Titove supruge i ljubavnice

Smatra se da je Tito imao 4 redovna braka - žene: Pelagija Bjelousova (Ruskinja 1904-1968), Herta Haas (Slovenska Židovka 1914-2010), Davorjanka Popović (Srbkinja 1921-1946) i Jovanka Budisavljević (Hrvatska Srbkinja 1924-...), a o njegovim divljim brakovima, njegovim ljubavnicama nije znao točan broj niti on osobno - hohštapler Josip Broz Tito.

Njegov sin Žarko Broz Pelagič je govorio, da Tito smatra dobročinstvom svoje odnose s ljubavnicama i da je imao vise od tisuću.

Ova vrlo brojna porodica Josipa Broza Tita pobudjuje na isto tako brojna pitanja. O tome nesto tijekom ovog pisanja.

Dakako pravu istinu ili razjašnjenja mnogoštošta iz geneze Josipa Broza mogla bi nam reći samo genetska analiza. Sve ostalo su manje ili više po staljinističkom planu režirana naklapanja. Doduše ima i istine vezane uz samozvanog šumskog maršala Tita, ali ta je uglavnom vezana uz njegova genocidna djelovanja i spremanja ljudi o dobro čuvanne zatvore, logore i popravilišta/mučilišta poput Golog Otoka i bližeg pri ruci mučilišta - Titove Glavnjače u Beogradu. Ostala Titova mučilišta su prebrojna za poimeničnu statistiku. Njima se ne bavi čak niti HTV-1 u svojim slavopojkama i "junaštvima" druga Tita.

Prva registrirana Titova žena je bila Pelagija Bjelousova (1904-1968)

Prema pričanju njenog i Brozovog sina Žarka s njom se Tito nije nikada službeno razveo, ali je paralelno servisirao stotine ljubavnica i čak se je ragistrirao sa slovenskom polu Židovkom i polu Nijemicom Hertom Haas, koju je varao s ljubavnicama na svakom koraku.

Titova druga žena Herta Haas (1924-2010)

Imao je Tito s njom jedno dijete (Žarka?) i zanemario ju je, tako da se je u međuvremenu trećiput oženio i od 1941. do 1946. nije niti niti vidio Hertu niti sina. U međuvremenu je Tito uz treću ženu mijenjao ljubavnice češće nego čarape.

Treća Titova supruga je Davorjanka Popović (1921-1946)

Kao uzrok smrti 25-godišnje zdrave žene navodi se tuberkuloza.

Jednostavnije je u taj oblik smrti vjerovati, nego provjeravati jer se je Tito služio s brojnim oblicima usmrćivanja svojih protivnika, osumjičenika i čak najbližih suradnika pa i žena, za što nije dovoljna niti podeblja knjiga, a ne jedan članak.

Umiralo se je u vrijeme Davorjanke i s ushićenjem za Tita. Jedna od Titovih suradnica i blizkih prijateljica Bogdanka Podunavac iz Pakraca je umirala u ushićenju za Tita i Staljina:

"Držati nebesku dugu između naše oslobodilačke borbe i Moskve pa umrijeti, čemu se višem mogu dovinuti?"

Prije smrti Bogdanka je maštala svoj raport Staljinu, kako je naučila uz Tita: "Druže generalissimuse! Jugoslavenski komunisti izvršili su tvoju naredbu i svetu dužnost spram internacionalnog proletarijata!" U toj mašti uvenuo je njeni mladi život jer je bila jako vjerna Titu i Staljinu.

Koliko je takovih Bogdanka, Fatima, Marija... Ivana, Andrija, Janeza, Alojza, Dušana, Peka i Đemala Bijedića...progutala smrt Titove ideologije to će ostati vječnom tajnom utkanom u Titovu "borbu za oslobođenje" i njegov "samoupravljački socijalizam".

Četvrta službeno tretirana supruga od Tita je Jovanka Budisavljević (1924-...)

"Druže Tito, nešto bi te pit'o // Dal se smije ljubiti po dvije?!"

Odgovor od Tita je brzo stigao:

"Smije druže, smije druže // Samo, a te ne tuže!"

Po toj Titovoj samoupravljačkoj taktici Tito je išao i na četvrtu ženu, predstavljenu u javnosti, oko 33 godine mlađu Jovanku Budisavljević, po zanimanju partizansku majoricu.

Govorkalo se je svašta, da mu pomoć pružaju visoki oficiri JNA, ali on nije volio pomoć sa strane pa je Jovanki podario punu slobodu 1977. On je uvijek bio slobodo ljubiv i "slobododarežljiv".

Tito je u dubokoj starosti postao vjernik

Navodno je nakon toga obavio ispovijed kod ljubljanskog nadbiskupa Pogačnika i zamolio Papu da mu dozvoli biti redovnik. Što mu je papa dozvolio to su znali samo njih dvojica.

Izgleda da je održao riječ datu u Vatikanu. Naklapa se, u što se može, a ne mora se vjerovati. Navodno je izjavio pred papom da se odriče bezvjerskog simbola zvijezde petokrake i takav je umro i sahranjen. Na njegovom nadgrobu u beogradskoj "Kući cveća" nema zvijezde petokrake, iz čega se može naslućivati da je zagonetni Tito u strahu pred paklom postao vjernik.

Titova djece i unuci

Kako je drug Tito, u svojoj zaposlenosti s "oslobodilačkom borbom, stvaranjem zadruga po Staljinovom uzoru na kolhoze" i napose "stvaranjem "samoupravnog socijalizma" i svrstanih "nasvrstanih" mogao stvorti tako brojno potomstvo, koje je uvršteno slikama u Wikipediji?!

U daljnjem najkraće o poznatome, odkrivanom iz HTV-1 i iz Wikipedije

Žarko Broz , sin iz prvog braka (1924-1995)

O Žarku Brozu iz osobnog poznanstva

Kako je Tito u mnogo čemu osim u sadizmu i genocidnosti velika zagonetka, tako je i njegov sin Žarko bez ruke, inače po ponašanju dobričina, bohem, kartaš i samac... velika zagonetka.

Osobno sam poznavao jako dobro, vječnog studenta u Zagrebu Žarka Broza. Najkraće rečeno, podnosili smo se, vrlo često smo se svađali bez zlobe i mržnje, a ponekad smo, doslovce točno rečeno dijelili četvrt kolograma, svježeg kruha kupljenoga u Mljekarstvu na početku ondašnje Adžijine ulice blizu "Džamije".

Taj kruh podijeljen napola sam mazao Žarku sa svinjskom masti, dopunjen s komadom mesa natopljenog u toj masti, kako mi je to slala moja dobra majka Francika iz Slunja, da joj sin ne bude gladan. Takve su nekada bile majke, brižne i ponosne na svoje sinove studente "koji se ne će morati mučiti radom, kao mi majke!"

Svađali smo se često jer je Žarko dovodio u našu sobu broj 302 svoje kartaše, među kojima se je isticao nekakav Mijo "Ojkača" iz Šibenika. U sobi smo stanovali mi četvorica studenata, ja iz Slunja i trojica iz Šibenika: Tomislav Friganović, Vice Juras i Ante Mikulandra. U čitavom katu, jedino u našoj sobi, u njenoj sredini je bio veliki stol, pogodan za kartanje, a nama je trebao za učenje.

Radi toga smo vrlo često, ponekad uz svađu i primjenu umjerene sile istjerali iz sobe kartaše i s njima Žarka Broza.

Ostajem ovdje kod jedne zagonetke vezane uz Žarka Broza

Potankosti iz spomenutoga poznanstva i studentskog života bi me otjerali u obširnost pa od njih odustajem.

Ostajem samo kod jedne zagonetke. Moje poznanstvo sa Žarkom Brozom pada u razdoblje od 1952. do 1956. i nikada nisam čuo od njega da je oženjen i da ima djecu.

Istu ovu istinu će potvrditi trojica spomenitih studenata iz Šibenika, od koji su još živi: farmaceut Tomislav Friganović i građevinac Ante Mikulandra. Vice Juras je umro pred nekoliko godina, što sam doznao za moga zadnjeg posjeta, meni vrlo voljenome gradu Šibeniku. Slava Ti dragi Vice!

Poznato mi je da Žarko nije imao dobar odnos s Titom. Govorio nam je da njegov otac Josip Broz Tito ima ček UDBA- ine agente, koji ga prate.

Za njegovu suprugu Tamaru Veger i djecu Josipa Joška Broza (1947) i Zlatica Broz (1949) nisam u ono vrijeme nikada čuo od Žarka Broza.

Iz Wikipedijke odkrivam da se je Žarko čak drugiput oženio i imao sina Edvarda (1951) i kćer Svjetlanu (1955).

Ta događanja padaju upravo u vrijeme moga poznanstva sa Žarkom Brozom, ali on nije u mojoj studentskoj sobi nikada nama govorio o svome obiteljskom životu. U njegovu "obranu" moram reći i to, da Žarko nije djelovao kao ženskar, nego kao kartaš, bohem, samac i vječni student. Po završetku moga studija nikada više nisam sreo Žarka Broza.

Mišo Broz, sin iz braka s Hertom Haas, rođen 1941. -

U Wikipediji stoji da je bio posve različit od Žarka, što mi je drago proočitati jer dobiva na vrijednosti moje naprijed izraženo poznavanje Žarka Broza. Mišo Broz je diplomirani pravnik, obavljao je vodeće uloge u INA-i i vrši važne diplomatske služe za REpubliku Hrvatsku: veleposlanik u Moskvi, Kairu i Jakarti...

Oženjen je i otac dvoje djece, zapažene po svojim djelatnostima: Aleksandra i brat Andrija.

Titova porodica i rodoslovlje

O Titovom rodoslovlju drugog i trećeg pokoljenja ne ću pisati niti predstavljati slike jer za to nisam ishodio suglasnost.

Upada u oči da na skupnoj slici nema nijedne Titove supruge niti Žarka?! Ni o slici niti o osobama na njoj ne ću donositi nikakav sud jer te nisu ili su tek postrano vezane za biografiju Tita. Naime, nitko iz rodoslovlja nije odgovoran za ponašanje i za zločinstva, koja su počinjena po zapovijedi Tita ili i s njegovim znanjem i dopuštenjem.

Tito je velezločinac s međunarodnim priznanjem

Međunarodne institucije, koje se bave ratnim i mirnodobskim zločinstvima i zločincima 20. stoljeća su nepravedne prema Josipu Brozu Titu jer su ga stavile na deseto mjesto. Tito zaslužuje da bude barem peti ili šesti po redu na listi najvećih zločinaca: 1. Staljin, 2. Hitler, 3. Lenjin, 4. Maocetung, 5. Pol Pot, 6. Tito...

Titovi zločini taje (na primjer: Titovi zločini zajedno sa Staljinom prema komunstima u Moskvi, Titov Jasenovac...).

Neki Titovi zločini su poznati, ali se ne iznose u javnost ili ih se opravdava ideološkim skretanjem - informbirovci, biti to oni ili su potvoreni takvima, na pr. Andrija Hebrang...

Najstrašnije Titove zločine se opravdava osvetom (Žrtve Bleiburga, Četveroreda smrti i Križnih puteva...).

Tito je dao poubijati ili i protjerati 700.000 Podunavskih Nijemaca,

Proignao ili i oko 150.000 Mađara,

Preselio je "dragovoljno" u Tursku oko 350.000 maslimana iz BiH, Kosova i Makedonije...

Najstrašnije su Titove žrtve počinjene na Hrvatima jer je proglasio lažno svu Hrvatsku domovinsku vojsku (Ustaše i domobrane) i njima privržene civile fašistima, da bi ih mogao ubijati bez suda i bez milosti...

Ovdje treba jasno reći da Hrvatska domovinska vojska (Ustaše i Domobrani) i Hrvatskli narod nisu nikada bili fašisti, iako im je u jednome dijelu Hrvatske bio nametnut talijanski fašizam oko 2,5 godine (od 10. travnja 1941. do 8. rujna 1943.). U Hrvatskoj nije nikada postojala niti djelovala nekakkva Hrvatska fašistička partija.

Sva Titova zločinstva su neizbrojiva, a brojna nisu odkrivena. Umjesto bilo kojega daljnjag nabrajanja Titovih zločinstava evo priloga iz interneta. Radi se o odkrivanju nepoznate masovne grobnice zločina Titovih partizana, koju su odkrili i identificirali austrijski eksperti, a opis donosi vrlo ugledni austrijski povjesničar Dr. Florian Rulitz, uz kojega je u internetu priložen i prijevod Dragana Hazlera. Slijedi Dr. Floritz/Mr.sc. Hazler - naslov i tekst:

011-04-02 PDF] 20110402 Rulitz-Hazler Novi Hrvatski grob Titovog zlocina

www.safaric-safaric.si/.../20110402%20Rulitz-...

Dateiformat: PDF/Adobe Acrobat - Schnellansicht

2. Apr. 2011 – nepoznatu masovnu grobnicu zločina Titovih partizana, dokumentarno iz 1945. godine. Eksperti su odobrili ekshumaciju. Uz to Dr. Rulitz ...

Nova masovna grobnica Titovog zločina na Hrvatima

Iza njemačkog teksta slijedi hrvatski prijevod po smislu i kraći komentar

Startseite Österreich Kärnten Neue Tötungs- und Grabstätten in Kärnten entdeckt

Neue Tötungs- und Grabstätten in Kärnten entdeckt

Morde nach Krieg

26.03.2011, 12:36

Die Zahl der Getöteten war bislang unbekannt, wo sich ihre Grabstätten

befinden, wurde in vielen Fällen nur vermutet: Der Historiker Dr. Florian Rulitz

(Bild mitte) hat in Kärnten neue Gräber mit Opfern der Partisanen aus dem Jahr

1945 entdeckt und dokumentiert. Experten rechnen damit, dass Exhumierungen

folgen könnten. Zuletzt sorgte ein grausiger Fund in Slowenien für Entsetzen: In

einem Stollen wurden Tausende Leichen von Opfern der Gewalt der Tito-

Partisanen im Jahr 1945 entdeckt. Aber auch auf Kärntner Boden wurden ja

nach Kriegsende Flüchtlinge exekutiert.

Infobox

Infopics: Kärntens Bilder des Tages

krone.tv - das musst du gesehen haben!

Der Kärntner Historiker Florian Rulitz hat jetzt mithilfe neuer Quellen

Gräueltaten aufgedeckt und dokumentiert. "Bei den entdeckten Tötungs- und

Grabstätten handelt es sich vor allem um Regionen südlich der Drau im Bereich

Klagenfurt Land und Völkermarkt", erklärt Rulitz.

Er hat vier Jahre lang in Kärnten, Slowenien und Kroatien geforscht, Zeitzeugen

interviewt, Gendarmerie- und Pfarrchroniken durchforstet sowie Geheimakten

gesichtet. Dabei ist er auf die neuen Gräberstandorte gestoßen, die er in seinem

Buch "Kroatiens Bleiburg/Sloweniens Viktring" im Juni im Hermagoras Verlag

veröffentlichen wird. Wie ein Massengrab im Osten Klagenfurts, dessen

Ausmaß unbekannt war und in dem sich noch 52 Leichen befinden sollen.

Mord an Gemüsehändler

Der Historiker Alfred Elste geht davon aus, dass nach Veröffentlichung der

Standorte Exhumierungen folgen könnten. In Slowenien gibt es eine

Kommission, die sich mit den Tötungsaktionen nach dem Krieg befasst. Neue

Erkenntnisse sind bei den Forschungen auch zur Ermordung des Klagenfurter

Gemüsehändlers Nikola Martinovæ am 17. Februar 1975 aufgetaucht. Die

Namen der damaligen Befehlshaber sind bekannt.

von Thomas Leitner, Kärntner Krone.

U Koruškoj odkrivena nova masovna grobnica Titovog zoločina

Austrijski povjesničar Dr. Florian Rulitz odkrio je u Koruškoj još jednu, dosad nepoznatu masovnu grobnicu zločina Titovih partizana, dokumentarno iz 1945. godine. Eksperti su odobrili ekshumaciju.

Uz to Dr. Rulitz podsjeća s užasom na nedavno odkriće masovne grobnice u napuštenom rudničkom rovu u Sloveniji s tisućama leševa, žrtava nasilja Titovih partizana iz 1945 godine. Dodaje da su i u Koruškoj nakon rata ubijane izbjeglice.

Mjesta masovnog ubijanja nalaze se, prema istraživanju Dr. Rulitza južno od Drave, u Klagenfurtskom području i Völkermarktu.

On je četiri godine istraživao u Koruškoj, Sloveniji i Hrvatskoj ispitujući svjedoke vremena, policijske i crkvene kronike kao i tajne dokumente. Svoja odkrića objelodanio je u knjizi: "Hrvatski Bleiburg/ Slovenski Viktring", Hermagoras Verlag. To je bilo prije odkrića ove masovne grobnice s 52 leša, istočno od Klagenfurta.

U Sloveniji postoji Komisija, koja se bavi ubijanjima nakon rata. Spominje se i ubojstvo trgovca povrcem Nikole Martinovića, 17. veljače 1975.

Pitanje hrvatskim političarima i napose gosp. predsjedniku RH Ivi Josipoviću

Zašto se u RH ne uklone javni spomenici i zašto se ne zabrani kult gigazločincu Titu???!!!

Ovdje je iznešen još jedan dokaz zločinstva nad ljudima sproveden po zapovijedi gigazločinca maršala Tita i to u vremenu iza rata, kad se je on smatrao državnikom i svoje ubojice nazivao armijom, a ni on niti njegova armija nisu poštivali nijednu menunarodnu konvenciju o ratu.

Masovne grobnice nedužnih ljudi počinjene od Tita i za Tita su neizbrojive i nikada neće biti sve odkrivene i još manje iztražene.

Po kategoriji ubijanja vlastitog naroda, Tito je uz Pol Pota najveći zločinac u svijetu 20. stoljeća i svih vremena. Tito je čak veći zločinac od Hitlera i Staljina jer je ubijao vlastiti narod, a njegovi uzornici Hitler i Staljin su ubijali pretežnu druge narode.

Pitam sve hrvatske političare i povjesničare zaražene politikom, gdje vam je poštenje, čast, kriterij i osjećaj za odgovornost i pravdu, kad dozvolite, da se još sada u Hrvatskoj slavi toga univerzalnog gigazločinca Tita.

Još i danas u svima većim hrvatskim gradovima najljepši trgovi, ulice i drugi toponimi nose ime toga gigazločinca Tita sa zajedničke menunarodne liste najvećih zločinaca s Hitlerom, Staljinom, Lenjinom, Mao Zedongom, Pol

Potom...

Za hrvatske političare ne vrijedi ni osobni, ni politički ni pravosudni kriterij.

Kakove to političare ima Hrvatska?!

Svi europski narodi su uklonili iz javnosti sve svoje zločince, iako su bili manji po obimu zločina, nego su univerzalni zločini gigazločinca Tita, za vrijeme rata i u miru.

Čak je i Rusija samovoljno uklonila iz javnosti Staljina i njegove spomenike, a znade se da je Staljin stvorio Tita i da je Tito u zločinstvima dostigao i u nekim oblicima zločinstava nadmašio Staljina.

Hrvatski političari ne uklanjaju kultove gigazločincu Titu ni po vlastitom kriteriju, ni po menunarodnom kriteriju niti po Rezoluciji EU za lustraciju komunizma. Zar takova Hrvatska s mirazom gigazločinca Tita može ući u Europsku Uniju?!

Josip Broz Tito je najveća nacionalna sramota svekolikog Hrvatskog naroda.

Tko hvali Tita taj je zločinac srodan Titu.

Stid vas budi, hrvatski političari i napose obadvojicu predsjednika RH, Stjepana Mesića i Ivu Josipovića, koji podržavaju kult gigazločincu Josipu Brozu Titu.

To vama, hrvatskim političarima poručuje i daje u javnost antifašist i antikomunist

Mr.sci Dragan Hazler - usvima svojim dragovoljnim ulogama za Hrvatsku

Basel, 2. travnja 2011.