Tijekom Domovinskog rata hrvatski branitelji su prolili svoju krv i gubili živote kako bi oslobađanjem Maslenice povezali srednju Dalmaciju sa sjevernom Hrvatskom dok danas, u mirnodopskim uvjetima, za Kukuriku koaliciju na vlasti nije od državotvorne važnosti teritorijalno i prometno spojiti Dubrovnik i jug Dalmacije s ostalim dijelom Hrvatske?!

Kako Kukuriku gospodarsko neznanje ne bi ostalo usamljeno Vlada HR pridružila mu je državotvorni dilentatizam u obliku rasprodaje suvereniteta strancima i poklanjanjem teritorije susjedima. Hrvatski suverenitet već je uništen rasprodajom nacionalnog blaga strancima i samo još fali završni udarac u obliku pozivnice MMF- u.

Što se tiče poklanjanja hrvatske teritorije ona je započeta odustajanjem Vlade HR od gradnje Pelješkog mosta. Stopiran je projekt od nacionalnog interesa iako je u njega već uložen ogroman novac?! Običnim političkim dekretom, i bez konzultacije sa strukom, Zoran Milanović je – kao prvi među nesposobnim u Vladi - uzviknuo povijesno „Ne“, i to s ponosom kao da prkosi Staljinu a ne suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti Hrvatske.

“Državotvorno” poklanjanje hrvatskog teritorija

Rukovodeći se nedržavničkom logikom (dobar umjesto korektan - sviditi se umjesto biti sposoban) Milanović se zapetljao kao pile u kučine pa je uz „Ne“ Pelješcu istovremno kukuriknuo „Da“ neumskom koridoru u BiH. Sve po principu zapetljanih crijeva kojim su i komunisti u bivšoj YU uvezivali nekadašnje Republike u zamjenu za krvavi rasplet. Na tragu bratstva i jedinstva, i na uštrb hrvatskih interesa, Milanović Hrvatsku veže za Sarajevo koridorom života iako na zlo od uvezivanja s Bošnjacima još uvijek podsjeća krv s tek raspetljanih zastava zavezanih 1992. Još samo fali omladinska radna akcija i eto besplatno izgrađenog koridora. Zaboravio je činjenicu da su diskontinuitet vlastitog teritorija i koridori života na tuđem teritoriju za drugu stranu uvijek dovoljno dobra pričuva za razno-razne ucjene. Na kraju krajeva – ako za Hrvatsku nije dobro biti presječenom zašto bi neumski Hrvati pristali na koridor koji njih presijeca na dva dijela i Neum odvoja od njegovog zaleđa?

Najlošiji potez Vlade svakako je moguće ratificiranje „Sarajevskog sporazuma“ (u nastavku skraćeno označen kao „SS“) što bi bila treća greška u nizu koja Sarajevu poklanja hrvatski teritorij (vrh Kleka, Mali škoj, Velik škoj i hrid Lopata) i pripadajuće mu more. Zatim bi u duhu „dobrosusjedskih“ odnosa sve moglo završiti četvrtom katastrofalnom greškom kojom se Sarajevu prepušta i hrvatski suverenitet nad lukom Ploče.

Tijekom domovinskog rata hrvatski branitelji su prolili svoju krv i gubili živote kako bi oslobađanjem Maslenice povezali srednju Dalmaciju sa sjevernom Hrvatskom dok danas, u mirnodopskim uvjetima, za Kukuriku koaliciju na vlasti nije od državotvorne važnosti teritorijalno i prometno spojiti Dubrovnik i jug Dalmacije s ostalim dijelom Hrvatske?!

Vlada sigurno zna - Franjo Tuđman je s Alijom Izetbegovićem potpisao „SS“ o razgraničenju na temelju krivotvorina za koje on u trenutku potpisivanja nije znao ali su to morali znati njegovi stručni savjetnici Joško Paro i Željko Dobranović koji su za izdaju, pa makar bila i nehotična, danas nagrađeni funkcijama veleposlanika. Slučajno?!

Tamo gdje su drugi stali (prevareni Tuđman odustao od „SS-a“, Račan u slučaju svojeg grijeha Savudrije i Prevlake bio primoran odustati, Ivo Sanader nagovoren na supenziju) danas Kukuriku koalicja želi nastaviti s ratifikacijom „SS-a“ iako su za proučavanje nedostataka imali više nego dovljno vremena. Trebali su samo pročitati monografiju „Hrvatska granica na Kleku“ koja dokumentirano dokazuje skoro sedmostoljetno hrvatsko vlasništvo nad spornim područjem Kleka i dva škoja. Čak ako bi Sarajevo sebe umjesto Turske tretiralo pravnim sljednikom Otomana, i otomanske okupacije teritorija, ni to ne daje pravo Bošnjacima na vrh Kleka, Mali škoj i Veliki škoj jer: 1. Okupacija nije vlasništvo već otimačina teritorija koja završava prestankom okupacije. 2. Monografija dokazuje, teritorij nije sporan jer je i prije i poslije otomanske okupacije bio u vlasništvu neke države kojoj je Hrvatska jedina pravna sljednica. Ako Sarajevo već prisvaja granice otomanske okupacije zašto i od Crne Gore ne traži izlaz na more u Igalu i Njivicama?! Masakriranje Hrvatske svojevoljnim prekrajanjem granica od strane komunista u bivšoj YU također nije moguće uvažiti jer je to protupravna otimačina anulirana nestankom komunizma i bivše SFRJ što potvrđuje i Rezolucija Vijeća Europe iz 2006. koja zabranjuje veličanje komunizma, komunističkih tiranina i svih njihovih nedjela.

Kad pamet kukuriče

Za razliku od Slovenije, koja je se prvo osnažila članstvom u EU pa tek onda krenula na Savudriju, hrvatska politička pamet iz Kukuriku koalicije nepunu godinu dana prije punopravnog članstva u EU zagorčava sama sebi život postajući još podložnija ucjenama?! Srećom, ono što Vlada HR nije znala to znaju Schengenski propisi o vanjskim granicama EU-a koji, ulaskom Hrvatske u EU, ne vide svoju granicu u Hercegovini, odnosno Neumu. Sramotno je što su nepoznanicom bili čak i EU fondovi za sufinanciranje gradnje Pelješkog mosta?! Stiče se opravdan dojam kako se današnja vlast u Hrvatskoj prvenstveno želi sviditi međunardnoj zajednici pokazujući kao može riješiti sve međususjedske probleme makar to uvijek bilo na štetu Hrvatske i Hrvata s obe strane granice. Zašto bi se inače Kukuriku koalicija borila za ispravnost Tuđmanovog postupka, iako ga i mrtvog smatraju svojim najvećim neprijateljem, dok HDZ opravdano ne želi priznati „SS“?! Karamarko i HDZ zadovljno trljaju ruke jer nikad nisu lakše sakupljali političke poene.

Moguća rješenja za sporni „SS“

Sad kad je sve poznato, i bez obzira što „SS“ sigurno ima određenu međunarodnu i pravnu težinu, Vlada ima na raspolaganju najmanje pet mogućnosti.

1. Postaviti pitanje revizije „SS“ na temelju čl. 3 istog Sporazuma koji to omogćuje, a zatim uvažavanjem nepobitnih dokaza o hrvatskom vlasništvu teritorija ishoditi pravedan sporazum.

2. Arbitraža ako se revizijom ne dođe do sprazumnog rješenja jer se njome sigurno ne može više izgubiti nego li predajom bez borbe. Kad može Savudrija što arbitražom ne bi mogao i Klek jer u sarajevskim rukama cijepa Hrvatsku na dva dijela. Svima je znano: Dalmacija je uvijek imala kontinuiranu teritorijalnu cjelinu.

3. U slučaju negativnog ishoda arbitraže moguća su dva scenarije:

a) po cijenu apstiniranja od članstva u EU ne pristati na ucjene i poput Izraela i Židova štiti svoje teritorijalne i nacionalne interese bitne za opstojnost i cjelovitost države i naroda.

b) Netko je Hrvatskoj već predložio otkup teritorije od BiH što je sigurno bolje rješenje od ratne opcije, ako bi Sarajevo pristalo, ali je ponižavajuće jer Hrvatska ne bi kupila tuđe već svoj oteti teritorij. Takva kupovina podsjeća na situaciju u kojoj lopov otuđi nečije auto a onda se javi vlasniku i tjera ga na otkup vlastitog auta. Mada bi i za Sarajevo hrvatski otkup mogao biti lukurativan biznis jer negativnan ishod za lopova, ako ga pronađu i uhite, znači gubitak i otuđene vrijednosti. Isti dvostruki gubitak slijedi i u slučaju ako bi došlo do raspada BiH što je podjednako realna opcija kao i opstojnost.

4. Ratna opcija koja ne dolazi u obzir ili je makar u ovom trenutku skoro pa nemoguća opcija.

5. Hrvatski teritorij dragovoljno prepustiti Bošnjacima i Sarajevu.

U stavljanju omče oko vrata Hrvatskoj bh Hrvati sigurno neće sudjelovati osim možda onih par platformaških. Hrvatska mora svoj jug i sjever povezati Pelješkim mostom (oba kraka su na hr. teritoriju), a od neumskog koridora odustati, kako je Sarajevo ne bi moglo ucjenivati pri drugim graničnim sprovima i zalaganju za ravnopravnost Hrvata u BiH.

Na izbornim plakatima Kukuriku koalicije fino piše „Imamo plan i provest ćemo ga do kraja“. Izvolite gospodo. Nitko vas ne sprečava. U suprotnom, ako već svakom susjedu poklanjate poneki hrvatski biser, ostavite nešto i za Srbiju kad na red dođe uređivanje granice s njom.

Uloga predsjednika Ive Josipovića

Gdje je u svemu navedenom predsjednik Ivo Josipović inače, po anketama, u Hrvatskoj najpopularniji političar? Zahvaljujući „komotnim“ ustavnim ovlastima koje sljeduju predsjednika države u Hrvatskoj je čak i katastrofalno štetni bivši predsjenik Mesić bio popularan, jer se nije morao konfrontirati s nekim teškim odlukama iz prvenstvene nadležnosti Vlade, ali je zato Meske po vanjsku politiku Hrvatske i njeno susjedstvo bio štetniji od krda slonova u staklarskoj radnji.

Josipović svoju popularnost ne bi smio graditi samo na zakonskoj „komociji“. Istina, i do sada je bio skoro jedini tračak svjetlosti u crvenom tunelu. Šteta je što često sam sebe ugasi ne bi li tako sačuvao mir u „kokošinjcu“. U ime države morao bi se izvanstranački izdignuti kukuriknulo to nekom za pravo ili ne.

Zašto Josipović ne bi mogao posredovati između Vlade, Tomislava Karamarka i Sarajeva? Negoduje Vlada???!!! Ljuti se Kukuriku Dream Team – Milanović kao nepogrešivi trostruki šef (Vlade, SDP-a i Kukuriku koalicije), plus moralno grbavi tajkun Čačić kao prvi do prvog, i karijeristkinja Vesna Pusić koja se voli sviditi samo Internacionali?! Zaboga - Klek je samo njihova Kukuriku granica, dva škoja su samo njihova „dva kamena“, a ne Hrvatske. Most ne kukuriče i nije njihov, nije ni Pelješca, ni Dalmacije, a ni Hrvatske, već je HDZ-ov most?!

Josipović bi morao konzultirati struku i kao nadstranački državnik djelovati autoritetom. Biti korektiv Vlade i društva uopće. Predsjednik Hrvatske ima na to zakonsko, moralno i domoljubno pravo i obvezu. Tamo gdje čeljad postane bijesna otac ponekad mora lupiti šakom o stol inače kuća propada. Predsjednik je vrhovni zapovjednik hrvatske vojske i njihova ustavna dužnost je čuvanje hrvatskog suvereniteta i teritorijalnog integriteta.

Crovata /posavski-obzor.info