'Komentirajući u ponedjeljak u Rijeci slučaj Božidara Vučurevića, predsjednik Republike Ivo Josipović kazao je da ono što Hrvatska može jest inzistirati na izručenju, a ako postoji zapreka, jer je Vučurević državljanin BiH i ne može biti izručen, onda mora inzistirati da mu se sudi u BiH. To je dosta čvrst dio međunarodnog kaznenog prava, kazao je Josipović, dodavši da, ako BiH ne može izručiti svog državljanina, onda mora organizirati suđenje.'(Vjesnik, 12.09.2011.)

E pa, hvala precedniku Josipoviću što nam je pojasnio neke stvari. Kada je već tako lijepo započeo i obrazložio nam kako se u biti ne trebamo uzrujavati, jer će Vučureviću biti sudjeno u BiH, možda bi nam mogao objasniti i jedan, potpuno identičan slučaj u kojem ga nismo čuli kako se poziva na bilo kakvo medjunarodno pravo.

Riječ je, naravno, o ocu njegovog savjetnika Saše Perkovića, Josipu Perkoviću. I o njegovom šarenom udbaškom društvu uključivo Zdravka Mustača, Ivana Lasića, Borisa Brnelića, Brunu Smokvina, Ivana Cetinića i Marina Modrića. Te ljude već godinama Njemačka traži kako bi im sudila za ubojstva Hrvata, ali u Hrvatskoj se jednostavno ne poštuje nikakav zakon kada je u pitanju sigurnost i blagostanje udbaških djelatnika.

Dakle, Josip Perković i društvo, hrvatski su (na žalost) državljani. Obzirom kako ih Njemačka ne traži radi nikakvih ratnih zločina, ne postoji nikakva prepreka da se isti Njemačkoj izruče.

No, njih ne samo da se ne izručuje, oni mirno žive i spavaju snom pravednika u Hrvatskoj, iako se nalaze na tjeralicama. Znaju oni dobro na kakve su sve odgovorne funkcije u Hrvatskoj namjestili svoje nasljednike, ne trebaju se radi ničega uzrujavati.

U medjuvremenu, da stvar bude bolja, Mladen Bajić postaje skoro pa najmoćniji čovjek u državi. Isti onaj Mladen Bajić koji je taj posao trebao odavno odraditi, obzirom kako se već godinama nalazi na čelu DORH-a, a sama činjenica kako za Bajića redovno glasaju i vladajuće i oporbene stranke govori dovoljno sama za sebe.

Bajić, čiji ured svake godine prepisuje stare izvještaje o partizansko-komunističkim zločinama, uz neznantne kozmetičke izmjene. I čiji ured do sada nije optužio niti jednog jedinog udbaša za sve one Hrvate koje su poubijali.

Taj isti Bajić danas, stupanjem na snagu novog Kaznenog zakona RH, de facto 'drma' Hrvatskom. Jer, ukoliko niste udbaški djelatnik, po tom zakonu nemate skoro pa nikakvih prava. Mogu vas neovlašteno prisluškivati, pratiti, snimati i to na svakom mjestu. Mogu vas do 5 godina držati u pritvoru. Vaš odvjetnik ne smije biti prisutan kada se ispituju svjedoci optužbe protiv vas. I što je najbolje, svi protupravno skupljeni dokazi protiv vas mogu se upotrijebiti u sudskom postupku. Po ovom novom zakonu, prava gradjana Hrvatske stavljena su negdje ispod prava gradjana Kine, a glavni državni odvjetnik postao je osoba koja će cijelim tim cirkusom vedriti i oblačiti.

Pa sad, kako vjerovati Bajiću, koji je bio i ostao pogodan svim režimima i svakoj vlasti, a istovremeno nije učinio ama baš ništa kako bi dokačio nekog za kradju iz vladajućih ešalona, sve dok taj netko nije prestao biti dijelom istog?

Da li je onda Bajić nesposoban ili potplaćen? I jedno i drugo su strašne mogućnosti obzirom da se radi o osobi koja je postala neka vrsta glavnog šerifa kada je u pitanju provodjenje zakona u RH. I kada ste svjesni toga kako će baš takva osoba odlučivati o tome hoće li se protiv vas dići neka optužnica ili neće.

A nisam primjetila kako je Bajić do sada posvetio 5 minuta privodjenju pravdi nekog udbaša.

Hrvatska je vlada, kao i Pantovčak i pravosudje, prepuna bilo udbaških potomaka, bilo njihovih sljedbenika, a sami udbaši još uvijek su u Hrvatskoj izuzetno moćni ljudi. Oni godinama štite jedni druge i godinama se kod nas ponavlja isto:

Udbaši slobodno šetaju, a hrvatskim braniteljima pune se zatvori.

Za udbaše zakoni ne postoje, za hrvatske branitelje nisu ni potrebni, dovoljna je riječ bilo kojeg četnika da ih se zatvori.

Udbaši aktivno učestvuju u kreiranju hrvatske političke scene, iako su desetljećima radili protiv Hrvatske i ubijali Hrvate na svakom koraku.

Hrvatski branitelji ne smiju ni blizu politici, izuzev ako nisu sateliti neke stranke, iako su stvorili Hrvatsku i spašavali hrvatske živote.

Etc…etc…

Iskreno me čudi što u Hrvatskoj još nije proglašena neka udbaška stranka. Kada se već nalaze posvuda u obnašanju vlasti u našoj zemlji, mogli bi mirne duše osnovati i svoju stranku.

Problem je vjerojatno u tome što bi HDZ i SDP spali na minoran broj članova, svi bi pohitali u tu novoosnovanu stranku.

No, vratimo se izjavi čuvenog, naročito od Haaga priznatog pravnika, precednika Josipovića.

Dakle, Josipoviću, možeš li ti ovom hrvatskom narodu, kojemu si na žalost predsjednik, objasniti kako to da se u jednom slučaju poziva na 'čvrsto medjunarodno pravo' po kojemu se MORA suditi državljaninu neke zemlje u njegovoj matičnoj zemlji, ako ga se već neće izručiti, a u drugom slučaju se to isto ne mora učiniti?

Pa nisi li ti skoro objašnjavao članovima HČSP-a kako je Perkoviću i ostalima nemoguće suditi dok Hrvatska ne udje u EU, kako bi se mogao primjenjivati europski uhidbeni nalog?

Što je, naravno, čista nebuloza, jer koji nas to zakon SPRIJEČAVA da kao prvo, izručimo Perkovića i društvo, a kao drugo, istima sudimo ovdje, u Hrvatskoj?

Zar je nama potreban nekakav europski uhidbeni nalog na temelju kojeg bi sudili u našoj zemlji ubojicama koji su naši državljani?

Zašto se onda ista stvar ne primjenjuje na naše hrvatske branitelje?

Zašto ne čekamo nekakve imaginarne europske uhidbene naloge kako bi im se sudilo, nego ih Bajić i društvo, skupa sa nalogodavcima, proganjaju kao divljač i to bez lovostaja?

Našem vrlom pravniku i pravedniku Josipoviću omaknulo se nešto što si nikako nije smio dopustiti. Svojom je izjavom vrlo točno opisao stanje u Hrvatskoj, što se zakona, prava i pravednosti općenito tiče.

Postoje udbaši i oni su nedodirljivi. Na njih se nikakvi zakoni ne primjenjuju.

I mi ostali, koji se svaku večer trebamo pitati jesmo li slučajno krivo pogledali kojeg četnika, pa ćemo već sutra završiti u zatvoru.

Diana Majhen