Zašto su partizani bili samo, dobrovoljačka vojska kraljevine Jugoslavije?,Zato, jer ni u Sloveniji, Hrvatskoj, Vojvodini, Kosovu, Bosni i Hercegovini, nije bilo etnički čistih partizanskih skupina, već su bile pomješane s poludivljim srpskim poturicama i ubačenim pojedincima iz Srbije na tim civiliziranim prostorima, ili iz zlog interesa ili iz straha od četnika, koji se dao očitati na puno ljudi u Hrvatskoj i pred sam rat 1991 godine.

Dakle, partizani ne pripadaju niti jednoj etničkoj skupini ili narodu na prostoru bivših Jugoslavija, već su po onoj: ''kriminalac/jugoslaven/četnik/štetnik ne poznaje naciju'', organizirani u odnarođena jugoslavenska dobrovoljačka gerilska drugarstva, s ciljem pozadinskog djelovanja na rušenje država (u svakom slučaju najprvo Hrvatske) koje bi se, s punim narodnim pravom osamostalile raspadom Jugoslavije, koji se i zbio 1941 godine uspostavom NDH i već ondašnjim ulaskom Slovenije u EU.

Partizani su odrađivali svoj prljavi posao za Jugoslaviju van Srbije, u kojoj je regularna četnička vojska kapitulacijom Jugoslavije, postala i regularni nacistički progonitelj svih nesrba u Srbiji, a s druge strane i neregularna vojska u svesrpskoj službi i fašista i komunista, te kao takva odmah je prešla rijeku Drinu i započela pokolje diljem Bosne i Hercegovine, pa i Vojvodine, Kosova i Crne Gore, kako bi se spojila s četničkim neregularnim vojnim grupama i italijanskim fašistima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, koje su djelovale po istom paklenom planu, zajedno s jugoslavenskim dobrovoljcima – partizanima, iz smjera Hrvatske.

Dok su provodili taj plan u djelo, vojska NDH je partizanskim akcijama i diverzijama po prometnicama diljem svojih međunarodno priznatih državnih područja, onemogućavana za dolazak u pomoć narodu pod četničkom i fašističkom kamom. Ipak je vojska NDH uspijevala iznaći načina za dolazak do četničkih i fašističkih snaga, te ih je znala smjelo i odlučno obuhvatiti, suzbiti i raztjerati il' u zemlju il' po zemlji.

Takve preživjele grupe i grupice suzbijenih i raztjeranih četnika i fašista, odmah bi ''sasvim slučajno'' našli svoj spas (organizirani prihvat) u šumama i brdskim kamp(f)ovima, kod jugoslavenske dobrovoljačke, golobradske/golobratske(?) bande, odnosno partizana, od naroda pogrdno zvanih – neregularna odnarođena šuga raznih naroda, jer su pomagali neregularnim i okupatorskim četničkim i fašističkim koljačima, u uspostavi opetovano zločinačke Jugoslavije, skraćeno: Srbetine.

Pitanje i je: Tko bi obranio Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu od četničkih koljača od 1941 – 1945, da nije bilo NDH? Nacisti? Fašisti? Četnici? Partizani? Britanci? Kako, to su pokazali na Bleiburgu 1945 godine, netom prije kojeg su četnici masovno prešli u partizane, a partizani su, kako bi im vratili uslugu, masovno prešli u četnike 1991, kad je fašistička ''Titina jugoslavija'', pod plaštom ateističkog komunizma, opet došla u opasnost raspada, zbog ''povampirenih'' Ustaša, koji ''slučajno'' nose Svete Krunice oko vrata.

Danas se opet javljaju neki novi dobrovoljni jugoslavenski partizani po Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, svjesni u namjeri osnivanja svoje nove Srbetine, te stoga danas i nije slučaj da stari četnici opet prelaze u te neke nove partizane, koji ih otvoreno s pozicije zakona štite i regrutiraju, što je i pokazala izjava novog predsjednčkog prvo(z)borca Hrvatske,partizana Jove:

''Došlo je vrijeme za mijenjanje kapa.''

E upravo tako: On tebi partizansku, a ti njemu četničku!

..ma ne kapu…već

….istu majku….

Jugoslavensku!

Kažu partizani na GeJugoslavenskoj paradi u Kumrovcu:

''Bilo je bolje kad je Tito bio živ.''

Pa što to nisu odmah rekli kad je umro 1980?

Kako da ne. Tad im je bilo najbolje do sad!

A biti će im još gore i sve gore!

Pa skroz dolje!

Dolje su njihovi Ničiji.

Johnny Otočac