Uvodne pripomene

U ovome članku se namjerno prenosi doslovan tekst iz knjige povjesničara Tadije Smičiklasa o kanoniku, Dr. Franji Račkom, uz njegov rođendan.

Tako postupam, da pokažem današnjim biskupima i svećenicima da su se njihovi predhodnici, Franjo Rački, Josip Juraj Strossmayer, Juraj Haulik, Antun Bauer, Ivan Mikan i drugi svećenici, uz crkvene poslove bavili čitavim spektrom drugih djelatnosti, uključujući i aktivnu politiku i to u okviru svojih političkih stranaka, a ne samo pisanjem o politici.

O Franji Račkome iza Smičiklasovog članka i političkog osvrta na Hrvatsku danas

Nadalje, u ovome uvome uvodu napominjem, da ću iza Smičiklasovog pisanja, objaviti neke nepoznanice za javnost, koje mi je kroz šest godina, u dosta čestim susretanjima govorila nečakinja od Franje Račkoga, Anica Rački, udana za Alojza Moharića, kćer od Franjinog rođenog brata Janka Račkoga.

Moja obitelj (pisatelja ovog članka) po pokojnoj supruzi mr.sc. Vlasti Moharić jest bliska krvna rodbina s Franjom Rački, pa se je ponekad vodio i razgovor o pređima, o mlinu na Fužinarki, koji je pripadao obitelji Rački, o nekim značajkama, koji nisu nigdje zapisane...

O tome u drugom dijelu članka.

JAZU Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, danas HAZU.

Kanonik (lat.) - viši svećenički čin u Rimokatoličkoj crkvi.

T. Smičiklas: Život i djela dra Franje Račkog (ovdje uz njegov rođendan!)

Hrvatski povjesničar i političar rođen 25. studenog 1828. u Fužinama. U Senju i Varaždinu završava gimnaziju, a teologiju u Senju gdje ga je biskup Ožegović (1852.) zaredio za svećenika. Tri godine kasnije postaje profesor teologije u senjskom sjemeništu, a iste je godine postao i doktor teologije. Pun nacionalnog zanosa organizira po Kvarnerskim otocima skupljanje hrvatske nacionalne baštine. Često je na Krku u mjestu Baška gdje se čuvala Bašćanska ploča. Znao je danima sjediti ispred ploče gdje je precrtava svako slovo. Na nagovor Ivana Kukuljevića Sakcinskog i Josipa Jurja Strossmayera odlazi (1857.) u Rim. Tu se u talijanskim arhivima bavi proučavanjem hrvatske povijesti. U zagreb se vraća 1860. te sa Strossmayerom osniva Narodnu stranku i postaje glavni urednik stranačkog lista Pozor (kasnije Obzor). Već godinu dana kasnije (1861.) postaje zastupnik u Hrvatskom saboru koji je sazvan nakon 12 godina stanke. Uz Antu Starčevića bio je jedino seljačko dijete u Hrvatskom saboru. Za zastupnika u Hrvatskom saboru bit će izabran u još dva navrata (1868. i 1872.).

Dvije godine nakon što je prvi puta postao saborski zastupnik imenovan je (1863.) glavnim školskim nadzornikom. Godinu dana kasnije (1864.) s Vatroslavom Jagićem pokreće časopis Književnik koji će prije osnivanja JAZU biti glavno središte znanstveno-književnog rada u Hrvatskoj. Pisao je mnogo i to o svim aktualnim temama svoga doba, a koji su vezani s položajem Hrvatske. Zalagao se za sjedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvatskom, pisao je rasprave o hrvatsvu Srijema i Rijeke, a glavnu mu je preokupacija bila odnosi Mađarske i Hrvatske. Na uvredljive riječi Lajosa Kossutha i njegovih sljedbenika: "A gdje je ta Hrvatska? Ne može je naći na karti!" nije ostajao bez odgovora. Uzvraćao je: "Hrvatska bijaše priznata za neovisnu državu od međunarodnog evropejskog prava jur u ono doba kada o Ugarskoj ne mogaše ni spomena biti. Hrvatska i kao kraljevina je starija od Ugarske i od nje posvema neovisna. Pored krune sv. Stjepana sjaše u Evropi kruna hrvatska".

Po osnivanju JAZU izabran je (1866.) za njezina prvog predsjednika. Tu dužnost obnašao je narednih 20 godina ostvarujući s mnogo uspjeha svoj program predstavljen 1860. U svom programu zadao si je za cilj izgradnju kulturnog i narodnog jedinstva južnoslavenskih naroda: "Ovo toli žuđeno jedinstvo svih Jugoslovjenah, a ponajprije Srbo-Hrvatah i Slovenacah, pospješiti bi imala Jugoslovjenska Akademija...." Upravo je Rački utemeljio većinu časopisa koji i danas postoje u okviru Akademije (Rad, Starine). Uz pisanje značajnih monografija i rasprava, Rački je veoma zaslužan i kao nakladnik brojnih povijesnih izvora. Posvećujući pri tome glavnu pozornost izučavanju svega što je spajalo ili razdvajalo Južne Slavene u prošlosti.

Za kanonika u Đakovu postavljen je 1876., a godinu dana kasnije (1877.) istu dužnost obnaša u Zagrebu. Tri godine kasnije (1880.), nakon pada bana Ivana Mažuranića, osniva s Mrazovićem oporbenu Neodvisnu narodnu stranku. Potom (1884.) boravi u Kijevu, Moskvi, Petrogradu, Varšavi i Krakovu. U svojim znanstvenim radovima, u novinskim člancima, u saborskim i akademskim govorima on se kroz tri desetljeća ustrajno zalagao za jugoslavenstvo i djelovao na Strossmayera. Pri sastavljanju svojih govora i članaka Strossmayer se u pravilu držao onoga što mu je u pismima ili prethodnim razgovorima sugerirao i savjetovao upravo Rački, koji je skroman, neslavohlepan, povučen i gotovo nevidljiv usmjeravao Strossmayerovu stranačko-političku i kulturnu aktivnost. Izvrstan učenjak i teoretičar Rački po svojoj prirodi nije bio borben tako da se za ljubav stranačke sloge i svog prijateljstva sa Strossmayerom često pokoravao volji većine. Preminuo je u Zagrebu 13. veljače 1894., a sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Djela:

Pregled glagoljske crkvene književnosti

Viek i djelovanje sv. Ćirila i Metodija slovjenskih apoštolov

Književni rad sv. Ćirila i Metoda

Pokret na slavenskom jugu koncem XIV. i početkom XV. stoljeća

Bogumili i Patareni

Borba Južnih Slavena za državnu neovisnost u XI. vieku

Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. stoljeća.

Nastavka slijedi u drugom dijelu članka!

Ponašanje današnjih crkvenih otaca u Hrvatskoj

Ne želeći uvrijediti ni današnje Hrvatske biskupe niti Hrvatski narod izrazit ću se ovako: Crkva kroz svoj personal je uz obitelj i školu glavni odgojitelj svoga vjerničkog naroda. Njeni zadatak jest uz odgoj i čuvanje vjernika od grijeha, nastojanje da zaštiti svoje vjernike od sotone. Crkva najbolje znade, tko je sotona ili sličan sotoni u Hrvatskome narodu.

Za razliku od roditeljskog i školskog odgoja, koji je vezan za dio ljudskog života, crkveni odgoj traje cjeloživotno za vjernički dio naroda. Ovim se želi reći da je vjernički narod ponajviše proizvod crkvenog odgoja ili da malo ublažim crkvene brige i utjecaja.

Polazeći od ovih istina, pitam kao vjernik (recimo malo osvješteniji!), zašto Crkva ne štiti svoje vjernike od utjecaja i vlasti sa sotonskim ponašanjem? Ne štititi svoje vjernike od sotona i sotonskog utjecaja je grijeh Crkve jer je ona odgovorna za svoje vjernike.

Zar se sve može svesti na to da Hrvatski biskupi uz izbore objave nekaku dugu poslanicu, koja ni njima nije jasna, a kamoli vjerničkome narodu, koji je niti ne čita jer inače Hrvati premalo čitaju knjige i publikacije i jer je ta poslanica preduga, dosadna i ne donosi nikakvu jasnu uputu.

Koga u vjerničkom narodu može podučiti i spasiti od sotone, ponavljana uputa: "Glasujte po svojoj savjesti!" ili "U Crkvi nije mjesto za politiku!" ili "Ne glasujte za one koji su za abortuse i istospolne brakove?"...

Hrvatski narod, ne svojom krivnjom nego krivnjom povijesnih pa i suvremenih okolnosti je zbunjen i bar netko bi mu trebao pokazati pravi put, a taj netko bi trebala biti Crkva, a suvremena Crkva to ne čini, nego je za vrijeme komunizma dovolila da ju se stjerana u Sakristije, za za vrijeme ovog kapitulističkog i masonskog neokomunizma je dozvolila da joj se zabrani baviti politikom.

Crkva bi trebala jasno reći svojim vjernicima:

Ne glasujte za komunistički SDP jer su oni bezvjerci i protuvjerci - bliski sotonama!

Poruka Crkve bi trebala biti kristalno jasna - ponavljam je radi značaja:

Ne glasujte za komunistički SDP-kukuriku i ne glasujte za protuhrvatske stranke poput Pusićkinog HNS-a.

Pusićka - Anđelinovićka govori i ponavlja u Hrvatskom saboru da je Hrvatska izvršila oružani napad na BiH, što je krajnja laž i obtužba Hrvatske, umjesto pohvale za hrvatsku pomoć Bosni i Hercegovini u ratu protiv genocidnih i okupacijskih Srba iz Srbije i "domaćih Srba".

U svakoj pravnoj državi bi ovakova lažljivka i klevetnica bila kažnjena, a u Hrvatskoj je Vesna Pusić već ostarila u hrvatskim vlastima i konkurira po stažu Vladimiru Šeksu.

Da nije bilo Hrvatske vojske i suradnje Hrvata i Bošnjaka Bihać bi bio druga Srebrenica i ne bi od BiH ostalo Bošnjacima i Hrvatima ovih 49% BiH, nego bi sva BiH bila Dodikova Republika srpska po podržki Vesne Pusić.

Nepoželjni sukobi između ekstremnih hrvatskih i bošnjačkih skupina, potaknuti srbskim uplivom pretežno u Hercegovini ne smiju se svoditi na ocjenu četniko-partizanke iz Srba Vesne Pusić.

Uostalom, bilo je opasnijih sukoba između Bošnjaka i Bošnjaka međusobno - Alijinih i Babinih pa ni njih ne treba posebno isticati, nego iz njih izvući pouku.

Zašto Crkva preko svoga svećenstva ne kaže vjernicima posve jasno:

Ne glasujte za HNS - stranku protuhrvatice Vesne Pusić - porijeklom Anđelinović i njenog partnera Rade Čačića, jednog od najvećih korupcionaša u Hrvatskoj i gazde, koji ne plaća svoje radnike po 6 mjeseci.

Ne glasujte za one stranke, koje nemaju u naslovu niti slovo "H" u imenu kao na primjer: neokomunistički SDP, IDS i sve srbske stranke u Hrvatskoj.

Hrvatskome narodu mora biti jasna poruka Crkve i trajni odgoj u Crkvi, u koji spada i politika, jer je politika najutjecajniji zbir svih djelovanja na čovjeka.

Da su crkveni dužnostnici jasno rekli vjernicima, ne glasujte za udbaša Stjepana Mesića, ne bi on 2000-te zajedno s ondašnjom koalicijom komunstičkog SDP-a, obnovio treću Jugoslaviju "Region", koji je od svih dosadašnjih velikosrbskih pretenzija na hrvatske prostore, najuspješnije ostvarenje Velike Srbije bez ispaljenog metka i okrvavljenih srbskih kama.

Po svemu izgleda, da hijerarhija Rimokatoličke crkve u Hrvata nije ništa naučila ni iz starije niti iz najnovije hrvatske povijesti pa prepušta svoje vjernike, "da glasuju po savjesti", pa se je dogodilo da su čak dvaput glasovali za komunjaru (sotonu) Stjepana Mesića jer ovaj poziva Bozanićeve vjernice na kavu i priča im viceve.

Ovih dana slušaju biskupi, svećenici i vjernici komunističke laži, najvećeg intriganta među Hrvatima, sekretara srbskohrvatskog komunističkog SDP-a Zorana Milanovića, koji svoje lažotine završava s "Imamo plan!"

Zašto Zoran-kukurikavac nije izvršio taj plan dosada?! U demokratskim državama Zapada oporba se bori s vladajućima sa svojim učinkovitostima. Nema toga u Hrvatskoj, tko bi komunjari Zoranu Milanoviću stao na put izvršavanja dobrog plana, ali on nije ništa činio. Umjesto rada i učinkovitosti za opću korist, Zoran Milanović je intrigirao protiv Hrvata u dijaspori jer ga ovi vide u njegovoj pravoj slici i prilici komunističkog vlastohlepca.

Zoran Milanović je uspio otežati sve odnose između 4,7 milijuna Hrvata u dijaspori s ostakom od manje ili jedva 4 milijuna bespravnih Hrvata u ovoj "konfererativnoj" Republici Hrvatskoj.

Zoran Milanović je uspio da se Hrvatima u dijaspori ospori upis u žitelje konfederativne Republike Hrvatske, u kojoj imaju veća svekolika prava 22 nacionalne manjine, nego matični narod Hrvati. RH je konfederativna država od 22 nacionalne manjine i ostatka Hrvata.

Zoran Milanović je uspio da se oteža način glasovanja Hrvatima u dijaspori jer znada da je 100% dijasporskih Hrvata protiv Zoranovog i svakog drugog komunizma.

Zoran Milanović je sa svojom protuhrvatskom politikom prema Hrvatima u dijapori otežao svaki povratak Hrvata iz dijaspore u iskonsku domovinu Hrvatsku, a jedino Hrvati iz dijaspore su u stanju jer imaju finacijska sredstva i volju da podignu hrvatsko gospodarastvo, hrvatsku demografiju i životni stadard svih hrvatskih žitelja.

Zoran Milanović je protiv Hrvata u dijaspori jer ovi ne poštivaju Zoranov komunistički "bla, bla, bla!" , nego pošteni rad, proizvodnju i napredak svake vrste za Hrvatski narod.

Hrvatski narode, ne vjeruj lažima i obmanama kukurikavaca na čelu sa sekretarom srbskohrvatskoga SDP-a.

Hrvatski narode, ne daj svoj glas kukurikavcima, na čelu sa Zoranovim SDP-om jer oni samo kukuriču, a ništa ne rade. Jeli ih itko vidio na radnom mjestu, za traktorom ili tvorničkim strojem... Njih se može doživjeti u gostionicama, na ulicama kao bukače o "Planu" i na komunističkim i četničkim dernecima.

Hrvatski narode, glasuj za stranke s hrvatskim predznakom i sadržajem i za stranku Hrvatske dijaspore jer samo te stranke, najbolje među njima mogu spasiti i unaprijediti Hrvatsku, zaposliti sve Hrvate i podići životni standard svima ljudima u Hrvatskoj.

Neka drug sekretar srbskohrvatskoga SDP-a s kukurikavcima pokaže jedno jedino dobro djelo, koje je u oporbi napravio za Hrvatski narod.

Nije napravio NIŠTA, NIŠTA i NIŠTA i sada lažima i kukurikanjem hoće doći na vlast u Hrvatskoj, da bi mogao još bolje spavati u hladovini kukurikati i buncati "Plan", a ništa ne raditi. Zoran Milanović nije po svojoj prirodi radnik, nego bitanga i parazit na grbači Hrvatskoga naroda.

To treba znati! To trebaju ispred oltara reći svećenici svojim vjernicima i jasno im prikazati da kroz (Ne daj Bože!) pobjedu SDP-ukurikavaca nestaje Hrvatske i kao konfederativne RH. Hrvatsku će SDP-kukurikavci pretvoriti u provinciju "Regiona" ili provinciju Velike Srbije, kojom če se kao i u predhodne dvije velikosrbske Jugoslavije vladati iz Beograda, a u buduće i dodatno iz Brüssela!

Zaključno!

Hrvatske glasačice i glasači trebaju glasovati "po savjesti", ali ne po bilo kojoj savjesti, nego po hrvatskoj, državotvornoj, domoljubnoj, gospodarskoj, naprednjačkoj, jedinmstvenoj, zajedničkoj i vjerničkoj hrvatskoj savjesti , a ta nije u SDP-kukurikavaca, nego je u strankama Hrvatskih branitelja, u stranki Hrvatske dijaspore:

HRVATSKA 21. STOLJEĆA - HRVATSKA 21.

popis kandidata za 11. izbornu jedinicu

Nositelj: NATAŠA SRDOČ

EMILIJA HERCEG

MARKO LANDEKA

BRANKO KRALJEC

IGOR POŽEGA

ANTE MATIĆ

BRUNO DODIG.

Hrvatice i Hrvati u Domovini i u Dijaspori glasujte za HRVATSKU 21. STOLJEĆA

jer ništa nije jače i bolje nego zajedništvo svih Hrvata. Hrvatsko zajedništvo Domovine i Dijaspore je jamčavina hrvatskog obstanka, napredka, pune zaposlenosti, normalno plaćenog rada, proizvodnje i razvoja, uključujući stupanj blagostanja 21. stoljeća.

Da mi se ne bi predbacilo promicanje samo HRVATSKE 21.STOLJEĆA, što ipak napose ističem jer živim u Dijaspori, a volim Hrvatsku i radim za Hrvatsku, pozivam sve Hrvatice i Hrvate ma gdje se nalazite, glasujte i za druge Hrvatske stranke, koje su spremne i voljne djelovati općekorisno i napredno za Hrvatski narod, gdje god žive jer smo mi Hrvati jedan i jedinstveni narod!

Ali, Hrvatice i Hrvati, ne glasujte za SDP-kukurikavce jer oni nisu ni hrvatska stranka ni koalicija za Hrvatsku, nego laktaši za vlast, u kojoj će biti podvlast beogradskom i brüsselskom "Regionu", dotično Velikoj Srbiji u njenom novom formiranju po SANU-memorandumu 2, kojeg je već napravio Ćosić i Tadić... tvorci SANU-memoranduma 1, po kojemu je kroz Vukovarsku tragediju planirana Velika Srbija od Karlobaga preko Karlovca i Virovitice do Drave. Po Memorandumu 2, bit će u Velikoj Srbiji Albanija i sve do Trsta.

Ni u opitom stanju, ni u ljutnji, ni u neodlučnosti NE DAJTE SVOJ GLAS ZU SDP-kukurikavce, jer glasom za SDP-kukurikavce glasujete protiv sebe!

Sve za Hrvatsku - Hrvatsku ni za što!

i

Za dom i domovinu Hrvatsku - Uvijek mislima i djelom "Dok nam hrašće bura vije // Dok nam mrtve grobak krije // Dok nam živo srce bije!"

Mr.sc. Dragan Hazler, predsjednik HAZUD-a u Baselu.

Basel, 25. studenoga na Dan svete Katarine mučenice.

Svima hrvatskim Katarinama, Katama, Katicama, Kajama i Kajicama želim

SRETAN IMENDAN! D. Hazler