prvi primjer: Kako su za razliku od Glavaša postupili Amerikanci nakon japanskog napada na Pearl Harbour?

Na slici su maleni Američki Japanci(Nisei), koji rukom na grudima prisežu vjernost SAD prije deportacije u konc-logor, 1942., Weil škola, San Francisco, Kalifornija.

Poslije japanskog napada na Pearl Harbor, 7.prosinca 1941.g. i pogibije 2.400 američkih mornara, stanovništvo SAD-a zahvatila je panika od japanske invazije na pacifičku obalu SAD-a.

Pod dojmom brzih i učinkovitih japanskih prodora na Pacifiku, Amerikanci su pretpostavili da je invazija na savezne države Kaliforniju, Washington i Oregon samo pitanje vremena.

Kako bi se Amerikance japanskog podrijetla (Nisei-e) u potpunosti uklonilo sa zapadne obale SAD-a, po naredbi američkog predsjednika Franklina D. Roosevelta svi su prebačeni u koncentracione logore na istok SAD-a.

Svi Amerikanci japanskog podrijetla tom odredbom su izgubili svoj posao i cjelokupnu imovinu.

Dio Niseia pokušao je dokazati svoju lojalnost prema SAD-u uključivanjem u američku vojsku. Mnogo je Japanaca, Niseia, poginulo ili bilo ranjeno, (pretežno na europskom bojištu) jer ih je američko zapovjedništvo često koristilo kao topovsko meso prilikom prodora. Tek više desetljeća nakon završetka rata Nisei su dobili simboličnu odštetu zbog oduzimanja imovine, gubitka zaposlenja, ponižavanja i maltretiranja.

Eto, tako je i Glavaš trebao postupiti: mobilizirati Osječke Srbe i poslati ih na prvu liniju bojišnice…..'neka brane svoj voljeni grad'!

Ili ih je za svaki slučaj trebao strpati u konc-logore?

Drugi primjer:

Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. u moje 'malo misto' Dalmatinske zagore 'došao' je jedan drugi okupator, umjesto talijanskih fašista daleko opakiji njemački nacisti.

Odmah po dolasku novog okupatora uveden je poseban ratni 'Zakon o taocima': Za jednog ubijenog(mrtvog) njemačkog 'oficira' strijeljat će se 25 taoca s talačke liste uglednih građana tog mjesta a za ubijenog njemačkog vojnika deset talaca; jasno, bez suđenja i saslušanja(nisam siguran dali su brojke sasvim točne ali-kao dijete-dobro se sjećam da mi je i otac bio na toj listi)!

Temeljem ovog ratnog 'zakona', i po okolnim brdima smješteni partizani su itekako vodili računa kako ne bi zbog njihovih 'diverzantskih akcija' stradali taoci, u biti nedužni ljudi!

Eto, da je Glavaš obznanio takav 'ratni zakon' u opkoljenom Osijeku sigurno ne bi stradalo (više od) tisuću nedužnih građana tog grada. Nasuprot tomu srbijanski agresor je iskoristio njegovu 'pogrješku' pa je za desetak (navodno po njegovu nalogu!?) ubijenih Srba nekažnjeno pobio tisućinjak građana-Hrvata.

Bili su to uistinu 'taoci' srbočetničke agresije….na brisanom prostoru poput glinenih golubova na športskoj streljani!

Po svemu su novovjeki barbari s Istoka bili gori od njemačkih nacista jer su neobjavljeno koristili talački 'ratni zakon': na jednog ubijenog Srbina ubijeno je stotinu Hrvata(1:100), uključivo i onu nevinu vozačicu osječkog tramvaja kao i tv-snimatelja HTV-a, Žarka Kaića na zloglasnom poligonu C…! Da, da, zbunjeni mitraljezac iz JNA-tenka njegovu kameru zamijenio je s protu-tenkovskim oruđem…

Tko je odgovarao za te ratne zločine nad civilima?

Do danas nitko!

I treći primjer od prije par mjeseci, lipanj og.!

Evo kako Izraelci brane svoj suverenitet u međunarodnim vodama:

Najmanje 16(?) ljudi je poginulo a desetine ranjeno kada je izraelska mornarica u međunarodnim vodama (60 km. od izraelske obale!)presrela konvoj od šest brodova, sa 10.000 tona humanitarne pomoći za Palestince.

Više stotina humanitaraca odvedeno je u izraelske zatvore, tamo su bili zatočeni a zatim prognani(među 'zarobljenicima' bio je i jedan 'Nobelovac', 'al pari' židovskom Shimonu Peresu)!

Izraelska strana je tvrdila da je sukob izbio kada su mirovni aktivisti, koji su plovili prema Gazi, navodno počeli udarati izraelske komandose metalnim cijevima a neki od humanitaraca pokazali su čak i svoje oštre džepne nožiće.

Uostalom, cijeli taj događaj je snimljen….mobitelom jednog od miroljubivih brodskih putnika.

Jasno, pregledom tereta u izraelskoj luci Ashdod nije pronađeno nikakvo oružje (kao ni kod Saddama Huseina u Iraku) pa se stoga može zaključiti da su nedužni humanitarci pobijeni jednostavno zbog preventive očuvanja izraelskog suvereniteta; za svaki slučaj!

Nakon tog mirnodopskog zločina digla se velika prašina u demokratskom svijetu, čak je i UN žestoko osudio taj događaj a na koncu sve je završilo po onoj staroj: «pojeo vuk magare!»

Predsjednik Izraela, Shimon Peres za razliku od 'našeg' Ive Josipovića nije degradirao zapovjednika izraelskih komandosa niti je izraelski sud tog 'zločinca' osudio na dugogodišnju zatvorsku kaznu….za razliku od uzornog hrvatskog pravosuđa!

Dakle, krilatica pravde glasi: QUOD LICET IOVI NON LICET BOVI…ili: što je dozvoljeno (židovskom) Jupiteru, nije i (hrvatskom) volu!

dk., omiš