Ne treba biti nekakav posebni stručnjak za rukomet pa analizirati našu igru protiv Srbije u polufinalu ali je svakom jasno da je priprema tog 'istorijskog' meča sa srpske strane bila savršena!

Brižno planirana razbojnička 'Sačekuša' u Novom Sadu i Rumi, uz paljenje desetak hrvatskih automobila, uz sjekire, noževe, metalne štange i drvene palice, bila je sasvim dovoljna kao upozorenje našoj ekipi (ali i navijačima) što ih čeka u 'vučjoj jazbini' gladijatorske Arene; pogotovo ako, nedajbože, pobijede!?

Srpski mediji su pisali a naši neovisni prenijeli, kako se radilo tek o pedesetak 'nestašnih' 'huligana', odjevenih poput američkih Ku-Klux-Klan-ovaca s kukuljicama na glavi a hladnim i tupim oružjem u rukama.

Nakon počinjenog cestovnog razbojstva ministar UP Srbije, Ivica Đačić umjesto isprike oštećenim i na smrt preplašenim ljudima(i djevojkama)kaže slijedeće:

„Napadi na hrvatske navijače u Srbiji su nedopustivi incidenti koji narušavaju ugled Srbije i ne treba da se ponašamo kao oni, kada naši odu tamo!“

Dakako, ovu njegovu idiotsku izjavu objeručke su prihvatili 19.800 'huligana' beogradske Arene(a čuli su je i 200 na smrt preplašenih Hrvata!, nap. a.) kako bi svojim 'špor(ts)kim' arlaukanjem 'vascelom svetu' potvrdili 'stameni' ugled Srbije, skorašnjeg kandidata demokratske 'Jevrope'!

I pokazaše ti 'huligani' svu svoju kulturu i kućni odgoj još i prije početka susreta kad su se kod intoniranja 'Lijepe naše' uz orkestar zvižduka prepunom Arenom razlijegale i slijedeće riječi srbijanske dobrodošlice:

„Oj Hrvati, oj Hrvati sve ćemo vas klati, muške klati, žene silovati…

Ubij Hrvata, da Šiptar nema brata…

Na koljena pred Srbe…

Zašto šutite pičke ustaške….“, itd….

Sve ljepše od ljepšega, uglednije od uglednijega, uz prigodno prostačko pljuvanje po igračima, 'lasersko' ometanje golmana, bacanje flaša, novčića, pikado-strelica i inih navijačkih rekvizita!

Bukvalno rečeno rigidni srbijanski šovinizam, mržnja prema Hrvatima mogla se je opipati u svakom kutku Arene a šačica od dvjestotinjak naših navijača strepila je za goli život unatoč onih navodnih 5.000 policajaca, i žandarmerijske konjice, koji su tek pompozno ukrašavali ulaz u Arenu!

Sve u svemu, bio je to svojevrstan rekord glede sigurnosti ili figurativno rečeno 25 srbijanskih 'konja' čuvalo je jednog preplašenog hrvatskog navijača (5.000:200)!

I sve to se dešavalo naočigled velikog prijatelja našeg pravdoljubivog predsjednika, srbijanskog Borisa Tadića koji nije našao potrebnim ni riječju upozoriti 'svoje huligane' kako su malčice pretjerali u međunarodnoj afirmaciji srbijanskog 'športskog ugleda'!

Iako je bilo strogo zabranjeno unošenje 'zastava' s nacionalističkim obilježjima izuzev službenih-državnih, na samom početku razvijena je upravo takva, velebna nacionalistička zastava, na kojoj su umjesto srbijanskog državnog grba u sredini stajala znakovita 'četiri srbijanska ocila'(zločesti Hrvati tvrde da je to skraćenica od: 'C'vaki 'C'rbin 'C'ere 'C'ebe)!

Srbijanska euforija sveprisutnih 'huligana' ipak je bila pomućena jer je jedan novčić(pikado-strelica ili krhotina flaše?) pogodio srbijanskog igrača Žarka Šešuma u rožnicu oka a 'pogodak' je bio namijenjen hrvatskom izborniku Slavku Goluži….moguće i Ivanu Baliću!

Možemo zamisliti kakva bi tek euforija zavladala među dvadesetak tisuća četnikoidnih 'huligana' gladijatorske Arene da je našem Slavku iscurilo oko!?

Bio bi to pun pogodak uz pravi urnebes oduševljenih navijača, koji, kako ministar Ivica Đačić lijepo reče….. pronose ugled srbijanskog športa!?

Nu, hvala Bogu te smo ovaj susret i izgubili jer u protivnom tko zna što bi bilo?

Možda bi se tada i ostvarile one gromoglasne prijetnje s početka ovog RUGLO-meta pod parolom 'muške klati, žene silovati'.

A možda bi se našao i nekakav 'Vojo Stanimirović' koji bi ispraznio svoj mokraćni mjehur nad 'poklanim Hrvatima i silovanim Hrvaticama'; 'deja vu'(već viđeno), zar ne!?

Posebno je bilo dirljivo vidjeti nacionalno 'osveštene' srbijanske rukometaše kako primaju medalje a na glave naćulili pro-četničke šajkače; samo što nisu u glas povikali: „za otadžbinu, sloboda ili smrt!“

Čudno da na noge nisu navukli i šumadijske opanke pa bi umjetnički dojam bio potpun, bila bi to prava ŽIKINA DINASTIJA!

E, da su kojim slučajem osvojili prvo mjesto sigurno bi na šajkačama bila i 'kraljevska' kokarda!

Šteta da im naši dečki nisu recipročno uzvratili pa navukli crne, pro-ustaške majice s domoljubnim natpisom na grudima: 'za Dom spremni'!

damir kalafatić

ps.:

Kao mlad momak-junior igrao sam nogomet za sinjski 'Junak' pa smo gostovali i u Kninu kod 'futbalskog' kluba 'Dinara'.

Bilo je to sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća, negdje u ljeto-mjesec lipanj a mi, juniori igrali smo utakmicu prije prve momčadi, dakle predigru. Nogometni teren bio je bez ikakve ograde spram publike, bilo je lijepo, toplo vrijeme a domaći, pro-četnički orijentirani navijači stajali bi tik uz aut-liniju 'naoružani' s kišobranima u rukama?

Kad bi god trebali bacati 'aut' domaći 'kišobranari' bi nas bocnuli metalnim šiljkom od kišobrana po golim nogama uz povik: majku ti ustašku,…tako da znamo gdje smo i kako 'bratska ljubav' ne pozna granice!