U trenucima sveopće recesije, porasta broja nezaposlenih na 340.000 s trendom daljnjeg rasta zbog najave mnoštva skorih stečajeva, racionalizacije rada (čitaj otkaza!) u javnim službama, neophodni su, kažu u vladi, bolni rezovi svih iole suvišnih i bespotrebnih troškova. Kao prve na udaru našle su se raznorazne izrazito političke povlastice poput povlaštenih mirovina!

Stoga je razumljivo da je „danas potpuno legitimno upitati se je li bilo koji trošak, pa i trošak Ureda bivšeg predsjednika, ima opravdanje u funkcionalnosti. Ono što je istina, bez obzira što se to predsjedniku Mesiću ne dopada, jest to da danas nema nijednog propisa koji bi uredio koje su to zadaće i očekivanja društva od bivšeg predsjednika“, kazao je aktualni predsjednik Josipović.

Navodeći kako je Mesić u svojoj izjavi istaknuo da kao bivši predsjednik ima određene zadaće - predavanja, gostovanja i slično - Josipović je kazao kako su sada to „isključivo privatne aktivnosti pri čemu Mesić, naravno, predstavlja i sliku jednog dijela političke scene u Hrvatskoj“….pravu sliku gramzivih političkih gotovana koji poput bubrega u loju žive na grbači ovog naroda, dodao bih!

„Malo smo se svi zakačili na novce(dakako, oni kojima je novac nadohvat ruke, nap. a.). To je legitimno(?) jer danas mnogi ljudi gladuju i prema tome, uz taj legitimni dio, nadam se da će i predsjednik Mesić odstupiti od stila kakav je proklamirao u svom dopisu i da ćemo se svi skupa jednog dana odlučiti raspraviti kakve institucije trebamo, kakva je njihova zadaća i kakvu neovisnost im moramo jamčiti“, veoma uglađeno zaključio je predsjednik Josipović.

A da je Stjepan Mesić najobičniji balast društva koji puno košta porezne obveznike pokazuje koliko je samo novca utrošeno za uređenja njegova ureda u državnoj vili(tri etaže, 300 qm.) u Grškovićevoj ulici 15 na zagrebačkoj Šalati.

Troškovi obnove te zgrade iznosili su 1,6 milijuna, a godišnji proračun ureda je 1,3 milijuna kuna, što je blizu tri milijuna kuna. Od iznosa od 1,3 milijuna kuna, za plaćanje zaposlenika odvaja se 426.500 kuna.

Nakon Ureda predsjednika Republike na Pantovčaku, Sabora i Državnoga izbornog povjerenstva Mesićev ured je na četvrtome mjestu po beskorisno utučenome novcu iz proračuna odnosno džepa nas, poreskih obveznika.

Mesić očito smatra da je njegov ured nekakva 'državna dota' odnosno paralela Josipovićevu uredu na Pantovčaku, pa se i on okružio 'pomagačima', 'savjetnicima', 'sekretaricama', 'glasno-govornicima', 'tjelohraniteljima' i šoferima glumeći nekakvog 'ersatz-predsjednika u sjeni'.

Nastavlja naš Stipa tradiciju svoje deset godišnje 'tabula rasa'-vladavine poznatu kao 'poklopac svakom loncu'!

„Tko se financira iz državnog proračuna, mora se ponašati u skladu s državnom politikom koja je na snazi“, kaže čak i predsjednik Glavnog odbora SDP-a Josip Leko.

A Mirjana Kasapović, profesorica na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu puno je odrješitija:

„Građanin Mesić ima se pravo baviti čime želi. Može uploviti u poslovne vode i može izaći iz političke mirovine. No sve bi to trebao plaćati iz vlastitog džepa, a ne da njegove umirovljeničke aktivnosti, a katkad i prave političke ekshibicije, plaćaju građani. Stoga bi jedan od prvih poteza nove vlasti trebalo biti ukidanje zakona koji bivšim predsjednicima Republike jamči sve te nepotrebne povlastice. Dok smo živjeli u autokracijama u kojima su vladari napuštali vlast samo kad bi umrli, čeznuli smo za tim da doživimo vrijeme u kojemu ćemo imati makar dva-tri živa bivša predsjednika države. No nismo čeznuli za tim da u glavnom gradu nastane aleja s rezidencijama bivših predsjednika države koje financiraju građani“.

Ako pak želi iznova uploviti u političke vode i izići iz svoje 'povlaštene mirovine', pa, mogli bi ga iskoristiti kao, primjerice, počasnog 'ambasadora' na Kubi odnosno u komunističkoj Sjevernoj Koreji, ili, kod kuće, uposliti ga kao stručnog vodiča Memorijalnog centra-Jasenovac!

Nu, vratimo se malo unatrag na tulum s Mesićeva oproštaja po odlasku u 'mirovinu', konac siječnja 2010 g.: Dirljivo je bilo čuti Mesićeve teatralne riječi s domjenka u hotelu njegova velikog prijatelja Tomislava Antunovića:

«Iako uskoro odlazim s teške dužnosti predsjednika države nisam nimalo umoran, pače, spreman sam i dalje služiti svojoj domovini kad god me zatreba!» A kako bi i od čega bio umoran kad je tom sinu razmetnom dobar dio radnog vijeka protekao u aero-putovanjima diljem zemaljske kugle, bilo ih je više od 250, ili u dokonoj zabavi kroz pričanje bizarnih viceva u čemu je jedino bio i ostao nenadmašiv. Pun emocija, s krokodilskim suzama u očima samo što nije zapjevao onu domoljubnu pjesmu s ratišta danas već pomalo i zaboravljenih hrvatskih branitelja: «Zovi, samo zovi, svi će sokolovi za te život dati!» U otmjenom 'Antunoviću' na grandioznom 'party-u' okupilo se veselo društvo, skoro četiri stotine njegovih velikih prijatelja iz politike, manje-više pravih političkih kameleona.

Za neke od njih, kao što je Vlado Šeks, Mesić je do jučer bio smiješna dvorska luda, a njegovo državotvorno djelovanje po Šeksu je bila bezvrijedna 'tabula rasa', dok je za našeg barba Luku Bebića Mesić bio odmetnik odnosno vođa protu-državnog puča 1994.g., ili, za neke druge njegove licemjerne prijatelje: krivokletnik u Haagu 1997.g.! Podsjeti me to na karmine kad se rodbina i prijatelji skupe uz odar oko mrca (mrtvaca) pa potegnu koju čašicu uz dobar zalogaj i onda licemjerno raspredaju o, eto, velikim djelima pokojnika jer 'o mrcu treba govoriti sve najbolje'!

I za kraj, evo što o ‘Mesićevoj dinastiji’ kaže Branko Smerdel, profesor Ustavnog prava:

„Mimo Ustava stvorena je nova državna institucija koja daje nositelju mogućnost da se miješa i svojim autoritetom utječe na politiku.“

Mesić je čak i poslovično 'apaurinskog' Josipovića isprovocirao na raspravu o njegovim (Mesićevim) političkim pogreškama, a ne o načelnom pitanju – kaže dr. Smerdel.

O povlaštenim zastupničkim mirovinama Smerdel kaže da se postupno uklanjaju groteskna rješenja. Kao pogrešku vidi što nije zakonom predviđeno da se na onoga tko bude ponovno biran primjenjuju nova pravila, odnosno što se nisu spriječila jednodnevna umirovljenja.

A politolog Nenad Zakošek je puno direktniji:

„Mesić se ponaša kao da živi u nasljednoj monarhiji, njegov ured(Alan Ford: 'Za istraživanje ruda i gubljenje vremena', nap. a.) treba odmah ukinuti“…a njemu urediti jedan adekvatni ured u sklopu kompleksa motela 'Remetinec', dodao bih!!!

Čim prije, tim bolje!

damir kalafatić

Dodatak o tome kako naš 'Meske-San' šakom i kapom rasiplje novac siromašnih poreskih obveznika u vrijeme kad mu je zemlja na rubu financijsko-gospodarskog bankrota:

…..„Ne ulazeći u to koliko su nabrojene aktivnosti korisne ili efemerne za nacionalne interese, ovdje ćemo ih samo spomenuti te prepustiti sudu javnosti da ocijeni njihovo značenje.

Dana 11. travnja 2011. Mesić se u svom uredu u Grškovićevoj sastao sa šefom Delegacije EU-a u Zagrebu Paulom Vandorenom.

Od 13. do 20. travnja boravio je u Kini, gdje je govorio na panelu u Boaou, u sklopu Azijskog gospodarskog foruma, te je u Yangzhou otvorio Memorijalni muzej Marka Pola.

Deset dana nakon Kine, otputovao je u Njemačku, na obilježavanje obljetnice oslobađanja nacističkog logora Dachau.

Od 2. svibnja prošle godine bio je u višednevnom posjetu Kazahstanu gdje je govorio na Astana gospodarskom forumu te se susreo s tamošnjim predsjednikom Nursultanom Nazarbajevim.

Početkom lipnja Mesić je u Budimpešti, na pokopu preminulog mađarskog predsjednika Ferenca Madla.

U svom uredu 6. srpnja prima egipatsku veleposlanicu na odlasku Eman Mohamed Zaki, a zadnji dan kolovoza u Vukovoj Gorici posjećuje, u znak podrške, bivšeg šefa policije Josipa Boljkovca, nakon što je ravnatelj MUP-a Oliver Grbić najavio policijsko-sudski postupak protiv njega zbog sumnji da je odgovoran za ratne zločine.

Od 7. do 9. rujna 2011. odlazi u Poljsku gdje se u gradu Krynice održava okrugli stol u sklopu gospodarskog foruma.

Od 15. do 20. rujna Mesić je opet u Kini, na Festivalu hrvatske fine kuhinje u Hangzhou te na West Lake festivalu koji se održava na Jezeru tisuću otoka.

Sredinom listopada bivši predsjednik u Rijeci drži govor na Forumu antifašista Jadransko-jonske regije, a krajem mjeseca u Dubrovniku otvara konferenciju o temi „Dubrovnik – 20 godina poslije“.

Zadnji dan listopada Mesić u Sarajevu izlaže na skupu Internacionalne lige humanista, a 10. studenoga u Vukovaru drži predavanje na poziv Europskog doma.

Dan poslije u svom uredu u Zagrebu prima šefa Delegacije EU-a Paula Vandorena.

U novoj 2012. godini, 9. siječnja, Mesić u Hrvatskom novinarskom društvu gostuje na okruglom stolu o makedonskom jeziku u EU-u(?) u organizaciji veleposlanstva Makedonije u Zagrebu, a deset dana kasnije u svome uredu organizira susret na temu odnosa prema antifašizmu i antifašistima u Hrvatskoj.

Dana 26. siječnja 2012. objavljuje izjavu u povodu Međunarodnog dana sjećanja na holokaust, a četiri dana nakon toga 'obračunava' se s aktualnim predsjednikom Josipovićem zbog izjava u Večernjem listu gdje aludira na potrebu gašenja Ureda bivšeg predsjednika“(ovaj članak se u cijelosti može pročitati u 'Slobodanki' iz pera novinara Šenola Selimovića, 2.veljače 2012.g.).

I što reći na kraju o važnim državničkim obvezama ovog jedinstvenog političkog šarlatana, nego: „PROVODI I GDJEKOJI SPROVODI!“