Jutro je, među mirnim i pitomim najdražim bregima odzvanja zvuk pjesme, ali u pjesmi se ne čuje dragi naš kaj. Agresivna muzika dolazi od harmonikaša koji sviraju neka kola i pjesme koje nemaju veze sa Zagorjem.

Širi se miris hrane, ali nisu štrukle niti purica sa mlincima. Partizanski grah je ubio sve opojne mirise zagorske kuhinje tog jutra. Spodobe u partizanskim uniformama šetaju Kumrovcem , ekipa od kojih 70-tak godina sa pionirskim kapama i maramama pozdravlja se među sobom "proleterski" sa stisnutom šakom uz čelom,mašu partijskim i jugoslavenskim zastavama.

Slavi se rođendan "najvoljenijeg sina naših naroda i narodnosti". Da pod tim zastavama i u takvim uniformama nije počinjeno toliko zla, bilo bi mi čak i smiješno. Podsjećaju me na okupljanja fanova TV serije "Star Trek" i odijevanja u njihove odore. Tako sam prepoznao Vulkance i Romulance među njima, ali Klingonca Stipe Mesića nije bilo ove godine. Vjerovatno je bio na nekom službenom putu,mada nemam pojma tko ga šalje na ta službena putovanja i koga on u stvari predstavlja.

Borci NOB-a koji su 1941. godine imali 7 ili 8 godina pričaju "mladim antifašistima" o otporu neprijatelju i domaćim izdajnicima. Umirovljene branitelje se stalno proziva i pribija na stup srama radi njihovih zasluženih mirovina, a koliko je takvih koji su 1941. imali 7 ili 8 godina i primaju boračke mirovine. O tome čak nije poželjno javno postaviti pitanje, jer je to odmah napad na "antifašizam" i njegove tekovine. Ispravite me ako griješim,ali do sada nisam vidio, niti čuo na bilo kojem od njihovih skupova da su spominjali generale Bobetka i Červenka kao niti pokojnog predsjednika Tuđmana.

Ta trojica naših velikana su bili aktivni sudionici rata 1941-1945., bili su visoki oficiri ondašnje vojske, ali bili su i hrvatski domoljubi. Njihovo domoljublje je i razlog zbog kojeg ih "antifašisti" prešućuju, njima je na srcu Jugoslavija u kojoj su bili privilegirana kasta u odnosu na nas obične smrtnike. Kažu da nije bilo njih i Tita da ne bi bilo današnje Hrvatske.

Kako sad Tita? E, on je bio mudar pa je donio Ustav 1974. kojim se republikama omogućuje otcjepljenje. Vratimo se malo u 1991. godinu. Tenkovi iz Beograda kreću na Hrvatsku, građani razdragano bacaju cvijeće na te metalne grdosije. Kolona se vozi bez problema sve do granice sa Hrvatskom, i odjednom STOP. Izlazi jedan od generala iz vozila i kaže :" Drugovi vojinici i drugovi starešine ne možemo dalje " ! Pita ga jedan od oficira : " Pa zašto bre druže generale da ne idemo dalje ", a general mu odgovara : " Pa je si ćorav, vidiš da nam se Ustav iz 1974. isprečio na granici, golem je ko kuća, nema šanse da prođemo, idemo svi nazad u kasarne".

Ustav na koji se oni pozivaju nije spriječio niti zaustavio Miloševiće u svom naumu da izvrši agresiju na Hrvatsku i pokuša dijelove Hrvatske pripojiti Srbiji. Ustav je srušen onog trenutka kada je Milošević ukinuo autonomiju Vojvodini i Kosovu. Mrtvo slovo na papiru sigurno nije zaslužno za današnju Hrvatsku.

I opet me ispravite ako griješim, ali nisam nigdje mogao naći podatak o potpori ili skupu potpore "antifašista" braniteljima za vrijeme Domovinskog rata, a o potpori pravom antifašistu i velikom domoljubu generalu Bobetku kada mu je stigla optužnica iz Haaga da niti ne govorim. Zato su se digli svi na noge kao lički medvjedi ( neka mi oproste lički medvjedi ) kada je priveden Josip Boljkovac radi počinjenih ratnih zločina nad Hrvatima 1945. Jugoslavenske i partijske zastave kojima ponosno mašu u Kumrovcu su vjerovatno čuvali u svojim podrumima nadajući se da će hrvatski otpor biti brzo slomljen i da će tim zastavama pozdraviti njihovu armiju prilikom ulaska u Zagreb. Gledajući ih tako mislio sam :" Ma neću se sa njima i njihovim vašarom opterećivati, nisu zalužili niti retka da napišem o njima".

Ali ne mogu, bilo je jače od mene. Morao sam.

Tog prelijepog ali otužnog dana stvarno je trebalo pustiti suze za zagorske brege.

wolf