Već godinama vodim diskusije sa ljudima po pitanju objave registra Hrvatskih branitelja. Zastupam tezu kako se taj registar nipošto ne bi smio objaviti. Ono što je zanimljivo je to, kako su najveći zagovornici objave upravo oni pravi, istinski branitelji, koji su devedesetih dragovoljno uzeli puške u ruke.

Lažnjaci uglavnom šute, što je i normalno. Što god se dogodilo, njima će biti dobro. Potrebni su svakoj Vladi kako bi mogli govoriti u ime branitelja, iako im je pojam branitelj poznat uglavnom samo preko televizije ili pričanju onih koji su rat doista prošli.

Shvaćam one istinske branitelje koji zagovaraju objavu registra. Ljudi imaju savršeno čistu prošlost i nije im drago što ih se trpa u isti koš sa dezerterima, kukavicama i lažnjacima. To društvo nikome ne bi bilo ugodno. Samo na žalost, mišljenja sam kako oni ne vide niti uzroke, niti posljedice te objave.

Pa da krenemo od početka.

Svatko tko govori o objavi registra hrvatskih branitelja, a da prethodno nije najavio izmjenu Zakona o braniteljima, nema poštene namjere i samo zavarava i branitelje i narod općenito. Evo zašto: Ako je netko kuhao kavu u MUP-u usred Zagreba i radi toga je dobio status branitelja, dobio ga je zato što mu je Zakon o braniteljima to omogućio. I može se tisuću puta javno objaviti njegovo ime, ništa se promijeniti neće. Taj je kuhač kave po zakonu i dalje branitelj, taman da se njegovim imenom oblijepe svi stupovi u Hrvatskoj.

Dakle, ako se toj materiji iole ozbiljno pristupa, onda je najprije potrebno promijeniti Zakon koji takoreći svakom tko je tri puta izgovorio riječ Domovinski rat daje braniteljske status. Potrebno je odvojiti borbeni od neborbenog sektora, na način da se bodovanje napravi ovaj put pošteno i istinski, a ne ostaviti razliku koja je jedva vidljiva. Npr netko tko je krvario 3 mjeseca u Vukovaru i nakon toga više nije bio na ratištu jer je bio ranjen ima debelo manje bodova od nekog tko je cijelo vrijeme sjedio u nekakvim uredima (MUP, MORH itd). Ne kažem kako se braniteljski status treba oduzeti onima iz neborbenog sektora, jer su i oni dali svoj doprinos u ratu i u konačnici, bez njih se ne bi ni moglo. No, nikako ne smatram kako se netko, tko je 500 km iza crte bojišnice dijelio oružje i odjeću može staviti u isti koš sa onima koji su sa puškom bili na prvoj crti te bojišnice.

Kada bi se postojeći Zakon o braniteljima izmijenio u tom dijelu, tek bi onda imalo smisla govoriti o registru.

No, to je tek početak.

Postoji nešto što se zove zakon o privatnosti i koji bi trebao biti jednak za sve državljane Hrvatske. Objavom registra, branitelji postaju jedina skupina ljudi u Hrvatskoj čija se prava o zaštiti privatnosti neće poštivati, kao da su manje vrijedna bića.

Zašto se npr ne objavi registar aboliranih četnika? Registar onih koji primaju socijalnu pomoć? Registar onih koji primaju partizanske mirovine? Zar su oni više vrijedni od hrvatskih branitelja, pa se njihova ljudska prava trebaju poštivati, dok će se braniteljska prava istovremeno gaziti?

Dakle, da, svakako. U ovoj se našoj zemlji predugo laže, krade, vara i mulja i tome treba stati na kraj. Ali stati na kraj tako da te laži i kradju plate svi jednako, a ne da se čistka radi samo medju hrvatskim braniteljima, kao da su oni jedini uzrok svih zala u ovoj državi.

Idemo dalje i tu stvar postaje još gora.

Mi smo preplavljeni tužbama koje su podigle obitelji poginulih četnika, a putem kojih od Hrvatske traže astronomske cifre oštete. Te tužbe podupiru organizacije poput Dokumente i njoj srodnih 'hrvatskih' udruga i udruženja, koje s njima okolo paradiraju i zauzimaju se za neka njihova prava. Hrvatska, umjesto da odgovori na isti način, podižući odštetne zahtjeve prema onima koji su napali našu zemlju, gleda samo kako će 'prebaciti loptu'.

Pa se tako dogadjaju ponovljena sudjenja hrvatskim braniteljima, sa prekvalificiranim optužnicama, nakon čega, ukoliko se branitelj osudi, odštetni zahtjev četničke rodbine ide direktno branitelju, umjesto državi. Sjeda mu se na plaću ili mirovinu i on sam, kao i njegova djeca a moguće i unuci, otplaćivat će četničkoj rodbini desetljećima odštetu. Država čista i ne mora platiti ništa, kada već nema hrabrosti i morala odgovoriti na te tužbe onako kako treba. Branitelj osudjen i u zatvoru, a četnici i oni koji ih podupiru zadovoljni.

Sad, zamislite javnu objavu registra, ovaj put, za razlike od prethodne objave, sa žigom države koja stoji iza tog registra i time mu daje potpunu vjerodostojnost. Priče Freda Matića o tome kako taj registar neće biti svima dostupan možemo okačiti mačku o rep, jer smo svi svjesni toga kako je potreban samo jedan jedini čovjek koji će registar presnimiti i negdje objaviti. Nema šanse da registar hrvatskih branitelja, nakon što ga država službeno objavi, izdrži tri mjeseca a da ne osvane na svakoj net stranici koju to zanima.

Što je dalje potrebno četnicima koji hoće zaraditi?

Samo prekopati registar, iza kojeg ovaj put stoji država, te vidjeti tko se od naših nalazio u kojoj postrojbi i u kojem periodu, te doznati da li je ista postrojba bila tamo u vrijeme gdje je npr njihov djed umro od duboke starosti u 96 godini. I nakon toga izjaviti kako je svojim očima vidio tog i tog kako mu ubija djeda, te podići odštetni zahtjev od kojeg će lijepo i udobno živjeti i on i njegovo potomstvo.

Do sada smo imali primjere da su branitelji osudjeni za one čiji posmrtni ostaci nisu nikada pronadjeni, ne zna se ni kako se zovu, ali je predmet ipak dospio na sud. Nakon objave registra, to će za četnike postati dječja igra.

A sve 'hrvatske' udruge za zaštitu svih ljudskih prava osim hrvatskih, glasno urlajući stat će iza njih.

Dakle, objava registra hrvatskih branitelja potencijalna je bomba ne za lažnjake, nego baš za one prave, istinske branitelje koji su se doista borili sa najčišćim namjerama. A takvi su svakoj Vladi najopasniji.

Treba li, kako kaže Matić, odvojiti kukolj od žita? Treba, svakako.

Ali to treba učiniti stvarno, a ne obmanjujući narod i dovodeći hrvatske branitelje u opasnost, te oduzimajući im njihova ljudska prava.

Potrebno je prvo izmijeniti Zakon o braniteljima, a onda zaposliti hrpu ljudi koji ni na koji način nisu zainteresirani za ishod da danonoćno rade na odvajanju tog kukolja. Novac koji bi njima bio plaćen, bio bi već kroz par mjeseci vraćen u državnu blagajnu, kada bi se lažnjacima poskidali kojekakvi postoci a u mnogim slučajevima i same mirovine. A sve dalje, bila bi čista zarada koja bi se slijevala u državnu kasu.

No, taj je posao potrebno odraditi pošteno, stručno i profesionalno. I to na temelju izmijenjenog Zakona o braniteljima kako bi se isti čas imena svih onih koji nisu bili branitelji, a vode se kao takvi, na temelju zakona mogli ukloniti iz registra. I to se nipošto ne smije odradjivati na način da se jednostavno, kao na Divljem zapadu, objavi registar bez zakonske podloge, jer što je onda uopće svrha te objave?

Takodjer, prema hrvatskim se braniteljima treba pokazati dužno poštovanje. Pa ako se već donosi odluka o tome da za njih zaštita privatnosti ne vrijedi, onda neka se to odnosi i na one koji Hrvatsku nisu branili, nego su ju napadali, a danas slobodno šeću zahvaljujući aboliciji. Kao i na sve druge hrvatske državljane za koje se zatraži javna objava.

Ako će se pošteno, to je jedini put kojim se treba ići.

Sve ostalo, samo je bacanje prašine u oči hrvatskom narodu.

S tim, što je ta prašina upravo za one istinske branitelje radioaktivna i sa nesagledivim posljedicama.

Diana Majhen