Kad bi samo mogla, žestoka 'kranjica' bi Norcu i smrtonosnu injekciju ušpricala!

Teršeličkin RECOM(neki ga od milja zovu i RECTUM) doživio je svoj referendumski debakl ali su njegovi trubači i dalje veoma grlati u svom plaćeničkom pohodu bezočnog pljuvanja po svemu što je 'hrvatsko'.

A evo o čemu se radi....

Protivljenje puštanju na slobodu Mirka Norca bila je jedna od udarnih vijesti jučerašnjeg središnjeg dnevnika 'naše' senzacionalističke yu-telice; blago si ga nama.

Dakle, «protiv smo puštanja na uvjetnu slobodu Mirka Norca, i protiv smo primjene uvjetnog otpusta nakon dvije trećine izdržane kazne, ako se radi o postupku za ratne zločine», poručile su nakon odluke o uvjetnom otpustu Mirka Norca tri rigidno anti-hrvatske nevladine udruge za ljudska prava:

Građanski odbor za ljudska prava Pusićkinog brace Zorana, osječki Centar za mir 'istraživačkog novinara-špiclova', Drage Hedla i zagrebačka Documenta 'Slovenke' Vesne TeršeliČ-tvrdog Č.

«Riječ je o tome da se Mirko Norac nije pokajao. Na izričito pitanje u postupku pred Povjerenstvom da li žali zbog zločina, nije dao izričit odgovor», ocjenjuje ova polupismena 'Slovenka' koja nije u stanju sastaviti dvije iole suvisle rečenice osim kad je u pitanju blaćenje našeg Domovinskog rata....i njegovih heroja.

Očito je da dobro plaćeni RECOM/RECTUM-ski trubači «neće i ne mogu shvatiti da netko tko se izjasni da nešto nije počinio, neće u nijednom postupku izraziti pokajanje za nešto što smatra da nije počinio» (izjava je Norčevog odvjetnika Vlatka Nuića).

Usporedimo....

Troy Davis se isto tako nije pokajao za zločin koji nije ni počinio, ali:

Osuđen je na smrt zbog (navodnog)ubojstva policajca Marka MacPhaila 1989. Međutim, oružje, kao ni fizički dokazi protiv Davisa nikada nisu pronađeni. Žalba njegovih odvjetnika nije prihvaćena iako je sedmero od devet svjedoka koji su Davisa teretili za ubojstvo povuklo dio ili cijelo svjedočanstvo. Nisu pomogli ni iskazi svjedoka koji su tvrdili da je druga osoba priznala ubojstvo. Dakako, jedino je 'Slovenka' Vesna Teršelič kao krucijalni svjedok optužbe 'vidjela' kako je Mirko Norac ispred streljačkog stroja u Gospiću sam ustrijelio jednu nevinu Srpkinju!

Ako ništa drugo sve ove, prljavim novcem plaćeničke udruge trebale bi iz svog naziva brisati plemenite riječi kao što su 'mir' i 'ljudska prava'!

Ali, ima i nešto drugo….

Dana 15.rujna u Novinarskom domu u Zagrebu, uz bojkot pozvanih političkih 'glavešina', predstavljena je potresna knjiga 'Sunčica', u dvojezičnom hrvatsko-engleskom izdanju, u nakladi Hrvatskog društva logoraša srpskih konc-logora, urednice Marije Slišković s 14 istinitih svjedočanstava žrtava ratnog zločina srbočetničkih silovanja. Žene žrtve seksualnih iživljavanja u ratu nemaju nikakav status i nikakva prava, to su svjedočile i na to su upozorile žrtve tih gnjusnih masovnih zločina silovanja, koja su do danas nedovoljno poznata hrvatskoj javnosti.

Od mjerodavnih državnih institucija, koje nisu bile nazočne, zatraženo je da svi silovani u ratu dobiju status ratne žrtve i odgovarajuće obeštećenje od države.

'Žrtve više neće šutjeti', upozorila je Marija Slišković, predsjednica udruge 'Žene u Domovinskom ratu', te je pozvala nadležne da stvore zakonski okvir kako bi silovanje bilo tretirano kao ratni zločin.

Naravno, na tu konferenciju nije došao nitko od spomenutih udruga jer njih ti stravični zločini silovanja nad Hrvati-ma/cama i ne zanimaju, oni se javljaju samo onda kad treba 'silovati' naš Domovinski rat i heroje tog rata! Ovu, niže navedenu ali istinitu priču trebala bi ali neće, u svoje Documenta-e upisati i pravdoljubiva Vesna Teršelič…

SUNČICA «Sunčica je imala samo osam mjeseci kada je zatočena sa svojom majkom u okupiranom Vukovaru. Njenu majku su zatvorili u stanu i držali kao roblje za silovanje. Sunčica nije znala što čine njenoj majci, plakala je jer ju je trebala za sebe. Srpski vojnici kojima je svojim plačem ometala uživanje u vršenju zločina, bacali bi svoje teške vojničke jakne na nju. Nekim čudom Sunčica se nije ugušila pod tim vojničkim odorama, preživjela je osmomjesečna zatočenica. Dvadeset godina poslije Sunčica je odrasla djevojka i zna sve što su činili njoj i njenoj majci. Sunčica je jaka, preživjela je okupatorske odore onda i prešućivanje zločina nad njom i njenom majkom danas. Hrvatska je satkana od snage mnogih Sunčica.»

A danas joj srbijanske 'komšije' morbidno poručuju: «silovat ćemo te kao i tvoju majku!»

E sad, obzirom da se deklarira kao veliki borac za suočavanje zločinaca s prošlošću, Teršelička bi mogla posjetiti i danas slobodne srpske silovatelje pa barem zatražiti od tih monstruma da iskažu žaljenje za zločine koje su počinili, da se pokaju….

A mogla bi ih zamoliti da joj i zorno, djelom pokažu što su to radili vukovarskim majkama, ženama i djevojkama, djeci od šest godina i staricama od 80….pa i muškarcima!

Dakako, ta 'pokazna vježba' u mirnodopsko vrijeme ne bi se tretirala kao ratni zločin; kad je u pitanju šarmantna predsjednica Documenta-e prije bi se mogla nazvati aktom milosrđa!

Kakva bi to tek bila senzacionalna vijest za 'našu' yu-telicu, za urednika nedjeljnog dnevnika Zorana Šprajc-Jovanovića, primjerice:

Vukovarski četnik-veteran 'silovao' predsjednicu Documenta-e; ona se nikome nije požalila a četnik-veteran se nakon 'silovanja' ipak….pokajao!

Zaključimo:

SRBIJANSKI SILOVATELJI NIKAD SE NISU POKAJALI, NITI SU ZA TO KAŽNJENI!

damir kalafatić