Mi Hrvati vjerojatno jako uživamo kada nas @ebu u zdrav mozak a da nam pri tome ne daju čak ni vrištati od silnog užitka. Svake četiri godine nam je pružena mogućnost izabrati bolje ljude da nam vode državu ali mi svaki puta biramo sve gore i lošije da lošije od ovoga vjerojatno ne možemo.

Zapravo,ima još jedna lošija opcija koja nas čeka od sredine iduće godine a to je ulazak u EU ali o tom po tom.

Zapravo,u Hrvatskoj i nije tako loše živjeti ali samo jednom manjem broju ljudi a taj je broj sve manji i manji i trenutno je situacija takva da se možemo valjati na sred ulice od bolova u praznom želucu a da se nitko i ne osvrne osim psa lutalice koji će nam prići,ponjušiti i zapišati kao zadnju ništariju.

Koliko smo zastranili ili po novome,koliko smo se "europeizirali" govori nam nedavni događaj u jednom slavonskom gradu kad se čovjek srušio na sred ulice pogođen moždanim udarom i tako ležao čitavih pet sati na jakom suncu a da se nitko od prolaznika nije niti osvrnuo sve dok ga pas lutalica nije pokušao "kušati". Tek tada je netko nazvao policiju i hitnu koji su konačno spasili nesretnika.

Što nam se to događa? Jesmo li se toliko otuđili jedni od drugih,mi Hrvati,mi koji smo još prije dvadestak godina disali kao jedan i bili spremni jedan za drugoga život dati?

Postali smo stranci jedan drugome i sve gledamo kroz neku osobnu korist i vlastiti interes,materijalni i svaki drugi. Počeli smo se ponašati kao naši političari koje smo birali da vode ovu državu za sve nas,za ovaj napaćeni narod a oni su,kao po nekom pravilu,čim bi se dočepali vlasti,počeli djelovati isključivo u svom vlastitom interesu ili u interesu onoga od koga će imati dugoročnu materijalnu korist.

Više ne znamo tko je tko u ovoj državi. Ne znamo kome je važna Hrvatska a kome isključivo vlastiti boljitak. Imali smo lijeve i desne političke opcije i znali smo tko je bio za samostalnu i nezavisnu državu Hrvatsku a danas više ne znamo ni to prepoznati a naj više zahvaljujući općoj epidemiji laži i prijevara od strane nazovi hrvatskih političara. Kod nas je postalo uobičajeno da pojedini saborski zastupnici ili lokalni političari preko noći postaju suprotnost samima sebi,odnosno,iz krajnje lijevice prelaze u krajnju desnicu i obratno a time nam zapravo jasno daju do znanja tko su i što su ali mi i dalje to ne vidimo ili ne želimo vidjeti da je današnji prosječni hrvatski političar osoba koja će i vlastite pretke popljuvati samo da njemu bude dobro danas a sutra kako bude i kome bude.

Dopustili smo toj bagri da od Hrvatske za koju smo ginuli naprave svoju privatnu firmu pod nazivom "Hrvatska d.o.o." i to doslovce društvo ograničene odgovornosti ili (ne) odgovornosti ovisno o stranci i trenutnoj funkciji koju obnaša pojedina osoba.

Dopustili smo da imamo predsjednika republike Hrvatske koji se još nikada,niti će,nije obratio narodu riječima "Hrvatice i Hrvati" jer njemu se genetski gadi sama riječ Hrvatska,pa i kad je mora izgovoriti,toliko stisne usta da jedva prozbori tu riječ.

Dopustili smo da nam je zakonom zabranjeno isticanje starih Hrvatskih obilježja kao i javno korištenje starohrvatskog pozdrava " Za Dom spremni" iz razloga što su taj pozdrav koristili hrvatski dragovoljci Ustaše dok nam se istovremeno politička elita grli i ljubi sa onima koji slave Dražu Mihajlovića i one koje su birali četnici čiji glazbeni domet nije otišao dalje od "bit će mesa,klat ćemo Hrvate"

Djecu u školama uče krivotvorenu povjest po kojoj su Hrvati ponovo fašisti a domoljublje je fašizam dok se istovremeno djecu ne uči prava istina o progonu Hrvata u doba kraljevine SHS i vladavine Karađorđevića što je i uvjetovalo stvaranje ustaškog pokreta kako bi se očuvao hrvatski nacionalni dignitet pred agresivnim velikosrbstvom.

Na mala vrata ušli su nam u dnevnu politiku i u sve čitanije medije "moralne vertikale" i veliki mislioci današnjice poput Zorana Pusića,Žarka Puhovskog,Vesne Teršelić i sličnih promicatelja velikosrbske-projugoslavenske politike na ovim prostorima. Oni zapravo odrađuju prljavi posao umjesto vladajuće strukture koja ih podržava kako financijski,tako politički i medijski.

Socijaldemokratska partija koja bi po svojoj vokaciji prije svega trebala biti socijalna i demokratska ponaša se kao stranka neoliberalnih kapitalista koje narod zanima samo toliko koliko poreza može platiti dok ih uopće ne dira vapaj radnika bez plaća i zatvaranje firmi jedne za drugom. Očigledno je da ova vlast više drži više do pedera,lezbijki i drumskih egzekutora nego do običnog,malog čovjeka od kojega živi.

U ovome društvu ograničene odgovornosti neki se moraju ponašati sukladno zakonima bilo moralnim bilo pravnim dok neki poput Kralja Zgazimira pred prvog,ne moraju ama baš ništa. Imam osjećaj da taj gospodin smatra da Hrvati moraju biti sretni što imaju upravo njega kao glavni stup ove vlade jer da nema njega,sve bi se urušilo poput kule od karata.

Naravno,drug Zgazimir nam je dao takva jamstva da bi Japanci bili sretni da ga imaju ali tko zna,vrijeme je prijelaznih rokova,možda ga mali žuti i kupe za neke velike novce jer izjaviti narodu "ako ne uspijem,odlazim" je nešto što ni naj većim svjetskim ekonomistima nebi uspjelo ma koliko sposobni i učeni bili. Japanci bi ga obavezno proglasili božanstvom i njegove bronzane statue bi bile obavezne u svim hramovima i tako bi mu pokazali zasluženo poštovanje a ne kao mi Hrvati koji ne znamo prepoznati istinske vrijednosti.

I dok ova projugoslavanska vlast čini sve da nas odvede u neki novi "jugoistočni region" evropske unije sa sjedištem u opjevanom Beogradu naša desnica se bori sama sa sobom i dopušta ovako sramno nestajanje države Hrvatske.

Hoćemo li konačno dočekati da se desnica i ostale hrvatske državotvorne stranke ujedine i spase ovo malo nacionalnog ponosa i blaga koje nam je preostalo i ovaj dio Hrvata kojima je još uvijek Hrvatska iznad svega a jedino Bog iznad nje ili će i dalje po desnici rovariti oni koji su tu sa jednim jedinim ciljem-ne dopustiti ni pod koju cijenu ujedinjenje hrvatske desnice i opstojnost hrvatskog nacionalnog bića.

Sada je vrijeme za hrvatsku desnicu jer lijevica je u nokdaumu i gubi orijentaciju kao pijana kokoš. Saberimo se i ujedinimo snage za završni udarac jer imamo velikog saveznika u vladi-Kralja Zgazimira pred prvog. On nam je garancija da će ova vlada ubrzo pasti a naše je da budemo budni i za Dom spremni.

ČAPLJA