S padom Hrvatske u velikosrpske ruke 1918 godine, velikosrbi i njihovi pijuni, jugoslavenski ateistički komunisti ostvarili su ograničen, višenarodan produkt zvan Jugoslavija. Jugoslavija (blaže ime za veliku srbiju), kao ograničen produkt, ipak nije bio beskrajan produkt, jer je bio ograničen, odnosno imao je svoje unutarnje (višenarodne) i vanjske granice; svoj kraj.

Kad bi se god prelazilo u njenim unutarnjim granicama po srpsko-žandarmerijsko-četničkom zlu, dolazilo bi do međunarodnih sukoba unutar nje, te su stoga i propale prve dvije Jugoslavije pod dominacijom srba, zatirača ostalih naroda u toj t.zv. velikosrpskoj Jugoslaviji. Ukratko, Srbi su ubilački vladali (rukom smrti) nad pripadnicima ostalih naroda (domoljubima, protivnicima srpskog režima) na području Jugoslavije, a za uzvrat bi postavili na vlast tim ostalim narodima jugoslavenske ateističke komuniste, odnosno srpske (š)pijune iz tih ostalih naroda; narodne izdajnike.

Jugoslavija (za komuniste), odnosno velika Srbija (za Srbe) je bila višenarodna unija, različitih naroda, pod dominacijom Srba, pa se i sukobi unutar Jugoslavije mogu s potpunim pravom izjednačiti s međunarodnim sukobima unutar tog neprirodnog, ograničenog višenarodnog produkta.

Dakle, svaki ograničeni produkt nije beskrajan, pa tako i jugoslavenski, ateistički, izdajnički komunizam ima svoj kraj, odnosno velikosrpstvo nije beskrajno. Dakako, jugoslavenski komunisti, odnosno velikosrpski pijuni nastoje što duže ostati na vlasti, pa i po cijenu hapšenja, kažnjavanja, ubijanja i laganja svog, vlastitog, od njih već unaprijed izdanog naroda.

Tako su danas u Hrvatskoj, 20-ak godina nakon hrvatskog oslobodilačkog rata od jugoslavensko-komunističko-četničkog višenarodnog produkta zvanog Jugoslavija, odnosno velika Srbija, Hrvati u stanju političke izgubljenosti, jer ne vide dalje od očiju, niti čuju dalje od ušiju, kako je zapravo na djelu Ustašizacija (po zlu, a ne po dobru) hrvatskih redarstvenika i dragovoljaca od strane jugokomunističkog starateljstva, i podmladka mu, a sve u cilju spriječavanja Lustracije, odnosno krajnjeg obračuna s njima, jugoslavenskim komunistima unutar hrvatskoga naroda, odnosno pijunima zločinačkih velikosrba, kako bi jednom za uvijek nestali s hrvatske političke pozornice.

Tako Ustašizacuju, po novojugoslavenskom planu, poglavito sprovodi Hag, pa nizom svi ostali, pod nazivima: detuđmanizacija, pa deustašizacija, pa opetovana fašizacija Hrvatske od Srbije i EU?

Kane li nas to oni uvaliti u treću Jugoslaviju, odnosno velikosrbiju?

Sigurno je da kane, jer Ustašizacija hrvatske oslobodilačke vojske i vodi Hrvatsku u zagrljaj anti(staro)fašističko-novofašističke velikosrpske Jugoslavije, samo zato, kako bi se izbjegla Lustracija jugokomunističkih pijuna velikosrpstva. Gadan im trik, nema što!

Kako sam na početku napisao, Jugoslavija (velika Srbija) je ograničen produkt i nije beskrajna, već ima svoj kraj, odnosno vijek trajanja. Ako na vijek gledamo kao na stoljeće (100 godina), tad bi odprilike 2018 godina trebala biti godina dugo izčekivane hrvatske slobode od jugoslavensko-velikosrpske tiranije, a izvan EU, koja će do tad potonuti u svojim vlastitim dugovima i vlastitom dužničkom ropstvu protuhrvatskog zla.

Tad će prestati i lažan mit o srbima kao ''nebeskom narodu'', jer u svom ''neograničenom'' ubijanju, paleži, silovanju i svoj nanesenoj šteti u, od nje nametnutim međunarodnim genocidnim sukobima unutar ograničenog produkta zvanog Jugoslavija, odnosno velikasrbija, uz pomoć jugoslavenskih komunističkih (š)pijunskih im mješanaca, ipak će oni svi zajedno, komunaški, završiti, kao jedna velika ograničena i beskrajna ateistička buktinja propasti, odnosno zvijezda padalica. I kakav im je to uopće ''nebeski narod'', pa i jugoslavenstvo koji se prelako dadu analizirati samo po zlu?

Dakle, deustašizacija je zapravo Ustašizacija hrvatske oslobodilačke sile, od strane neojugoslavena (velikosrba), kao protunapad za zaustavljanje početka Lustracije, koja je ograničena do potpunog, neminovnog pada ateističkog humanizma, zvanog Komunizam iliti Bezpuće.

Johnny Otočac