Grijeh je radovat se tuđoj nesreći ali moram priznat da se u posljednje vrijeme na neki čudan način veselim vijestima koje čitam o svemu što se u Hrvatskoj događa. Istina je zapravo da se ti događaji tiču i mene kao i ostalih pa time možda moj grijeh i nije tako velik ali ipak je grijeh.

Tješim se jedino da sam napravila sve što je bilo u mojoj moći i zajedno sa svojim istomišljenicima upozoravala sve koje sam mogla što nam slijedi, ali tko nas je slušao? I kad su nas čuli rugali bi nam se. Oni koji su nudili lažni sjaj i lažno blagostanje bili su im draži od nas koji smo govorili istinu.

Sad kad slušam kuknjavu prevarenih i zavedenih mogu samo slijegati ramenima i reći: Tako vam i treba.

Žalim svoj narod i svoju Domovinu ali ne mogu si pomoć pa da u sebi ne osjetim bar malo zluradosti dok gledam komentare „građana“ o poskupljenju struje, benzina, plina, hrane…..

Tako vam i treba stoko sitnog zuba, a iskreno i to vam je malo. Treba vas još više zgazit i ponizit, treba vas sve dotjerat do kanti za smeće, treba vam uzet kuće i stanove, vikendice i putovanja, odjeću i obuću…. jednostavno vam treba uzet sve zbog čega ste prodali dušu i zaboravili da ste ljudi.

Okrenuli ste leđa onima koji su vas voljeli više od vlastitog života i dali za vas život i zdravlje. Odrekli ste se doma i Domovine hrleći za lažnim sjajem i vjerujući u slatkorječive zavodnike. Šutnjom i nečinjenjem izdali ste sve što je čovjeku sveto i zbog čega postoji, nemojte se sada čudit što su se zavodnici pretvorili u tiranine i što vam gule kožu s leđa. Bolje niti ne zaslužujete.

Narod koji se odriče svojih heroja, heroje ni ne zaslužuje. Zaslužuje tuđe gospodare kojima će se klanjat i kad ga tuku i ljubit im ruku za mrvice sa stola. Narod koji se srami svog jezika, kulture i tradicije pa im je sve tuđe bolje, ne zaslužuje bolje od toga nego da hoda pognute glave pred bahatim tuđincima. Narod koji oprašta svojim krvnicima a da krvnici oprosta ni ne traže, zaslužuje krvnike za gospodare.

Pravo vam budi narode nevjerni kad ništa iz povijesti niste naučili a povijest je učiteljica života. Tko ne sluša učiteljicu ide na popravni, pa sad izvolite ponavljat razred. Htjeli ste komuniste na vlasti pa prisjetite se kako to u stvarnosti izgleda.

Otimanje od onih koji imaju i trude se imat poštenim radom. U prošlosti su meli tavane, danas su moderni pa izmišljaju poreze na sve živo i neživo. Uzimaju vam sve što imate a poslije vam to isto dijele kao milostinju, onoliko koliko oni misle da vam je dosta. I još ste sretni što ste nešto dobili.

Rad bez plaće ili plaću od koje nemaš dovoljno ni za životne troškove. Osim ako ne pripadaš Partiji, a Partija ti je i otac i majka. Nemaš pravo na svoje mišljenje jer za tebe misle drugovi. Tko nije s njima taj je protiv njih i ne zaslužuje ništa osim vječnog progona i smrti. Ako netko i preživi pretvorit će mu život u pakao.

Nemaju pojma što će s državom i narodom al' važno je da imaju vlast. Upravljat gospodarstvom za njih je totalna nepoznanica jer nikad ništa sami nisu ni stvorili, ali zato znaju prodavat tuđu imovinu i dizat kredite na tuđi račun.

Svaka pa i najmanja pomisao na domoljublje najgori je fašizam i svaka pomisao na nacionalnu svijest zločin je koji zaslužuje prijezir i osudu. Njihovi zločini pravo su pobjednika a tuđe pobjede su zločin same po sebi.

Uživajte dakle hrvatski „građani“ u svim blagodatima komunizma, uživajte u teroru i bijedi, veselite se progonu i pljački i čekajte hoće li vas netko izbavit iz zla koje ste sami birali.

Možda se jednom sjetite onih na čiju ste žrtvu pljunuli.

Jasna