Sa odlukom predsjednika UN’a, Butrosa Galija u Hrvatsku i BiH došli su vojnici UN-a, nazvani UMPROFOR, sa uputama, sačuvati mir.

Nisu imali naredjenje sa vojničkim ratničkim djelovanjem uspostave mir, nego samo sačuvati mir, što je bilo nemoguće protiv agresorskog djelovanja jugokomunističke armije u savezu sa srpskim četnicima, koji su na razvalinama, srušene nazovi ‘’jugoslavije’’ nastojali uspostaviti svoju Srbiju, sve do Trsta.

Hrvatski narod, sa BOŽJOM pomoći, sa vodstvom Franje Tudjmana, hrvatska vojska, slabo naoružana i pored zabrane UN, embarga na oružje, na zahtjev B.Lončara, uspjela je zaustaviti agresiju iz Srbije i proglasiti svoju medjunarodno priznatu DRŽAVU HRVATSKU. Sa uvodjenjem embarga Hrvatskoj na oružje, B.Lončar, ministar vanjskih poslova Jugoslavije, savjetnik S. Mesića i Josipovića, osudio je Hrvatsku na smrt.

Na okupirana hrvatska područja, pod okupacijom Titine jugokomunističke armije u savezu sa srpskim fašističkim četnicima, postavljeni su vojnici UMPROFRA, da bi u tim područjima, zaštićenim zonama UN-a, pod zaštitom UMPROFORA, sačuvali mir, koji nije ni postojao.

Sa odlukom nazvanom Z-4, na sastanku u Zagrebu, američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Gajbraiht, otišao je u Knin, gdje je Srbima, na okupiranom području Hrvatske u zaštićenoj zoni UN-a, sa odlukom Z-4, garantirao je srpsku autonomiju, državu u državi, koja će imati svoju policiju, vojsku, novac i cjelokupnu upravu. Srpski ‘’ministri’’ u Kninu, to su odbili, nisu prihvatili. Odbili su zahtjev Z-4, jer su na sastanku u Glini odlučili, ‘’srpsku republiku’’ u Hrvatskoj ujediniti sa ‘’srpskom republikom’’ u BiH i tada svi zajedno i ‘’srpsku republiku’’ u istočnoj Slavoniji, Vukovar, ujedinti sa ‘’majkom’’ Srbijom u jednu državu.

Preko radio postaje Knin, davali su vijesti, da je sve od Jadrana, od mora od Novigrada, do Vladivostoka u savezu sa Rusijom. Na okupiranoj hrvatskoj zemlji u zoni pod zaštitom UMPROFORA, pod zaštitom UN-a, mučili su i ubijali su Hrvate po četničkim mučilištima, sa protjerivanjem, Hrvata u čemu su učestvovali i vojnici UMPROFORA, koji su protjerane hrvatske obitelju, sa vrećicom u ruci, tovarili u kamione UMPROFORA i prevozili su na područja pod zaštitu hrvatske vojske.

Da bi ujedinili sve tri ‘’srpske republike’’ sa ‘’majkom’’ Srbijom, krenuli su sa vojskom, osvojiti Bihać. U Americi, vlada B.Clintona, imali su namjeru poslati američku vojsku da zaustave srpska osvajanja ali američki zastupnici u senatu i kongresu, odbili su zahtjeve vlade u predizborne dane u Americi. Da bi spasili izbornu pobjedu Clintona i da bi spasili zaštićenu zonu UN-a u Bihaću u kojoj bi Srbi prema izjavi Petera Gajbrajta, izvšili i tri puta veći pokolj od onoga u Srebrenici, Amerikanci su u Washingtonu u razgovoru sa Gojkom Suškom i Jankom Bobetkom, dali zeleno svjetlo, hrvatskoj vojsci, da spasi zaštićenu UN-a zonu u Bihaću.

Sa naredjenjem Franje Tudjmana, hrvatska vojska sa hrvatskom OLUJOM, u roku od četri dana, pobjedila je srpskog okupatora, spasila je i oslobodila je zaštićene zone UN-a u Hrvatskoj i zaštićenu UN-a zonu u Bihaću. Sa hrvatskom pobjedničkom vojničkom oslobodilačkom OLUJOM, zaustavljen je rat i srpski agresor Milošević i Alija Izetbegović, bili su prisiljeni na razgovor i uspostavu, mira, sa potpisom u Daytonu. U Spašavanju zaštićenih zona UN-a, nije poginuo nije jedan američki vojnik, jer su u oslobodilačkoj OLUJI, ginuli hrvatski vojnici sa izjavom američkog generala koji reče, Hrvati su za nas obavili posao. I umjeto nagrade i priznanja za obavljeni posao, hrvatskom narodu, hrvatskoj vojsci i hrvatskom pobjedniku oslobodiocu generalu Anti Gotovini, koji je spasio UN u njegovim zaštićenim zonama u Hrvatskoj i BiH, sud u Haagu, hrvatsko vojničko spašavanje UN-a, spašavanje američkih vojnika i B.Clintona u njegovim izborima, taj sud u Haagu, hrvatsko spašavanje osudio je i proglasio je, da je to spašavanje i oslobadjanje, ‘’’UDRUŽENI ZLOČINAČKI PODHVAT’’, hrvatskog naroda.

Osudio je oslobodioca Antu Gotovinu, da je ratni zločinac, za njegovo spašavanje UN u zaštićenim UN zonama. Sa optužbom i presudom, ‘’udruženog zločinačkog podhvata’’, za spašavanje i oslobadjanje UN zona, taj sud u Haagu, stao je na stranu srpskog agresorskog zločinačkog podhvata, sa zaštitom, agresorskih zločina u zaštićenim zonama, pod nadzorom, Ujdinjenih Naroda.

Poslije hrvatske pobjedničke osobodilačke OLUJE i srpskog povlačenja bježanije u Srbiju, srpski imperijalizam nije mirovao, sa izjavom R.Karadjića koji reče;’’ Ova srpska generacija prešla je rijeku Drinu a sledeća izbiti će na more.’’ Poraženi u Hrvatskoj, krenuli su na Kosovo, da bi preko Kosova i Crne Gore zauzeli Boku Kotorsku, da bi izbili na more u čemu su navukli Ruse, sa ruskim učešćem i podrškom unići u Boku Kotorsku za rusku luku u Sredozemlju. U uglednim australskim vodećim novinama The Age, tada je bila objavljena vijest, da je šest ruskih ratnih brodova iz Odese, krenulo u Jadran i rekoše, da su Turci, član NATO, saveza, zaustavili ruske brodve proći kroz Bosfor i da moraju čekati trideset dana, jer se nisu prijavili unaprijed.

I dok su Rusi čekali u zadnji čas, NATO savez sa raketama i bombama u trajanju od dva mjeseca, udarao je lupao je po Srbiji. Amrički i franuski zrakoplovi sa američke zračne vojne luke Avion nedaleko Udina, letili su preko Hrvatske sa bombama na Srbiju. Ratni NATO brodovi sa hrvatskog obalnog morskog područja sa raketama su razarali po Srbiji, dok nisu prisili Srbe, da sami skinu Miloševića. Američka vojska od albanske luke Bar, krenula je put Kosova, dok su Rusi, sa njihovim padobrancima, zauzeli zračnu luku u Prištini. Amerika je priznala državu Kosovo, gdje NATO savez sada ima svoje vojne utvrde i Amerika je priznala i državu Crnu Goru.

Srpski imperijalizam je pobjedjen i jedinog saveznika u snovima njihovog srpskog imperijalizma, to su jugokomunisti S.Mesića, Josipovića i Pusićke, koji zajedno sa Pupovcem, nastoje spasiti srpski imperializam, sa spašavanjem Srbije u ‘’regionu’’. Dok se hrvatska oporba, na čelu sa Karamarkom, Šeksom i J.Kosor, zabavlja sa ‘’aferama’’ Čaćića, ministrice Holy i novčanim šibicarom, Linićem.

Ante Kunek