Završila je još jedna parada kvazidemokracije nazvana izborni sabor HDZ-a i hvala Bogu da je završila. Sad konačno znamo da nam pomoći nema i da smo prepušteni na milost i nemilost manjini koja bi nas najradije (a nije isključeno da i neće) povješala po banderama za primjer drugima kako prolaze oni koji se bune.

Već punih tjedan dana pratim medije, što tiskane što elektronske i zapanjena sam tišinom koja je zavladala. Rijetki su oni koji se oglašavaju. Ili su hrabri pa su se usudili napisat koju stidljivu rečenicu protiv novog gazde HDZ-a ili su u ekstazi pa mu već dodjeljuju ulogu mesije koji će hrvatskom narodu vratit osmijeh na lice.

Strah od Karamarka u mnogočemu je razumljiv s obzirom na činjenicu iz kakvog miljea dotični dolazi i s kakvim je ljudima „pekao zanat“ ali nije mi jasna ekstaza u koju su pali neki za koje se moglo, barem do sada, reći da su imali zdravi razum. Moguće je samo dvoje ili su dobro plaćeni za veličanje „gazde“ ili su ga prihvatili kao slamku spasa u potpunom očaju u koji je Hrvatska pala od kad su ju komunisti zaokupirali.

Najave novog gazde izgledaju poprilično smiješne i samo naivnima mogu biti slamka spasa obećanja koja je nekako uspio naučit napamet.

Ne znam kojim se to putem Karamarko misli vratit Tuđmanovim idejama, ne valjda onim istim kojim je otišao ruku pod ruku s Manolićem i Mesićem 94. godine, kad su pokušali smijenit pokojnog predsjednika i izazvat državni udar.

Ne znam ni na koji način Karamarko planira branit nacionalne interese kad je svojim dosadašnjim radom, što osobno što u suradnji s drugima, učinio sve da se ti interesi ugroze do nulte točke. Poduža je lista njegovih „grijeha“ i nabrajanje bi trajalo u nedogled, ali među najvećima je svakako otvaranje arhiva Ureda predsjednika RH na uvid svakoj šuši kojoj je to palo na pamet. U vrijeme haračenja britanskih tajnih službi i britanskih novinara po spomenutoj arhivi, Karamarko je bio savjetnik predsjednika za nacionalnu sigurnost. Dobro ga je savjetovao svaka čast, u svjetskoj povijesti još nije zabilježen takav slučaj čuvanja vojnih i državnih tajni.

Ne znam ni kako dotični planira provest svoj najavljivani program nove hrvatske neovisnosti, osim ako nije prespavao potpisivanje predpristupnih ugovora Hrvatske s EU i rezultate referenduma. On kao dobro, ako ne i najbolje obaviještena osoba u državi trebao bi znati da ulaskom u bilo kakvu zajednicu država gubi i neovisnost i suverenost.

I za kraj mi ostaje nepoznanica na koji se to način Karamarko misli skrbit o braniteljima kao najzaslužnijima za stvaranje hrvatske države. Branitelji doista jesu najzaslužniji ali Karamarkovu skrb definitivno nisu zaslužili. Dosadašnja njegova skrb završila je progonom i uhićenjem generala Gotovine, uhićenjem i usmrćenjem u zatvoru generala Brodarca, uhićenjem generala Sačića…. Ima li smisla nabrajat dalje?

Nas kršćane Kristov nauk uči praštanju i slijedeći njegov put trebali bismo znati praštati. Krist je oprostio Mariji Magdaleni nakon što se iskreno pokajala za svoje grijehe i od razvratnice postala je svetica. Možda se i Karamarko kaje za svoje grijehe i možda ćemo mu jednog dana oprostit.

Prilika za okajanje ima napretek. Mogao bi na primjer kao predsjednik najjače oporbene stranke tražit prekid svih diplomatskih odnosa sa Srbijom dok ne vrati Veljka Marića u Hrvatsku, zabraniti dolazak Nikolića u službeni i bilo kakav drugi posjet Hrvatskoj. Mogao bi zatražit poništenje referenduma o ulasku Hrvatske u EU, raspisat referendum o prekidu suradnje s haškim sudom i ne priznavanje optužnice protiv generala. Mogao bi puno toga ako želi popravit sve što su Sanader i Kosorica uništili.

Na njemu da se dokaže da li doista misli iskreno ili mu je ovo još jedna uloga koju mu je UDBA dodijelila nakon što se Josipović i kukuriku ekipa otela kontroli i svojim ponašanjem dovode do realne opasnosti pobune hrvatskog naroda. Prošli put kad se narod pobunio jedva su se uspjeli spasit, ovoga puta ne bi baš tako jeftino prošli. Po mom osobnom sudu Karamarko je pretvoren u velikog domoljuba samo kako bi ugasio vatru i spriječio bilo kakvo domoljubno okrupnjavanje.

Postoji malovjerojatna mogućnost da se u međuvremenu Karamarku dogodilo isto što i ministru Fredu pa je doživio neko čudno prosvjetljenje. Čudni su putevi gospodnji pa se nikad ne zna, ako je Fred mogao ozdravit od PTSP-a možda je i Karamarko od izdajnika postao domoljub.

Voljela bih da griješim ali u to jednostavno ne vjerujem. Ne vjerujem zapravo više u ništa osim u Boga. Samo nas još on može spasit od mača koji nam se njiše nad glavom i zato ga od danas molim samo jedno:

Bože čuvaj Hrvatsku od četnika, komunista i velikih, naglo probuđenih Hrvata. Takvi su nas koštali jako puno prije dvadesetak godina i kako stvari stoje ponovo će nas koštat. Hrvatska naivnost i lakovjernost zamijenila je poslovičnu naivnost francuskih sobarica.

Spasi nas Gospodine jer sami se spasit ne znamo!

Jasna