Nedavno je ministar branitelja, rekao kako zakon o braniteljima u poslijednjih sedam(?) godina nije loš, ali ipak neke točke će trebati poboljšati. Stoga mu preporučam neka prva, polazna točka tih poboljšanja bude stavljena u kraj rujna 1991 godine.

Zašto baš tada? Zato što je kraj rujna 1991 godine i kraj okupljanja istinskih hrvatskih redarstvenika i dragovoljaca (kasnije se ubrojavaju samo maloljetni dragovoljci) u krvavoj obrani domovine od velikosrpskih fašističkih hordi, udruženih s komunističkom JNA, koja se otvoreno stavila na stranu velikosrpskih fašista (koji se kao neka genocidna ''etnička'' skupina naslovljava s ''Č''- etnici), te tako i partizani (JNA) postadoše velikosrbi. Tu je vječni kraj partizanske priče za sva vremena!

Dakle, već početak listopada 1991 godine, s svojim prvim danom, dao je znak, svima onima vojno sposobnim, krtičkim Hrvatima, jugoslavenskim rodoljubima, koji su još u podrumima čekali mobilizaciju od strane JNA, a nisu je (na njihovu žalost) dočekali, da očekuju mobilizacijski poziv Hrvatske Države, koja se je ipak održavala na ratištima diljem Hrvatske, Ustavom zmija ljutica, koje bi začudo, u tom neravnopravnom boju za sam svoj goli opstanak, uvijek iznašle izlaz spasa, te izmigoljile iz već razjapljenih usta žvaljavih svjetskih ljudoždera, u ovom slučaju – hrvatoždera, zadajući smrtonosne ugrize na sve strane.

Znači, zaključno s 30-i rujna 1991 godine, hrvatsku ratnu snagu su činili samo hrvatski redarstvenici i dragovoljci na bojnim položajima, a nikako i Narodna zaštita, osim u opkoljenim naseljima od strane Č(rvenih)ETNIČKIH i kvislinških im partizanskih krvoloka, a kamo li mobilizirani (prisiljeni) vojnici!

Da, mobilizacija je ratna prisila, koja nam nije ni najmanje bila potrebna; niti ratna, a naročito i preočito niti politička mobilizacija, bjelosvjetskih kleptomana, odnosno ''hrvatskih nacionalista'' samo za svoje žgarave želučine.

Stoga, Hrvatskoj je prijeko potrebno ministarstvo rata, koje bi okupilo samo hrvatske ratnike, a ne i neke tamo dvocjevaške lovce, koji su u pozadini bojne crte, na daljinama od 5 do više100-tina kilometara čuvali svoj ili tuđi (pljačkom) vinograd, barku ili štalu, ili oni koji su u rujnu 1991 godine pobjegli od svojih neosvojenih (zahvaljujući redarstvenicima i dragovoljcima) ognjišta, da bi se nakon 15-og siječnja 1992 godine, vraćali na svoja ognjišta kao ''dragovoljci'' s već pripravljenim im mirovinama. Neću sad o kuharima, konobarima, čistačicama, itd....

Druga polazna točka poboljšanja:

Objava registra branitelja, ali svih onih branitelja koji su nakon ''Oluje'' dobili bezpovratne kredite od 96 000 kuna, jer nekako malo sumnjam da bi se puno dragovoljaca našlo u tom registru kredita, pa i ja sam, a kredit nit vidio, a kamo li ga omirisao.

A možda je tamo neki ''dragovoljac'' od 15-og siječnja 1992 godine i dobio kredite za sto i jednog dragovoljca, pa tako i došao do prvih milijun kuna. Zašto ne? A mi potpisani…..

Treća polazna točka poboljšanja:

Oduzeti sve politički dodjeljene vojne činove, osobito političkih generala bez bitke, za vrijeme i nakon bitke, te im svu stečenu imovinu zaplijeniti, te tim sredstvima poboljšati i poticati život na hrvatskom selu. Dakako, prije oduzimanja političkih činova obavezno objaviti i registar političkih oficira, odnosno hrvatskih nečastnika, od najviših pa do najnižih, kako bi ih najviši pri padu srušili poput kule od karata, koja i jesu!

Četvrta polazna točka poboljšanja:

Pogoršanje zdravlja ministra branitelja (ako ne vrati lažno stečeno) poradi savjesti, što je na krajnje nepošten, nečastan i neciviliziran način dizao masne naknade za PTSP, da bi naglo ozdravio, te se odrekao bolesti, koje se još nitko do sad na svijetu nije uspio sam odreći, a tako bi to mnogi rado htjeli (naročito šizofreničari)! Nema te medicine na svijetu, osim za komuniste, dakako, i to naročito za očite 'akno'stičke, ateističke anarhiste, odnosno lažne pacifiste, a zapravo nadnarodne sadiste!

Luđak nikada ne kaže sam za sebe da je lud (osim Srba - Rašković)!

A s ludim ni za stol, pa bio on narodni psihijatar ili narodni psiho pravnik!

Zapravo hrvatski ratnici niti nemaju svoj hrvatski ratnički stol, jer su ga rezervirali i zaposjeli luđaci, a i sama posluga je u rukama luđaka, što se svodi na zaključak:

Jugoslavija je bila luđačka košulja hrvatskoga naroda, koju su zdravi Hrvati raztrgali, ali su pri tom, nehotice, oslobodili i umobolne Hrvate, koji misle da su i dan danas zdravi jugoslaveni, nad zdravim Hrvatima!

Reče onomad Sanader: ''Hrvatska je u banani'', što znači da smo zdrav plod zarobljen u kori (okorjeli), pa ako nas Bog ne oslobodi, tad ćemo iztrunuti, ali to i je tek početak jačanja našeg duhovnog sjemena, koje će nanovo izrasti i oživjeti u vjeri, a u to umobolni Hrvati, koji misle da su zdravi jugoslaveni, nikada neće povjerovati, jer su ludi.

Dolazi njima zauvijek bezsano: LAKU NOĆ!

P.S. Inače U MOZAK je scenario predviđen za film strave, u kojem bi se pri opetovanom naletu četnika na Hrvatske zemlje, redarstvenici i dragovoljci, zajedno sa svojim obiteljima povukli u brda, te ostavili partizane da sami dočekaju svoje četničke osloboditelje, koji bi ih preklali i prepekli, te bi mi tek tad krenuli u oslobađanje Hrvatske, i u nekoliko dana četnike, nakon što potpuno obave posao s partizanima umjesto nas, otjerali u njihovu vječitu zabit. Zauvijek! I mi bi živjeli sretno………

Johnny Otočac