Biskup gospićko-senjski Mons Mile Bogović sa stranica ovoga lista ustvrdio da ovakvim načinom vladanja i dizanja ruku u Saboru ova vlast može izglasavati i nacističke zakone. To je notorna činjenica i dosad najsnažnija kritika ne samo bahatosti i nekontroliranosti kojom Vlada sadašnja vladajuća elita, nego i poražavajuća istina o stupnju demokracije na kojemu živimo.

Bila su potrebna gotovo dva mjeseca da netko iz crkvenog vrha odgovori na provokaciju – na to što nitko iz Vlade nije došao na misu za domovinu. Učinio je to jučer mons. Vlado Košić, biskup sisački i predsjednik Komisije HBK Iustitia et Pax, jasno poručivši premijeru i ministrima ne samo da su politički polupismeni nego da su i politički i društveno nekulturni i da, zapravo, ni po pitanju mise (kao ni oko krucijalnih pitanja) ništa ne znaju. Misa za domovinu očito nije bila rezervirana samo za vjernike, kako ni prethodnih tako ni ove godine. Potvrđuje to nazočnost predsjednika države Ive Josipović (sada i prije) te potpredsjednika Sabora Josipa Leke, a napose lutajući pogled domaćina slavlja, župnika sv. Marka, mons. Franje Prsteca, koji je tražio da pozdravi premijera ili bilo koga iz Vlade.

Premijer je na kritike zbog nedolaska njega i ijednog od njegovih ministara rekao kao je on prije mise o svojoj odluci da ne dođe informirao nekoga u crkvenom vrhu. Poslije se ispostavilo da se on nekoliko puta tjedno (!) telefonski čuje s kardinalom Josipom Bozanićem, pa je zacijelo kardinal bio taj koji je stavio svoj potpis na premijerovu ispričnicu. Dakako, to nitko pojma nije imao, niti se to i od kardinala i od premija uopće očekivalo. Još da je bila riječ samo o premijeru, moglo bi se razumjeti, ali da odati pijetet ljudima koji su ugradili svoje živote u ono što mi danas živimo, nije došao ama baš nitko iz Vlade, teško je i ljudski i protokolarno razumjeti. Budući da je u isto vrijeme stigla i poruka iz Vlade da više neće tolerirati svećenike na blagoslovima na otvaranjima, vrlo lako se dalo zaključiti da između ove vlasti i Crkve odnosi nisu na dostojnoj razini. Kada se k tome pribroji i odluka Vlade da po svaku cijenu progura Zakon o MPO (za koji su ih biskupi osudili da čak bave zloglasnom eugenikom!), pa prijašnje kritike vjeronauka u školi, financiranja Crkve iz proračuna... svakome je jasno da između crkvenog i državnog vrha ne vlada idila. Štoviše, upravo je biskup gospićko-senjski mons. Mile Bogović sa stranica ovoga lista ustvrdio da ovakvim načinom vladanja i dizanja ruku u Saboru ova vlast može izglasavati i nacističke zakone. To je notorna činjenica i dosad najsnažnija kritika ne samo bahatosti i nekontroliranosti kojom Vlada sadašnja vladajuća elita, nego i poražavajuća istina o stupnju demokracije na kojemu živimo. Crkva, gledano realno, jedina je homogena institucija u ovoj zemlji koja bi mogla imati snage reći sadašnjim vlastodršcima da su pretjerali u svakom pogledu, da ne znaju voditi zemlju, da su obični karijeristi i pozeri, često apsolutni neznalice i da će arogancija kojom tobože upravljaju zemljom odvesti naciju ravno u propast.

Biskup Košić primjer je sporne mise iskoristio samo kao ilustraciju nesnalaženja te vlasti u prostoru i vremenu u kojemu živi, a biskup Bogović dao bolnu dijagnozu da se u Hrvatskoj ništa dugoročno neće moći promijeniti. Ili možda hoće. Ustraju li i ostali biskupi, kao ova dvojica, u zalaganju za opće dobro naroda čije bilo i te kako dobro osjećaju, za razliku od odnarođene vlasti, koja se očito do kraja mandata može zabavljati sama sa sobom.

Darko Pavičić/VL