Hoće li naši prekojadranski susjedi tražiti naknadu i za 'imovinu' fašističkog konc-logora na Molatu?

Gledajući tv-emisiju 'U krupnom planu' upravo je bilo zamorno slušati voditelja Jozu Barišića kako se neprestano gledateljstvu ispričava za prošlotjedne komentare crkvenih velikodostojnika iznesene prije stroge vatikanske zabrane….'začepite gubicu'!

Ali, tijekom emisije interesantno je bilo čuti kako je upravo Vatikan za vrijeme talijanske okupacije Istre, i ne samo Istre, isto tako zabranio u crkvama javno pjevanje Božićnih pjesama na hrvatskom jeziku!?

Jesu li se tome tada usprotivili talijanski Benediktinci iz Dajle?

Dakle, talijanska okupacija naših krajeva započela je tajnim Londonskim sporazumom('Antante' s 'Osovinskim' Talijanima) iz 1915.g. a de iure završila 12. studenog 1920.g. kada su yu-Karađorđevići 'ugovorom' u Rapallo-u prepustili Italiji ne samo Istru nego i druge krajeve Lijepe naše uz more i na moru. Na tom okupiranom području živjelo je skoro 500.000 žitelja mahom Hrvata koje je trebalo ili potalijančiti ili raseliti ili pobiti!

Talijanski Benediktinci iz Dajle čiji je motto Veritas-Istina, nisu valjda promovirali istinsku i tradicionalnu hrvatsku kulturu, hrvatske običaje i hrvatski jezik na području pod talijanskom, Mussolinijevom čizmom, zar ne!?

Fašistička okupacija nije ništa dobroga donijela hrvatskom narodu, donijela je samo pljačku narodnih dobara i zatiranje svekolikog spomena hrvatskog imena, posebno u Istri…..ali i genocid Hrvatima na okupiranom prostoru.

Navedimo neke od primjera koje nam je donijela fašistička okupacija:

«Talijanski genocid u Dalmaciji-konclogor Molat», knjiga je koju je prije sedam godina(2004.-te) napisao naš poznati publicist i novinar, danas pokojni prof. Josip Grbelja.

Evo što stoji u predgovoru te potresne knjige:

«Kada ova knjiga ugleda svjetlo dana, nitko više neće imati pravo reći da ne zna što se dogodilo i događalo čovjeku u Dalmaciji i u drugim hrvatskim krajevima u vrijeme talijanske okupacije», zapisao je Nikola Muslim, predsjednik Hrvatskog društva za zaštitu i promicanje ljudskih prava. Nikola Muslim smatra kako talijanski zločini i genocid nad Hrvatima i drugim stanovnicima na istočnoj jadranskoj obali, osobito od 1918. do 1945., ne smiju biti prešućeni i zaboravljeni ni pod kojim uvjetima.

Konclogor Molat pokraj Zadra (početak ljeta 1942.-rujan 1943.) autor knjige naziva jednim od najstrašnijih i najvećih fašističkih logora na svijetu, koji je prešućivan gotovo pola stoljeća.

Nazivan je 'logorom smrti' ili 'grobljem živih'!

Takvu tvrdnju u predgovoru knjizi potvrđuje i Vladimir Alavanja, kustos zadarskoga Narodnog muzeja koji tvrdi kako o konclogoru Molat, osim u lokalnoj zadarskoj sredini, nije dovoljno pisano i da ostala hrvatska i svjetska javnost nije o njemu dovoljno znala. Smatra se da je kroz molatski logor prošlo oko 10.000 ljudi(i žena i djece), a neki (talijanski izvori!?)tvrde kako je ta brojka povremeno premašivala 20. 000 (funkcionirao je kao tranzitni logor!, nap. a.), a živote je izgubilo njih oko tisuću!

Doduše, katolik Benito Mussolini nastojao je zatajiti postojanje tog i drugih logora strahujući od pravednog vatikanskog gnjeva!?

Duboko vjerujem da su 'slučaj konc-logora Molat' jako dobro znali kako talijanski benediktinci tako i sam Vatikan! Osim na Molatu logori su bili utemeljeni duž čitave naše obale, na Rabu, u Bakru, u Kraljevici, na Zlarinu, na Braču, na Hvaru i nekolicina u okolici Dubrovnika.

Posebno treba istači: Niti jedna Vlada Republike Hrvatske(ni one 'bivše') nije se do sada založila kako bi se pitanje logoraša riješilo, do danas nije pokrenuto pitanje njihova obeštećenja za razliku od svih drugih logoraša(diljem Europe) uključivo i, doduše rijetke, talijanske antifašiste koji su ta prava ostvarili u tim istim logorima!

I još jedan primjer talijanske pljačke narodnih dobara, upravo iz hrvatske Istre:

Koliko su fašistički okupatori svojedobno vodili 'veliku brigu' o zaposjednutim hrvatskim područjima navest ću samo jednu žalosnu i tužnu priču iz nedavne povijesti naše Istre….

'La Parenzana', uskotračna, takozvana 'vinska' pruga postojala je u Istri ukupno tridesetipet godina.

Svrha te pruge bio je prijevoz poljoprivrednih proizvoda sjeverozapadne Istre (ulje, vino, voće, povrće, žito, ...) prema, tada, austro-ugarskom gradu Trstu i dalje prema unutrašnjosti K&K Monarhije! Prva dionica (Trst-Buje) svečano je otvorena 1. travnja 1902. godine za vrijeme vladavine cara Franje Josipa I., a nakon nekoliko mjeseci produžena je sve do Poreča pa joj otud i naziv La Parenzana.

Zaobilazeći prelijepe istarske brežuljke i vodene tokove trasa pruge iznosila je čak 122 km. a putovanje brzom, putničkom linijom trajalo je skoro 6 sati, dok je teretnom iznosio i po 7 sati. Svejedno, ta željeznička pruga imala je veliki gospodarski a uz to i turistički značaj za hrvatsku Istru.

U planu Austrougarske bilo je čak i produljenje pruge do Kanfanara, ali su prvi svjetski rat i propast Austrougarske monarhije prekinuli planove izgradnje. Dolaskom na vlast Mussolini-jevog fašizma u Italiji, pa imperijalističkom okupacijom Istre od strane fašističke Italije i prisilnim egzodusom velikog dijela hrvatskog življa iz Istre, pruga gubi svaki smisao.

Posljednja vožnja La Parenzanom bila je 31. kolovoza 1935. godine.

Naknadno je pruga u cijelosti razmontirana i, za potrebe rata-1940. godine- skinute su čelične tračnice(i pragovi) ukrcane u Kopru na brod s ciljem da se pretope u topovske cijevi. Cilj je bio Abesinija/Etiopija u kojoj je fašistička Italija vodila prljavi, osvajački rat protiv tamošnjih plemena-urođenika, naoružanih mahom lukom i strijelom!

Ali, sudbina je htjela da kratak život La Parenzane završi definitivno-pod morem. Pretovareni brod se na putu do Abesinije potopio(Božji prst!) tako da je i danas ova popularna pruga hrvatske Istre na dnu Mediterana.

Dakako, Hrvatska nikad nije ni zatražila obeštećenje za desetke tisuća tona otetih čeličnih tračnica!

Problem samostana Dajla niukom slučaju nije tek 'crkveno pitanje', daleko od toga. Talijanski benediktinci iz Praglie iako su 1975. obeštećeni za oduzetu imovinu(navodno, 1,7 milijardi ondašnjih lira, danas 6 milijuna Eura), putem javne, trgovačke organizacije Abazzia doo., danas traže povrat samostana i zemljišta uza nj vrijednog tridesetak milijuna Eura; i to sasvim javno, na sudu u Bujama!

Dakako, nemaju oni namjeru, njih dvadesetak(?), vratiti se u Istru i nastaviti svoj 'evanđeoski poziv': 'ora et lav(b)ora'.

Nanjušili oni dobru zaradu, ali 'senza lavora', pa uz nikom shvatljivu Vatikansku zaštitu, osim molitve i rada, krenuše talijanski benediktinci i u trgovinu (pljačku!) na račun siromašne Porečko-pulske biskupije; uistinu, pod 'evanđeoskom zaštitom'….

Ora, lavora, dopuniše oni s 'compra' e vendi('kupi' pa prodaj)!

Pandorina kutija bi se mogla otvoriti, pišu neovisni mediji!

Pa, možda već sutra nostalgični Talijani po uzoru na 'Abazzia doo.' osnuju nekakvo dioničko društvo 'Mussolini doo.' pa zatraže od Hrvatske povrat i obeštećenje za one ruine preostale od konclogora na Molatu(12 baraka izgrađenih po nalogu guvernera Dalmacije Giuseppe Bastianini-a) kao i pripadajuće zemljišta u prelijepoj molatskoj uvali Jaz!

Sve se bojim da će Hrvatska biti proglašena svojedobnim agresorom na okupiranu Istru jednako kao što polako postaje i agresorom na, po četnicima okupiranu, srpsku SAO-Krajinu; suludo!

Dobro je kazao lucidni Milan Ivkošić: sve za EU, Hrvatsku budzašto!

damir kalafatić