Naime, u Hrvatskoj je oduvijek bilo teško živjeti naročito domaćim Hrvatima. Ne zato što Hrvati ne imadu zemlje i vode, već zato što je Hrvatima vladao uvijek netko drugi, ali ipak ne originalni pripadnik nekog van Hrvatskog naroda, već upravo član govedara, što bi se američkim rječnikom moglo poistovjetiti s kravarima, odnosno Cowboyima.

Hrvatska je danas na žalost prava Cowboyska država, u kojoj postoje zakoni bez šerifa.

Isto Hrvatska ima svoje šerife (marshalle), ali oni ne služe svrsi zakona, već bogatstvom utjecajnim farmerima, koji se u nas popularno nazivaju Tajkuni (po DAJ KUNU - da kupim farmu firmi).

Što smo mi kao hrvatski narod za njih? Indijanci? Ne vjerujem, jer Tajkuni znaju ratovati samo mitom i korupcijom, za razliku od pravih hrvatskih ratnika, koji će u toj Tajkunskoj otimačini strpljivo čekati svoj trenutak, skriveni u žbunu pred svojom postavljenom zamkom.

Nema druge. Do sad su oni nama postavljali zamke, te su naše prave i pravedne vojskovođe, kao indijanske poglavice spremili u sigurne rezervate, zvane zidane tamnice, pod kaznama za genocidne serijske ubojice umjesto sebe.

Nije to za nas Hrvate ništa novo, jer uvijek kad bi se uzdigao nad narodom pravi vođa Hrvata, Tajkuni bi zajedno s svojim potplaćenim šerifima/marshallima, te zbrda-zdola skupljenim govedarima, krenuli u podmuklo rušenje istog, pravog uzdignutog vođe Hrvata, bilo ubijanjem iz zasjede, giljotinom, vješanjem ili trovanjem. Uglavnom metodama srednjeg vijeka, pa i dalje u mrak hrvatske mučeničke prošlosti.

Tu je kvaka. Samo treba otvoriti vrata straha, hrabro i bez dvojbe, pa makar ih i raznijeli u tisućicu komadića jednim poštenim udarcem hrvatskog debla, kojeg čine hrvatske ratničke ruke, složne u jedinstveni hrvatski zdrug, kao škrip.

Kad slomimo vrata straha, oslobodit ćemo toliku snagu u sebi, koja će hrvatskoj mladeži udahnuti onu nesalomljivu snagu, koju smo sami imali u čupanju velikog hrvatskog zloćudnog tumora zvanog Velika Srbija, odnosno Carstvo govedara.

Onaj koji ne da ruku, neka ode, jer kukavice ne trebaju nikome pa ni nama.

Strah je vrag, a kukavica mu je glasnogovornik.

Narod mora znati, kako su spiskovi za odstrel Hrvata, prvih HDZ ovaca, postojali u svakoj kasarni punoj četnika u Hrvatskoj 1991. Međutim, ti spiskovi su nađeni, te odstranjeni izdajničkim rukama od očiju hrvatske javnosti, kako se ne bi znalo tko je na njima, te kako ti neodstreljeni ljudi ne bi dobili mjesto u državi po zasluzi.

Taj izdajnički čin je upravo i omogućio, malo po malo, da se te prve HDZ ovce odstrani iz budućeg tijela države, što danas rezultira Tajkunsko-šerifsko-cowboyskim presudama Divljeg evropskog zapada (novonastalim neoriginalnim hApačima i Haračima), pravim i pravednim hrvatskim vojskovođama i ratnicima, te nas se na taj način, kao ljude, Hrvate, stavlja u isti koš s govedarima Divljeg istoka, pa i u još gori koš.

Apsurd je, kako su prve HDZ ovce (kao i ja sam tad - HDZ ovca), bile crne, a crnih ovaca je malo, odnosno isto onoliko koliko je danas pravih i pravednih branitelja.

Crna vuna je skupa, jer je ima malo, a sve ostalo je izblijedjela i ofarbana politička idila!

Nastavlja se

Johnny Otočac