Biser Mediterana, Dubrovnik, tijekom barbarskog razaranja napadan je s mora, iz zraka, napadan je zemaljskom artiljerijom svih kalibara; JNA-srbočetničkom, istočno-hercegovačkom ili crnogorskom, svejedno. Tijekom opsade sam je grad pogođen s više tisuća projektila pri čemu je poginulo ca. 300 branitelja i civila.

Teško je oštećena povijesna jezgra grada, a na širem dubrovačkom području spaljeno je i opljačkano čak 7757 kuća. Više stotina ljudi je ranjeno, 33 tisuće ljudi moralo je napustiti svoje domove, a u srpske i crnogorske logore-'sabirne centre', u Vučurevićevu Bileću nedaleko Trebinja i crnogorsko Morinje, odvedeno je više od 430 osoba…. Neki od njih su tamo i zauvijek svoje kosti ostavili. Ako je kod razaranja Dubrovnika, spomenika svjetske baštine(-dakle i srbijanske?-) nulte kategorije, jedan od nalogodavaca 'prekomjernog topovskog granatiranja' bio i četnički vojvoda Božidar Vučurević onda je on bez ikakve sumnje ratni zločinac prve kategorije. A srbijansko pravosuđe i policija su najobičnija 'sranja' izvan svake kategorije …kako ona u Srbiji tako i jednaka im u takozvanoj 'Republici Srpskoj'! Od ovog posljednjeg 'sranja' nisu daleko ni 'neovisni hrvatski' mediji uključivo i 'yu-telicu' u čijim glupim izvješćima stoji kako je ratni zapovjednik Trebinja, dakle, ratni zločinac Vučurević neometan od srbijansko-'bosanskog' pravosuđa i policije 'prebjegao' iz Srbije u 'Republiku Srpsku'; dakle, radi se o bijegu!?

I to, zamislite, 'bježao' on redovnom autobusnom linijom na relaciji Beograd-Trebinje. Ah, Trebinje, Trebinje, kad me vidiš…..itd.

A niti je prebjegao niti je pobjegao, on je jednostavno u po bijela dana mirno otputovao 'vozom' u svoje rodno Trebinje, nije čak ni u pritvoru u nedalekoj Bileći nego je na slobodi kod svoje 'porodice'!

«Sretan sam što sam s porodicom a razočaran sam u svoju 'majku Srbiju'», veli taj prijeratni kamiondžija koji je kao samozvani četnički vojvoda iz ratnog doba ostao poznat po onoj čuvenoj zločinačkoj izjavi: «našim topovima ćemo učiniti Dubrovnik još ljepšim i starijim!»

Da bi javnosti dokazao svoje poštenje i potvrdio svoju nevinost, Vučurević se već sutradan nakon 'prebjega' prijavio jednako poštenom sudu u Trebinju pa, kaže njegov srbijanski fiškal Svetozar Vujačić, jedva čeka pravedno suđenje.

On je poput druga Tita, njemu ne može suditi nitko drugi doli sud njegove SDS-Trebinjske partije; mo''š mislit'!

Doduše, 'časni sud' u Trebinju nije ga mogao primiti zbog pretrpanosti redovnim poslom, ta, tko još više i vodi računa o nekakvim ratnim pričama iz davne, 1991.g.? Uostalom, čemu šikanirati čovjeka koji bi u pritvoru mogao, nedajbože podleći srčanom udaru kao što se to u Hrvatskoj desilo nesretnom osumnjičeniku Đuri Brodarcu.

Dakako, cijela ova mućka s Vučurevićem svima je kristalno jasna osim hrvatskim naivnim budalama: S 'Tadićevom' Srbijom 'Josipovićeva' Hrvatska ima sporazum o ekstradiciji ratnih zločinaca ali s 'konfederacijom' BiH takvog sporazuma nema pa je stoga srbijanska 'pravDA' i omogućila notornom ratnom zločincu Božidaru Vučureviću kupiti kartu za vlak na relaciji Beograd-Trebinje….I još jednom nasamariti svog zapadnog susjeda i njegovog uzoritog pravdoljupca Ivu Josipovića.

Naime, dovoljno je usporediti ovaj slučaj s uhićenjem vojnika Tihomira Purde kojeg je 'bosanska' policija uhitila na graničnom prijelazu Orašje a na temelju 'tajanstvene' Međunarodne tjeralice izdane od strane srbijanske policije te ga s lisičinama na rukama promptno otpremila u KZP-Zenica.

Jasno, takve tjeralice izdane od strane hrvatske policije, svejedno jesu li one javne ili su tajne, ne poštuje ni 'Tadićeva demokratska' Republika Srbija kao ni zločinačka tvorevina, Dodikova 'RS'!

Ili:

Branimir Glavaš, uhićen u rodnim mu Drinovcima(BiH), danas čami u mostarskom zatvoru na temelju odluke Apelacionog vijeća Suda BiH koje je potvrdilo prvostupanjsku presudu Suda BiH. Time je Glavaš (dakle, ne samo u Hrvatskoj nego-) i u BiH pravomoćno osuđen na 8 godina zatvora zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva počinjenog u Osijeku 1991. godine.

Poznati osječki novinar-istraživač, Drago Hedl, tom prigodom je izjavio slijedeće:

«Mislim da je odluka suda BiH bila očekivana budući da su u BiH zakoni za ratne zločine puno stroži nego u Hrvatskoj»; ma, nemoj!

E sad, bilo bi jako dobro kad bi taj veleumni novinar-istraživač napravio jednu analizu usporedbe zločina počinjenih nad nekolicinom 'nedužnih' Srba u Osijeku s masovnim zločinima počinjenim po nalogu vojvode Božidara Vučurevića nad građanima i braniteljima Dubrovnika, i kvalitativno ali i kvantitativno.

I ne samo na 'bojišnici' nego i u zatočeništvu po takozvanim 'sabirnim logorima'.

Na temelju takve jedne stručne analize Drago Hedl bi mogao izvući zaključak čiji su to zakoni stroži, odnosno morao bi se barem upitati kako to da Branimir Glavaš čami u 'bosanskom' zatvoru a četnički se vojvoda Božidar Vučurević sa slobode sprda s pravdom koja bi trebala biti za sve jednaka!?

A sad nešto o strogoći zatvora u Vučurevićevoj Bileći; poučno za novinara Dragu Hedla i njegovo 'objektivno', novinarsko istražiteljstvo….

Jedna od niza izjava brojnih zatočenika:

Đ. M., 33 godine, rezervni policajac, zarobljen 20. prosinca 1991. godine u Dubrovačkom primorju

«Među onima koji su nas tukli najviše se isticao neki Nikola Vuletić koji je bio aktivni vojnik. Iz Gromače su nas odvezli u Kupare, gdje su nas zadržali nekoliko dana. Zatim su nas odvezli u Morinj a poslije u logor Bileću….

I kad smo prebačeni u Bileću, tukli su nas skoro svaki dan, i to na način da bi morali držati ruke za vratom. Ja sam dobro vidio i zapamtio komandanta logora koji se zove Branko Ljubišić. On je nas zarobljenike tukao skoro do smrti.….

Svakodnevno nas je tukao po raznim dijelovima tijela, i to električnom palicom, nogama, kundacima i sl. Tukao nas je i Predrag Biga, kapetan I. klase, a on nas je tukao kad bi nas ispitivao. U logoru Bileća uvjeti života bili su nemogući. Hrana je bila slaba, bili smo prisiljeni obavljati teške fizičke poslove, a svakodnevno su nas mučili i tukli. Ja bih o detaljima kako su nas četnici u logoru Bileća tukli, mučili, ponižavali i sl. mogao dugo vremena pričati. Ali molim da me se toga oslobodi, jer čim se sjetim sto su mi sve radili u logoru, uzrujam se i onda ne mogu spavati nekoliko dana.»

A Bileća je svega 30 km daleko od Trebinja u kojem je stolovao četnički vojvoda Božidar Vučurević.

Zaključak

A mi, Hrvati, bit' ćemo zadovoljni poput sitih prasaca kad nas pohvale: «Hrvatska je učinila nešto(uistinu, glupo, nap. a.) što je bez presedana u međunarodnim odnosima. Izručila je međunarodnom sudu optužene za ratne zločine, svoje generale, koji su bili pobjednici u ratu. Generalima se obično sudi, ako se uopće sudi, nakon ratova u kojima je njihova strana izgubila. Nikad se do sada nije dogodilo da se sudi pobjednicima. Ja znam da su takve odluke bolne, ali ova, (blesava i ponižena, nap. a.) Hrvatska, pokazuje kako želi poštivati zakon», kazao je Galbraith (travnja og.).

Sjedinjene Države, po njegovim riječima, u sličnim okolnostima «vjerojatno ne bi postupile kao Hrvatska», sic! Ne bi Amerika ni u snu to učinila, dragi naš Peter!

damir kalafatić