Ode Boris Tadić! Ode proeuropski političar kako su mu naši voljeli tepati. Ode jedan velikosrbin koji se miješao u unutarnje stvari Hrvatske. Kaže da ide da bi se vratio. Samo ovaj puta povratak će biti jako težak.

Rusofilske stranke kao što je SNS bivšeg radikala Tomice Nikolića, koji još uvijek prema vlastitim riječima sanja granicu Srbije na liniji Virovitica-Karlovac-Karlobag je po anketama ispred Tadićeve Demokratske stranke. Nikolić kao i njegov bivši šef Šešelj govore ono što misle,a Tadić to radi na puno perfidniji način s toga je i opasniji. Kao "prijatelj" Hrvatske tražio je od međunarodne zajednice da Hrvatskoj zabrani slaviti "Oluju", prisvajao je hrvatske znanstvenike dosljedno slijedeći ideju Ilije Garašanina "Srbi svi i svuda", osuđivao pozdrave našim generalima u Hagu.

Naši političari su mu trčali u zagrljaj i ispričavajući mu se za sve ono zlo koje su Hrvati učinili Srbima, ( osobno se nemam kome ni za što ispričavati, bio sam i ostao svoj na svome i branio sam svoje ) ali kada su logoraši iz Hrvatske pokušali postaviti spomen ploču u Srbiji gdje su bili zatočeni Tadić izjavljuje: "Još nije vreme"! Srbija koja želi graditi "dobrosusedske" odnose ne priznaje postojanje logora na svom teritoriju, pa tako vjerovatno gospodin Tadić misli da će određena događanja protokom vremena pasti u zaborav.

Dužnost predsjednika države preuzela je predsjednica Skupštine Srbije Slavica Đukić-Dejanović. Ta gospođa je inače liječnik, nakon Mladićeva uhićenja osobno ga je došla pregledati u zatvor bez obzira na to što je predsjednica Skupštine Srbije i što je na to nitko ne obvezuje, ta gospođa je zajedno sa svojim pristalicama stvorila živi zid oko Miloševića pokušavši ga tako zaštititi od uhićenja 2001. godine.Tko god da dođe na vlast politika prema Hrvatskoj će ostati velikosrpska i mitomanska.

Samo neki od njih to javno govore, a neki postupaju u "rukavicama" kao Tadić. Volio bi da pobjedi Tomica Nikolić, jer barem članovi njegove porodice ne bi ljetovali na naš račun na Brijunima. Ne da ih naši ne bi pozvali, nego Tomica i njegova porodica "će da letuju na Jadranu kada to bude srpsko more". Znači nikada.

Slučajnost ili ne, ali Tadićev datum odlaska podudara se sa datumom na dan kada je prije dvadeset godina počela četverogodišnja agonija Sarajeva i njegovih stanovnika. Sa uzvisina koje su prije zauzeli pripadnici JNA Srbi su grad i njegove stanovnike imali na dlanu.

Sarajlije su od 06.04.1992. pa iduće četiri godine bili pokretne mete bandi koja je na njima vježbala gađanje. Omiljeno im je bilo raniti nekoga, odnosno pucati mu u noge da ostane živ, ali nepokretan, da netko dođe po njega, a onda bi ih jednostavno pokosili sve skupa. 28. lipnja 1992. nenajavljeno u zavorenu Sarajevsku zračnu luku slijeće tadašnji Francuski predsjednik Francois Mitterrand i kreće u obilazak grada pod opsadom. Naravno da za to vrijeme Srbi nisu pucali po gradu.

Mitterrand je svojim nenajavljenim posjetom Sarajevu spriječio udar međunarodnih snaga predvođenih SAD-om po Srpskim formacijama koje su držale grad u blokadi.

Nakon posjete Sarajevu svojim relativizirajućim izjavama o ratu u BiH i opsadi grada otupio je oštricu snaga koje su bile spremne vojno intervenirati i tako direktno pridonio tisućama mrtvih i ranjenih koje su ostale poslije njega. Radi njegove taštine ( jer nije želio da SAD ima vodeću ulogu u Europi )Sarajevo i njegovi stanovnici su iduće četiri godine bili izloženi bezumlju velikosrpke politike. Još je jedan strani političar došao u obilazak ali ne grada nego onih koji su držali grad pod opsadom.

Rus Vladimir Žirinovski, lokao je rakiju zajedno sa četnicima i pucao je po gradu iz topa 20/3 o čemu je bio svojedobno emitiran i snimak na HTV-u. Ali još je interesantnije da se taj isti Žirinovski pojavio i nekoliko godina kasnije u Hrvatskoj u Dubrovniku na nekom skupu kao predstavnik Rusije, a da nitko od vlasti BiH i Hrvatske nije reagirao.

Pucati po civilnim objektima iz kojih ne prijeti nikakva opasnost spada u kategoriju terorizma i ratnog zločina. Prateći komentare ljudi na srbijanskim portalima koji su objavili članke o 20-godišnjici početka opsade Sarajeva stiče se dojam da je 90% tih običnih ljudi spremno ponoviti isto, bez iti malo kajanja opravdava se opsada grada i ubijanje civila kao veoma važna stvar za obranu srpstva. Mi u Hrvatskoj smo dobro naučili sa kim imamo posla, a nadam se i vi u Sarajevu.

6. travanj je i dan grada Sarajeva. Zato dragi moji Sarajlije, uz dužno poštovanje prema svim poginulima za vrijeme opsade želim Vam, s malim zakašnjenjem, sretan Dan grada !!

Svima sretan i blagoslovljen Uskrs.

wolf