Osamdesetih godina prošlog stoljeća svi smo manje-više odrastali između ostalog i uz stihove socijalnih rock balada tadašnjeg barda rock“n“rolla Bore Čorbe u na sreću bivšoj nam državi. Tad je Bora zvučao poprilično avangardno i doticao teme o kojima se nerado pričalo u komunističkom režimu Titove Jugoslavije.

Ne zadugo…….ipak je Bora Čorba stopostotni srbin i naravno da nikako nije mogao propustiti da prvom prilikom nabije šubaru sa kokardom na čupavu glavurinu i oda počast mnogobrojnim heavy metal bendovima koji su iz srbije žurili devedesetih na gaže diljem Hrvatske. Naslušali smo se tih godina srpsko-jugoslavenske muzike, tenkovski koncert u Vukovaru, sonata za avione i vbere u Gospiću, haubičko-minobacački preludij po Dubrovniku…..I danas nakon svega imamo Hrvatsku.

Imamo Hrvatsku u kojoj ponovo hapse branitelje jer su se drznuli pokvariti srpsko muziciranje, Hrvatsku u kojoj se dižu spomenici četnicima kao da je to nešto sasvim najnormalnije. Imamo državu koja je sve osim države Hrvatskog naroda , ona je svačija samo ne naša.

Kao da smo zapeli u nekoj jebenoj vremenskoj petlji i neprestano se vrtimo kroz prošlost i sadašnjost da bi se nakon nekog vremena našli ponovo na nekom krvavom početku , još jadniji, još krvaviji i još dalje od bilo kakve bolje budućnosti. Kad malo razmislim o proteklih sedamdesetak godina Hrvatske povijesti , kad promislim što smo sve propustili učiniti još ispada da nam i nije tako loše jer po svemu trebalo bi nam biti daleko gore, no biti će nema nikakve sumnje.

U bivšoj državi pedesetih godina abolirani su četnici , nakon Domovinskog rata ponovo smo ih abolirali mi , kad tome pribrojimo da prelaskom u višestranačje nismo proveli lustraciju svih komunističkih kadrova iz bivše Jugoslavije , nismo ih jednom zauvijek udaljili iz društvenog života. Ti ljudi žive sa nama, među nama i što je naj gore ti ljudi upravljaju nama. Svi ti Josipovići, Mesići, Pusićke , Milanovići,Opačićke i Stanimirovići umjesto da su platili svoj dug prema Hrvatskom narodu danas ga vode . A suvišno je spomenuti da taj isti narod mrze iz dna svoje srpsko-jugoslavenske zločinačke duše.

Jesmo li mogli drugačije , naravno da jesmo , hoćemo li nešto promjeniti , vrlo teško za to je ipak potreban puno kvalitetniji narod od onoga kakav je hrvatski narod danas i jučer. Puno više nacionalnog ponosa i samosvjesti, puno više časti i poštenja a manje kukavičluka, kalkulantstva i izdajništva je potrebno da bi narod živio bolje a mi to nažalost nemamo. Hrvatski narod dopušta da se hapse i progone oni najbolji među njima koji su htjeli dati sve za svoju zemju i narod. To je valjda Hrvatski način zahvalnosti.

Umjesto u Boga i Domovinu Hrvati se danas kunu u crvene svete krave koje ih vode u sigurnu propast. Predsjednik Ivo Zampi Srbijanski jednostavno nemože odlučiti što bi prije napravio da ošteti te hrvatske zmije , maznuti sa prijateljem milione kuna, odreći se ratne štete u korist bratskog srpskog naroda, napisati još koju optužnicu za hrvatske generale ili prodati nas što prije Europi. Toliko je mogućnosti a on kao pravi sin Titovog partizana želi učiniti što više štete , po mogućnosti jednom zauvijek uništiti taj prokleti narod i državu, ipak ga je njegov otac odgojio vjerojatno u pauzama između ubijanja Hrvata na Golom otoku.

Doći će nam ta crvena banda glave na ovaj ili onaj način i to i jeste osnovni zadatak i plan njihove vlade. Ministrica Holy uvodi bezmesni ponedjeljak u svoje ministarstvo , čini mi se da će Linić i Čačić svojim mjerama uvesti bezmesne godine za hrvatski narod. Kupuju stanove za srpske izbjeglice , postavljaju četnika za načelnika općine Kistanje . Nitko ne pita koliko se od 200 tisuća Hrvata vratilo u Banja Luku , manje od deset tisuća to je valjda u redu, Josipovićeva pravda.

Ponovo idemo u krivome smjeru, i ponovo ovaj narod čekaju teški trenuci ma što o tome govorili crveni ili plavi lopovi. Neće proći puno vremena i Hrvati će sljediti Grčki primjer i tražiti prava prosvjedujući na ulicama jer neće biti mirovina, plaća ,kad to budu činili nek se sjete branitelja koje su pustili na milost i nemilost četničkom pravosuđu, nek se sjete odrpanaca u maskirnim uniformama prošle godine na Trgu bana Jelačića dok su ih zaobilazili u širokom luku i neka ne očekuju da ćemo opet za njega podmetnuti leđa. Ne zaslužujete to gospodo ili bolje rečeno drugovi Hrvati i ako bude trebalo ponovo ginuti učiniti ćemo to za sebe i svoju djecu. I nećemo učiniti istu grešku kao nakon zadnjeg rata , dobro ćemo pročistiti i smeće iz naroda koji se zove Hrvatski jer cijelu našu povijest najviše nas ubijaju upravo Hrvati –veleizdajnici i lopovi.

Popaj