Nedavne vremenske nepogode koje su pogodile Bosnu i Hercegovinu su zatrpale snijegom skoro svu teritoriju ove države. Tone i tone snijega su zatrpale gradove i sela ali su pomogle da na površinu isplivaju svi neriješeni problemi i nelogičnosti u organizaciji države, entiteta, županija i općina.

Bez ovoga snijega većina državljana BiH ne bi znala kako imamo Civilnu zaštitu koja čak ima i svoj račun sa sredstvima koja bi trebala biti korištena u vrijeme vremenskih nepogoda. Uporedo sa saznanjem kako imamo Civilnu zaštitu (u daljnem tekstu CZ) došlo je i saznanje kako ista funkcionira samo na papiru i da nema puno veze i utjecaja prema zbivanjima na terenu. Saznali smo kako postoji i zapovjednik (u ovom slučaju Mladen Ivanković-Lijanović kojemu je uniforma baš „lijepo“ pristajala) i kako ljudi u stožerima CZ primaju i mjesečne naknade za svoj rad. Saznali smo kako bi svaka mjesna zajednica trebala imati svoju jedinicu iako je nikada nismo ni vidjeli na terenu. Isto tako smo saznali i ako smo vidjeli tu jedinicu, ona nije radila jer nitko nije osigurao novčana sredstva za opremu i rad te iste jedinice.

U isto vrijeme smo vidjeli kako postoje službe koje ne primaju nikakva novčana sredstva za svoj rad ali koje funkcionišu u ovakvim vremenskim nepogodama. To su službe kao što su Hercegovačka služba spašavanja (HGSS) i druge službe spašavanja koje su nastale prvenstveno volonterskim radom i organizacijom pripadnika različitih planinarskih udruženja širom Bosne i Hercegovine. Trebalo je par dana da se u akciju uključe i pripadnici Oružanih snaga BiH (OS BiH) koji su svojim helikopterima pomagali tamo gdje ni gorske službe spašavanja ne bi mogle stići. Bez njih bi teška situacija bila još teža a ljudski gubici još i veći. Ono što nismo saznali je tko je stvarno odgovoran za rješavanje ovakvih situacija i tko je odgovoran za zakašnjelu ili nikakvu reakciju raznoraznih državnih, entitetskih, županijskih i općinskih organa. Snijeg se otopio i svi koji bi trebali biti odgovorni se nadaju kako im se ovako nešto više neće desiti, barem za vrijeme njihovih mandata. Ipak je ljepše ne raditi ništa a primati novac za to.

Situacija u Posavskoj županiji je i dalje nepromijenjenja što se tiče štrajka policije. U međuvremenu je na lokalnim portalima objavljivano kako je predsjednik Vlade iste županije štrajkačima poručivao kako „mogu ići u Njemačku, ako im ovdje nije dobro“. Licemjerju političara izgleda nema granice. Dakle, „naša“ vlast nam poručuje kako možemo ići u Njemačku, kao što smo mogli i u vrijeme Jugoslavije. Onda su išli većinom Hrvati a sada se očekuje da idu oni Hrvati koji nisu u dobrim odnosima sa HDZ-ovima ili oni koji nisu u kadrovskim planovima istih stranaka. Normalan čovjek ne zna što bi mislio o takvim političarima i mogu li se takvi uopće zvati ljudima.

U Herceg-bosanskoj županiji je i dalje bez promjena a i zašto bi bilo drugačije, kad je sve idealno, barem prema političarima. Plaća nema, u štrajk su krenuli prosvjetari, vlade nema, stranačka rukovodstva HDZ-ova nisu u stanju riješiti situaciju. A i zašto bi? Ljudima je izgleda još uvijek dobro ili se nadaju kako će ih kriza zaobići. Nije važno hoće li im djeca imati učitelja ili nastavnika jer ta djeca ionako ne ostaju u županiji nego idu u Republiku Hrvatsku. Ostaje još da se oglasi predsjednik vlade u tehničkom mandatu i da kaže kako mogu ići u Hrvatsku, ako im ovdje nije dobro. Narod ne čeka njegovo oglašavanje nego polako jedan po jedan idu u Hrvatsku. Jednog dana ćemo imati i vladu ali neće biti naroda. Ne vjerujem da će se bilo tko u vladi buniti protiv takvog stanja jer vlada bez naroda znači kako ta ista vlada ostaje u trajnom mandatu. A trajni mandat je san svakog našeg političara ili onoga koji nastoji biti političar. Nema više zamaranja sa izborima, laganja u predizbornim kampanjama, obećanja koje ionako ne namjeravaju ispuniti. To bi bila zemlja po mjeri naših političara. Ne treba im još puno napora i htijenja kako bi stiglo do svoje sna.

U međuvremenu smo imali tko zna koju izjavu Dragana Čovića koji je po tko zna koji put obećao skoru rekonstrukcije Vlade Federacije ali i odgovor iste Vlade kako rekonstrukcije neće biti. S obzirom kako Čović lako daje obećanja, prije vjerujem u ovu drugu varijantu. Kad bih ovdje sumirao samo obećanja Čovića u protekih nekoliko godina trebalo bi mi nekoliko zasebnih kolumni. Izjava ništa ne košta je, pretpostavljam, moto Dragana Čovića.

Ministar vanjskih poslova BiH Zlatko Lagumdžija je prvu posjetu u svome mandatu napravio u Banja Luci. Moja neukost mi je govorila kako ministri vanjskih poslova služe za održavanje kontakata i odnosa sa stranim državama ili nam Lagumdžija nešto poručuje, ali mi to još nismo u stanju pročitati. Isti političar je pokazao svoje „poštovanje“ prema ideološkom drugu, premijeru RH Zoranu Milanoviću, kojeg je preko svojih partijskih drugova napao zbog manjkavosti u protokolu i kontakta sa Hrvatskim narodnim saborom (HNS-om). Siguran sam kako mu je zasmetala i posjeta Vitezu, Mostaru i Širokom Brijegu jer tamo ipak ne žive građani nego neki nacionalisti. Željko Komšić ionako ne računa na glasove tih nacionalista.

Situacija u Mostaru je i dalje bez rješenje. Unatoč odluci Ustavnog suda BiH političke stranke se još uvijek nisu sastale da bi našle rješenje koje će omogućiti održavanje lokalnih izbora u Mostaru. Hrvatske stranke traže bezuvjetno provođenje Odluke a bošnjačke stranke i nevladine organizacije sada traže vraćanje teritorijalne organizacije grada Mostara u više općina. Traže ono isto protiv čega su se borili u vremenima prije mostarskog Statuta i administrativnog ujedinjena. Siguran sam kad bi se hrvatske političke stranke izjasnile za istu takvu organizaciju kako bi to bilo prokomentirano kao podjela grada i legalizacija „etničkog čišćenja u Mostaru“. Tako je to u BiH, ista stvar se ne gleda isto pa kad jedan traži podjelu po više općina to je zbog bolje organizacije, ali kad isto to traži drugi onda je to podjela. S obzirom na kampanju koja se odvija u sarajevskim medijima u vezi Mostara ali i Srebrenice, sasvim je moguće da ova dva grada ostanu bez lokalnih izbora bez obzira na sve moguće političke, ekonomske i društvene posljedice takvog stanja.

Mostarac