Ivo Josipović ( u daljnjem tekstu Pravednik), poznatiji kao trenutni službeni predsjednik Hrvatske i samoprozvana hodajuća Pravda ispričao se u u izraelskom parlamentu židovskom narodu za zločine koje su Hrvati počinili nad njima u drugom svjetskom ratu. Ne znam samo zašto i u koju svrhu je ta isprika uopće trebala biti upućena, jer Hrvati su se Židovima ispričali već bezbroj puta.

I ne samo Židovima, ispričali smo se svima i svakome. Kroz cijelu našu povijest uvijek su postojali Pravednici slični koji su se ispričavali čovječanstvu što uopće postojimo i što smo zauzeli najljepši komadić Svijeta. To što se uvijek nađe onih koji su taj komadić spremni branit životom Pravedniku i njemu sličnima neshvatljivo je i nedopustivo.

Isprika kao isprika sama po sebi i ne bi bila problematična, ali način na koji je to učinjeno pokazuje tko je zapravo Pravednik. Samog sebe najbolje je opisao u jednoj rečenici - dijete Titova partizana. Dijete odgojeno u mržnji, zatrovano komunističkom ideologijom koje ne poznaje ništa drugo osim onoga što ga je Partija naučila. U taj nauk pod obavezno je bila uključena mržnja prema svemu što ima pridjev hrvatski u sebi, a ako si slučajno Hrvat makar i genetski, onda moraš mrzit i samog sebe.

Posljedice tog nauka nažalost ostavile su dubok trag u velikom dijelu našeg naroda a najjače se ogledaju kroz kompleks manje vrijednosti koji se proširio nacijom poput virusa. Pravednika su takvi ljudi doveli na vlast i on je njihov uzor samo zbog toga jer je visokoobrazovan, fin i uglađen i svira klavir. Iza te fasade nema nikakvog sadržaja ali to iskompleksiranoj naciji ni malo ne smeta, oni i sami umišljaju da su takvi i da je to jedino važno. Imati takvog predsjednika za te ljude je vrhunac nacionalnog ponosa i klanjanje „velikima“ za njih je čin časti.

Kada Pravednik ne bi bio iskompleksirana budala na čelu iskompleksirane države onda bi se u Jeruzalemu ponašao kao gospodin a ne kao Mujo u Minhenu. Ne bi laprdao o zmijama na srcu niti bi mahao svojim ćaćom koji je bio Titov partizan. Pravi uglađeni gospodin, kakav Pravednik nikad neće biti uprkos svim titulama i finim manirima, jednostavno bi se poklonio žrtvama i nastavio dalje posao zbog kojeg je i došao. Ali Mujo u Minhenu mora pokazat da je Švabo, mora vozit merđu, mora imat zlatni sat i oženit se Švabicom inače nije čojek.

Ako je već imao potrebu za isprikom, mogao se jednostavno ispričati, ali nije njemu ni do isprike ni do žalosti za žrtvama, njemu je jedino važno iskoristiti priliku kad god može i pljunuti na Hrvate. Nabijanje kolektivne krivnje Hrvatima za genocid abeceda je Pravednikove škole i škole njegovih drugova. Uzalud sve titule kojima se takvi ljudi kite, uzalud svo obrazovanje i znanje koje imaju kad za njih hrvatska povijest počinje 41. godine.

Hrvati su za njih samo Ustaše i ništa drugo, nisu postojali ni prije ni poslije Pavelića ( u daljnjem tekstu Poglavnik), a Poglavnik je bio fašistički sluga. Niti jedna druga država u tom najmračnijem dijelu europske povijesti nije se pokorila Hitleru osim Hrvatske. Nigdje u Europi nije postojao logor smrti osim Jasenovca, niti je ijedna vojska u tom ratu ubijala sve što im se našlo na putu osim Ustaša.

Kad čujem ovakve gluposti doista dođem u iskušenje da preko metkovićke sjajne zvijezde pozdravim Poglavnika iako mi je i on isti kao i Pravednik, ništa drugo nego Švapski sluga.

Nikakve razlike nema između onih koji si danas umišljaju da su antifašisti i Poglavnikove kamarile koja se 41. poklonila Hitleru. Današnja ujedinjena Europa nastavak je Hitlerovog sna o jednoj državi na prostoru Europe, o zajedničkoj valuti i vladavini jačih nad slabijima.

Pravednik nije ni svjestan (ili možda je), koliko je zapravo sličan onome zbog kojeg se ispričao Židovima i zbog kojeg je dio hrvatskog naroda nazvao zmijama. Zmija je i njega za srce ugrizla.

Da bi bili dio tog svijeta i sjedili za stolom sa velikima (by doglavnik Zoki), današnje prodana politička bagra pristala je na sve uvjete i ucjene koje su pred Hrvatsku postavljene i to na potpuno isti, ako ne i još gori način kao i NDH. Razlika je jedino u povijesnom kontekstu i vremenu u kojem živimo. Zakoni NDH bili su u potpunosti usklađeni s zakonima III Reicha baš kao što su i danas svi hrvatski zakoni usklađeni s europskim. Danas istina i bog nema logora i masovnog ubijanja ljudi, ali da ustreba i tu bi se naši antifašisti brzo prilagodili u uvjerili široke mase kako je to od strateške važnosti za Hrvatsku. Baš kao i što je to radio Poglavnik u svoje vrijeme, manipulirajući Domoljubljem i željom hrvatskog naroda za slobodom. Metode propagande i manipulacije masama iste su i onda i danas, oni koji su za lizanje tuđinske čizme napredni su i obrazovani, oni koji su protiv nepismeni su i glupi.

Čudni su putevi gospodnji, pa tako sad imamo apsurd nad apsurdima da se protiv ujedinjenje Europe borimo mi koji smo od partizanske djece nazivani Ustašama, baš kao što su se pravi Partizani (ne komunisti) borili protiv Hitlera, dok partizanska i komunistička djeca slijede Poglavnikom put.

Zapravo ako se malo bolje zagledamo u sve što se događa oko nas Poglavnik je pravi uzor Pravednika i njemu sličnih. Poglavnik je bio doktor prava kao i Pravednik, govorio strane jezike i bio fini gospon. Poglavnik je očistio od Židova vile i stanove po Zagrebu, pa se Pravednikov ćaća nije morao previše zamarat oko stambenog prostora. Gdje su i kako završili vlasnici tog stana nije previše brinulo ni Pravednikovog ćaću niti brine Pravednika danas, možda mu je samo malo žao što se stari nije još i bolje snašao pa ugrabio neku viletinu u sjevernom dijelu grada, jer je Palmotićeva previše prometna. Pravednik se samo u javnosti ponosi ćaćom Titinim vojnikom, jer je to trenutno u modi, ali intimno u duši ispod časti mu je zapravo sve to veličanje jednog običnog bravarskog šegrta.

Samo još čekam trenutak u kojemu će Pravednik opravdavajući progon slobode mišljena i braneći ACTA-u citirat Poglavnika i reći:

LJUTU TRAVU NA LJUTU RANU!

Jasna