Nekoliko fakata umjesto uvoda

Neki mediji u Hrvatskoj (Ne hrvatski mediji jer takovih mi imamo vrlo malo!) nazivaju mene ustašofilom, a ja s ponosom takvima odgovaram da jesam ustašofil. Ako nemam u Hrvatskoj nešto treće, nego biti ustašofil ili komunistofil, onda sam dušom i tijelom za ovo prvo.

Naime, ustaše su se uvijek, kroz čitavu povijest i u II. svjetskome ratu pa makar i s crnim vragom borile za suverenu Hrvatsku, a komunisti, zajedno s velikosrpskim fašističkim četnicima i partizanima su rušili Hrvatsku i ubijali, svestrano zlostavljali i progonili Hrvate i na ljudskim žrtvama obnavljali su Jugoslaviju i to s komunističkim i velikosrbskim predznakom. Ako je netko od medija u Hrvatskoj za komunističku, ujedno velikosrpsku - staljinističko-titoističku opciju onda taj - najblaže rečeno boluje od Stockholmskog sindroma. Kao žrtva oproštajno suosjeća s mučiteljem. U povijesti hrvatskoga pa i svekolikog južnoslavenskog prostora, nitko nije strahotom i množinom počinio toliko svestranih zločina na ljudima i svima dobrima, koliko su počinili titoistički komunisti i uz njih velikosrpski fašistički četnici. Ne kažem ja niti ću ikada reći, da su ustaše, braneći Hrvatsku ratovali nevino. Ne i Ne! Ustaše su u ratu pravile svevrsne zločine kao što to prave sve vojske ovoga svijeta. U redovima ustaša kao i u redovima vojski svih naroda bilo je raznih pa i vrlo velikih zločinaca, ali to ne znači da su svu ustaše zločinci. Sve suvremene vojske, koje danas ratuju prave strahovite zločine, ali ih nitko ili vrlo malo tko naziva zločinačkima. I u Domovinskom ratu bilo je pojedinaca zločinaca, ali to ne znači da su hrvatski branitelji zločinci. Suprot tome, hrvatski branitelji su najuzorniji vojnici, kakovi su se ikada u povijesti borili za Hrvatsku. Ovdje valja podsjetiti medije u Hrvatskoj, povjesničare u Hrvatskoj i prodane duše političara u Hrvatskoj, da je europski Zapad od Križarskih ratova naovamo kroz naše obranbeno ratovanje protiv Turaka bio nenaklonjen Hrvatima. Zar trebamo za takvo ponašanje Zapada bolje primjere, nego razaranje Zadra od Križara, nepomaganje Nikoli Zrinskome u Sigetu i glavosječa Zrinsko-Frankopanska u Bečkom Novom mjestu. Za razliku od ovakovog signifikantno nenaklonjenog odnosa rimokatoličko/protestantskog Zapada prema rimokatoličkim Hrvatima, odnos Zapada prema pravoslavnim Srbima bio im je naklonjen. Upravo za najistaknutije ere Križarskih ratova nastala je i do vrhunca procvjetala srednjovjekovna država Srbija. Nesklonost Zapada prema Hrvatima dolazi napose od Karla Marxa i njegovih komunističkih sljedbenika, koji snagom marxističke filozofije negiraju Hrvate kao narod sposoban za opstanak. Dakle, komunizam je već u svome početku stavio Hrvate pred zeleno svjetlo etnocida, a staljinistički titoizam ih je kroz ustaše sotonizirao.

Finci i Hrvati u II. svjetskom ratu imali su jednaku sudbinu. Finci su bili ugroženi od staljinističkog komunizma pa su se u svrhu zaštite priklonili Naci-fašističkoj osovini Berlin - Rim. Hrvati su bili ugroženi od velikosrpskog fašizma (četnici) i od velikosrbskog komunizma (staljinističko-titoistički partizani!) pa su se u svrhu zaštite priklonili istoj Naci-fašističkoj osovini Berlin - Rim. Poslije rata Finci nisu ubijali svoje ljude, koji su se, primorani okolnostima borili na naci-fašističkoj strani niti su ih etiketirali fašistima. Za razliku od Finaca jugokomunistički Hrvati na čelu s hrvatskim izrodom - ratnim i mirnodopskim zločincem Josipom Brozom Titom počinili su najveći genocid nad Hrvatskim narodom u vojnim odorama i civilima, kakovog nema ni približno njemu ravnome zapisanoga u dugoj hrvatskoj povijesti. Toliko kao uvod.

Mediji u Hrvatskoj djeluju ustašofobno = hrvatofobno

Prvi istaknuti antifašist bio je Dr. Ante Pavelić jer je ustrojio Hrvatski ustaški pokret s osnovnim ciljem rušenja velikosrpske fašističke Jugoslavije i organizirao je atentat na kralja Aleksandra Karađorđevića, glavnog eksponenta fašizma u Jugoslaviji.

Pavelić je bio ne samo antifašist, nego i antikomunist. On je prvi Hrvat, koji još tridesetih godina 20. stoljeća napisao protukomunističku knjigu pod naslovom „Strahote zabluda“. Posebna mu je zasluga osnivanje Hrvatskog radničkog saveza, Hrvatske pravoslavne crkve i uspostava, nažalost kratkotrajne Nezavisne Države Hrvatske, na njenom povijesnom prostoru.

Hrvatska televizija HTV-1 u svojoj tjednoj emisiji "Latinica" od. 18. veljače 2002. trebala je raspravljati o deustašizaciji Hrvatske. Za normalnog čovjeka Hrvata je već taj naslov abnormalan jer zašto bi se Hrvatska trebala deustašizirati. Upravo obratno, obzirom na opasnost od pohlepnih susjeda, poglavito Srba, Hrvatska bi se trebala ustašizirati jer su ustaše svjesnije, hrabrije i ustrajnije, nego bilo koja druga vojska branile Hrvatsku u svima ugrozama, bez obzira otkuda one dolazile. Uz to treba istaknuti, da su ustaše kao branitelji svega svoga, u domu i obitelji u narodu i domovini povijesno stari koliko i hrvatski narod. U najstarijim vremenima, dok smo živjeli u pećinama, onaj čovjek, koji je ustao u obranu svoje obitelji i svoje pećine zvao se je ustaša. To nam svjedoči i sama starohrvatska riječ „ustaša“, koja je po obliku ženskoga roda, a po značenju i po gramatici je muškoga roda i analogna je srodnim hrvatskim riječima - imenicama: pristaša, Radiša, Siniša, Uglješa, listonoša, pismonoša, stjegonoša... Današnji hrvatski političari, povjesničari pa i jezikoslovci su posve iskrivili značenje riječi - imenice ustaša i oskvrnjuju je fašizmom, iako svaki Hrvat, koji iole pozna hrvatsku povijest znade da su ustaše pod tim nazivom ili sinonimima: pučki ustaše, ustanici, uskoci, gusari, hajduci pa i domoljubni dio hrvatskih partizana (Istra, Dalmacija, otoci...) braniteljski ponos hrvatske domovine.

Povjesničari i jezikoslovci su kapitulirali pred velikosrpskom sotonizacijom ustaša

Svaka čast starijim hrvatskim povjesničarima poput Klaića, Mandića, Šišića i drugih. Primjerice Ferdo Šišić rabi pravilno imenicu ustaša kroz čitavu povijest, čak i u predhrvatskoj povijesti. Evo samo par najstarijih osvrta iz Šišićeve Povijesti Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Pretisak izdanja iz 1925. godine (str.98): „...Kad se Dezitiatima i Breucima pridružiše i druga ilirska plemena, broj ustaša poraste toliko, da se u Rimu govorkalo, da ih ima oko 800.000...; ...dok su druge čete ustaša provalile...; ...Znanje latinskog jezika i rimsku vojničku vještinu mogli su neki od ustaša lako steći u vrijeme svog službovanja... Povjesničar Mandić sasvim normalno piše o ustašama pod vodstvom Hadži Loje protiv okupacije Bosne i Hercegovine.

Trebalo bi raspravljati o desotonizaciji ustaša jer su neprijatelji hrvatskog naroda i hrvatske države, poglavito politika velikosrpske ideologije sotonizirali hrvatsku vojsku - ustaše, time i hrvatski narod, da bi im sotonizacija vojske i naroda poslužila kao ideološko oružje za ubijanje hrvatskog naroda bez krivnje, bez istrage i bez presude. Sotoniziranje ustaštva od 1929. naovamo i kroz etiketiranje ustaštvom svakog Hrvata napose u komunističkoj Jugoslaviji pojačala je velikosrpska politika u agresivnom ratu protiv Hrvatske i protiv BiH od 1991-1995. i još k tome uvela i silovanje kao strateško oružje.

Ta ista velikosrpska politika, po potrebi naziva ustašom čak i Josipa Broza Tita, za kojeg se dokumentarno znade da je služio interesima Velike Srbije više, nego svi srpski vladari prije i poslije njega njega. On je zapravo stvorio od male Srbije prostorno veliku Srbiju kojoj je priključio Hrvatski Srijem te multinacionalnu Bačku i Banat, a od tursko-balkanske čaršije napravio je Beograd europskom metropolom. O Titovoj službi velikosrpskoj politici najbolje govore smaknuća hrvatske mladosti u Marševima smrti ili Križnom putu od Bleiburga do jugoslavensko-grčke granice i podređivanje hrvatskog naroda Srbiji, što je svaki misleći Hrvat doživljavao kao najveće nacionalno poniženje u čitavoj povijesti hrvatskog naroda. Dakle, pojam sotoniziranog ustaštva s naglaskom na fašizam služio je velikosrpskoj ideologiji također i za vrijeme mira kao strateško-psihološko oružje, kojim su Srbi držali Hrvate u podređenoj ulozi zabranjujući im sve što su smatrali, da na bilo koji način služi Hrvatskoj u istinitom smislu. Istovremeno Beograd sotoniziranjem ustaša - svih Hrvata jača velikosrpsku ulogu u Jugoslaviji i napose u Hrvatskoj.

Takova velikosrpska ideologija kalkulirala je svoje uspjehe na sotonizaciji ustaštva jer je znala tu sotonizaciju proširiti u Jugoslaviji na sve narodne slojeve počev od djece u vrtiću i u školama, na nogometnim i drugim sportskim natjecanjima, u vojsci, u jeziku pismu i kulturi, u kazalištu i na filmu, u pjesmi i govoru, u običajima i susretima ljudi i svuda, baš svuda i svagdje, gdje su Srbi osjetili da mogu primjeniti sotonizirano ustaštvo protiv Hrvata.

Danas, čak svjesni Hrvati i hrvatska znanost zaboravlja, da je većina hrvatskog naroda do te mjere indoktrinirana ustaštvom, da ga doživljava kao normalnu porugu na svome imenu. Uzmimo samo nogometne utakmice, na kojima se u Beogradu i drugdje masovno skandira ustaško ime kao poruga Hrvatima i mi smo ju kao takovu prihvatili i za uzvrat uzvikujemo Srbima Cigani, pri čemu vrijeđamo Rome i nesvjesno koristimo Srbima jer su Romi u Svijetu poznatiji nego Srbi. Upravo ovakove "sitnice" pokazuju naš hrvatski poraz kroz sotonizirano ustaštvo i ujedno uspjeh velikosrpske politike.

Tito je je također smišljeno proglašen ustašom jer je na međunarodnom polju postao vrlo popularan, a ta popularnost za jednog, iako samo statistističkog Hrvata nije nikako odgovarala velikosrpskoj ideologiji. Hrvatskoj i svjetskoj javnosti je manje poznato, da je čak na Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti ustrojen Memorandum - pokret, kojemu je bio temeljni cilj detitoizacija Jugoslavije „jer ju je Tito Ustavom od 1974. poustašio i time ugrozio Srbe“.

Sotonizirano ustaštvo je poprimilo takove razmjere i usađeno je već u dušu i u genetiku svakog Hrvata, da ga treba započeti znanstveno desotonizirati ili ga moramo prihvatiti kao sinonim svome imenu, analogno Romima s pogrdnim nazivom Cigani.

S nazivom ustaša se plaši djecu u Srbiji i nerijetko se nađu sotonizirani ustaše u dječjoj literaturi, a u velikosrpskoj i komunističkoj literaturi povijesti i književnosti je pojam sotoniziranih ustaša tako strahovito i beskrajno uvršten, da Srbi i sada plaše sami sebe sotoniziranim nazivom ustaša. Uz brojne izmišljene i preko svih granica uvećene negativnosti ustaša, velikosrpska politika ih rado prikazuje u crnim odorama jer time podsjeća na Crnu legiju, koja je uspješno i hrabro stražarila protiv četnika na Drini pa je iz toga usadila opći strah srpskim četnicima i vojnicima. Prema istinitoj priči, jedna starica u Dalmatinskoj zagori, odjevena u narodnu crnu haljinu napašala je ovce, među kojima je bio veći broj ovaca crne boje. U povećoj daljini kretala se je brigada četnika i kad su vidjeli "u crno odjevene ustaše" (a to je bila u daljini starica i njene ovce) razbježali su se glavom bez obzira jer im je velikosrpska politika usadila u gene strah od ustaša. Eto dokle idu čak za Srbe posljedice iz velikosrpske sotonizacije ustaša.

Kratko rečeno, velikosrpska ideologija je uvela u svoju ratnu strategiju za stvaranje Velike Srbije pojam sotoniziranih ustaša i silovanje žena i muškaraca u redovima Hrvata, Bošnjaka i svih nesrpskih naroda.

U ovoj raspravi se ne će ulaziti u nijedan oblik ustaša u dubljoj hrvatskoj povijesti iako se znade da su Hrvati pod imenom narodnih ustaša, uskoka, urotnika, branitelja, buntovnika, graničara, ustanika, bosanskih ustaša i hrvatskih domobrana...bili uvijek u obrani narodne pravice, u buntu protiv svake nepravde, u obrani zavičaja i domovine. Nikada nisu posezazali za tuđim, nego su štitili, branili i čuvali svoje od svih zavojevača i napadaća, skladno sa starom pjesmom:

"Plug i brana Hrvatu je hrana, a ustaša to mu je obrana."

ili

Naši djedi domu vjerni bili - branili ga protu svakoj sili

Haj zašto li, Haj ne bi mi svoju zemlju ljubili,

Haj zašto li, haj ne bi mi - svi joj vjerni bili!

Taj stariji dio hrvatske domoljubne, ustaške, buntovne i domobranske povijesti prepustimo stranicama naše slavne povijesti, u kojoj je počesto znalo biti više tužnoga, nego slavnoga, ali hrvatski narod je navikao na sve poteškoće pa i na samu smrt, koju je smatrao časnom i slavnom za obranu obitelji i doma, zavičaja i domovine, pravice i slobode pa nikakvo čudo da hrvatski pjesnik Ivan Mažuranić slavi svoj narod stihom

"Boj se onog, tko je vik'o bez golema mrijeti jada!"

Tako mrijeti može samo onaj, koji ljubi svoje, a poštiva tuđe. Hrvatski vojnik svih naziva nikada nije osvajao tuđe, ali je hrabro, ponosito i junački branio svoje. I iz toga nastao je hrvatski narodni slogan:

Tuđe ne ćemo - svoje ne damo!

i stari vojnički pozdravi:

ZA DOM SPREMNI!

i

ZA HRVATSKU - UVIJEK!

a za poginule:

S NAMA STE!

Osnivač suvremenog Hrvatskog ustaškog pokreta je Dr. Eugen Kvaternik

Nadahnut hrvatskim povijesnim ustašama i neposrednim ustaničkim pokretom Garibaldija "Risorgimento" i slobodarskim duhom Švicarske, u kojoj je provodio emigrantski život, po povratku iz emigracije u domovinu osniva Dr. Eugen Kvaternik državotvorni Hrvatski ustaški pokret. Sa svojim ustašama podiže u Ogulinskoj i Slunjskoj pukovniji Hrvatske vojne krajine Rakovički ustanak 8-11. listopada 1871. Osnovni cilj Kvaternikovog ustaškog pokreta, odnosno ustanka bio je odvajanje od Austrije i Mađarske s glavnim ciljem stvaranja Nezavisne države Hrvatske. Takav cilj suprotan povijesnim hrvatskim unijama pa upravo zato ima svoju drugčiju vrijednost, a poznat je u politici kao secesija - po Klaiću prema latinskome (secessio od secedare - odmaći, udaljiti se) znači: 1. seljenje, odjeljivanje (osobito u političkom pogledu); razdruživanje, rascjep, prijelaz drugamo, odcjepljenje...

Poticajni motto u secesijskoj ideologiji Kvaternikovog ustaničkog bunta bio je:

"Ni pod Bečom, ni pod Peštom, nego svoji na svom, gradimo sretan hrvatski dom!"

Taj slogan je još i danas obljubljen u središnjoj Hrvatskoj, napose u Rakovičkom okružju. Svoje buntovne sljedbenike, naziva Kvaternik imenom ustaše, što se navodi u povijesnoj i književnoj literaturi o Rakovičkoj buni. Naziv ustaše za rakovičke buntovnike zadržao je i komunistički pisac August Cesarec u svojoj kazališnoj drami o Rakovičkoj buni.

Mr.sc. Dragan Hazler