Prije nekih mjesec i pol dana, na balu vampira u Osijeku, gospođa brigadirka izdala je zapovijed da HDZ mora pobijediti na ovim izborima. Prije par dana kad je postala svjesna da tu njenu zapovijed ne poštiva gotovo nitko odlučila se na opću mobilizaciju.

Koliko je bilo za vidjeti odlaske i dolaske u središnjicu, za sada je odaziv i više nego dobar. Prvi na službi gospođi brigadirki stavljeni su generali i visoki časnici HV. Ne bih komentirala njih i njihove postupke jer svatko ima pravo na svoje političke stavove, samo ne mogu shvatit kakvu korist HDZ misli dobit slikajući se s njima. Bilo bi im bolje da više nikad ne spomenu niti jednog generala, jer Lošo i Krstičević naslikani uz brigadirku, ne mogu nadomjestiti izdanog, prodanog i zatočenog Markača, Gotovinu, Norca, Glavaša, Merčepa i pokojnog Brodarca.

Ali brigadirka jaše dalje, nju prepone ne bole, pa je mobilizacijski poziv uputila svim bivšim članovima stranke, čak i onima koje su ona i njen voljeni pukovnik otjerali na najgrublji način, odbacivši ih od sebe u danima kad je dotični žario i palio Hrvatskom, a ona mu bila desna ruka. Neke je stranačke prvoborce namjerno preskočila jer joj se trenutno ne uklapaju u sliku čuvarice hrvatstva, kao na primjer Boljkovac i Manolić, pa je za svaki slučaj jednog pritvorila a drugi je ostao u smrtnom strahu da će pritvorit i njega. Moram priznati da sam sretna što je toj dvojici zlotvora konačno netko došao glave, pa makar to bilo i iz potpuno prozirnih razloga kao što je ovaj. Nije brigadirki toliko stalo do njihovog kažnjavanja, jer da joj je stalo zatvorila bi ih davno, nego se uplašila da se drugovi dragovoljno ne odazovu na mobilizaciju kao što se odazvao drug Tomac. Dobro on sad više nije drug, on je gospodin, veći je katolik od Pape, pa je stoga najlogičnije da svoje utočište i pronađe u HDZ-u, ionako je ta stranka uvijek širom otvarala vrata komunistima koji su preko noći otkrili Boga. Oprosti će njemu brigadirka sve one godine službe uz Račana, oprostit će mu i izlazak iz Sabora kad se glasalo za neovisnost, jer i ona je u to vrijeme bila u Pokretu za Jugoslaviju, pa tko bi ga mogao razumjeti bolje od nje same.

Vratio se i princ Miroslav, blijeda kopija svog velikog oca. Drago mi je zbog njega jer možda mu je ovo konačna prilika da sjedne u saborsku klupu. Dosada mu to i nije baš polazilo za rukom iako je osnovao bezbroj stranaka i pokreta. Vidi Mirek da od domoljublja nema kruha, pa se odriče svega što je godinama zagovarao, a svojim naivnim pristašama zabija nož u leđa. Žao mi je ljudi koji su vjerovali u njega ali svaka škola košta, a iz ove su mogli naučiti da nije čovjek svatko tko se preziva Tuđman.

Ima među njima i naivnih koji se još tješe da će princ okrenuti naglavačke HDZ i da će uvesti reda u to mafijaško leglo, ali zaboravljaju da je to nemoguća misija. HDZ neće promijeniti nitko sve dok je general bojnik drug Vlado živ i dok ne sklopi svoje, od pevaljke Indire opjevane, snene oči. Jedini pravi baja u tom cirkusu zapravo je on, i bez obzira što ja mislim o njemu, moram mu čestitati. Preživio je sve čistke i hajke, sve je oko njega padalo al' on je ostao na nogama. Čak i mrtav pijan, taj čovjek ima više pameti i inteligencije od ostatka predsjedništva zajedno.

U posljednjoj fazi bitke za čuvanje vlasti premijerka lijepi po cijeloj Hrvatskoj plakate sa svojim likom i brošićem na reveru. Do njenog presvijetlog lica stoje poruke o boljoj budućnosti mladima, borbi protiv korupcije, financijskoj stabilnosti i gospodarskom razvoju. Čovjek bi još i povjerovao tom ozarenom licu i šarmantnom osmjehu kad ne bi znao da je dotična dama imala 8 godina priliku za ostvariti sve o čemu govori, a nije ostvarila ništa. Dapače sve je do temelja uništila, i budućnost mladima i financije i gospodarstvo, a zahvaljujući korupciji i kriminalu kojima je financirana njena kampanja još smo ju i trpili godinama.

Posebna poruka s plakata je politika odlučnosti i nacionalnog ponosa, pa ako joj pridodamo onu o integraciji Hrvatske u Europu mislim da ćemo trebati konzilij psihijatara da nam objasni kao se to odlučno čuva nacionalni ponos i istovremeno se odriče samostalnosti. Zadnja poruka koja glasi „najbolji kad je najteže“ izaziva u meni poriv da ispod nje nadopišem „u podrumu“

S tako snažnim porukama i tako vjernom vojskom naša brigadirka sigurna je u pobjedu, pa ju već unaprijed posvećuje pokojnom Franji i poginulim braniteljima. Dobro jasno mi je od kud joj pravo zazivati Franju jer ga je očito dobila od obitelji pokojnika, ali ne razumijem na koje to poginule branitelje brigadirka misli.

Nadam se da ne misli na ljude koji su dali život za Hrvatsku koju je ona i njena kamarila do temelja pokrala i uništila, pa onda izdala njihove zapovjednike političkim sudovima. Nadam se da ne misli na ljude čije udovice njeno bivše ministarstvo progoni ko vrag grješnu dušu, brojeći im svaki korak, da se ne bi slučajno koja od njih vezala uz neko drugo ljudsko biće i pokušala živjet normalnim životom, pa da ju odmah skrate za mirovinu. Toliko poniženja i prozivanja tih nesretnih žena, a sve zbog prokletih mirovina, kao da se ijednoj od njih novcem može nadomjestiti voljeni muškarac koji joj je bio centar svijeta a dala ga je Domovini.

Nadam se najiskrenije da ne misli na mučki ubijene ranjenike iz vukovarske bolnice koju je Vojo Stanimirović nazvao posljednjim ustaškim bastionom, a ona i njen dragi Ivo istog tog Voju dovedoše u Banske dvore i postaviše ga za partnera u vladi.

No kako god bila degutanta i tragikomična ova mobilizacija, zapravo je beskorisna. Gospođu brigadirku i njenu kamarilu neće spasiti više ništa, jer brigadirka je politički mrtvac još od onog dana kad su joj ratni veterani izašli na Trg i pokazali joj što zapravo misle o njoj. Trenutno se održava na životu samo zahvaljujući skupim političkim aparatima za koje su mnogi platili svojom krvlju i suzama. Iako je okružena uplakanom svitom prodanih duša i čuvara privilegija, ona sluti da će se ti aparati uskoro isključiti, a neće ih isključiti ni pijetlovi, ni žuti mravi ni zeleni skakavci, a ponajmanje crne vrane.

Isključit će ih oni koji su ih najskuplje platili.

Jasna