Na užas zapadnih partnera,VSOA tajne podatke predavala Beogradu i Moskvi PDF Ispis Unesi e-mail
Autor Tomislav Jelić   
Subota, 26 Siječanj 2013 07:00
Postavi članak na svoj profil

Predsjednik Republike Hrvatske dr. Ivo Josipović morao bi podnijeti ostavku jer se pokazuje da je raznim odlukama skrivao kriminal i anomalije unutar Vojno-sigurnosno-obavještajne agencije (VSOA). Moguće je da mu informacije o svemu što se događalo u VSOA-i nisu bile dostupne, no, u biti i to je razlog za ostavku jer je onda sveden na ulogu marionete svoga savjetnika za nacionalnu sigurnost Saše Perkovića.

Kad je Hrvatski list prije dva mjeseca objavio članak o kriminalu, nepotizmu i raznim drugim anomalijama u radu VSOA u vrijeme kada su ju vodili general Darko Grdić i general Ognjen Preost, u Uredu predsjednika Josipovića ponašali su se po onoj staroj komunističkoj frazi: „pojavu osuditi, drugove spasiti“.Umjesto da predsjednik Josipović poreznim obveznicima, ali i hrvatskoj javnosti jasno i glasno kaže zbog čega je smijenio dvojicu generala i to iz najosjetljivijeg dijela obrambenog sustava, koji bi morao biti kralježnica nacionalne sigurnosti, on pilatovski pere ruke od svega, a u pozadini vuče poteze da bi što više umanjio štetu za smijenjeni dvojac Grdić-Preost, ne mareći za štetu nanesenu nacionalnoj sigurnosti koja je kroz hrvatski obavještajni sustav neupitno nanesena.

Generala Grdića, ravnatelja VSOA-e, smijenio je u srpnju prošle godine, dok je njegova zamjenika Ognjena Preosta razriješio ovih dana i to tek kada mu je iz Milanovićeve Vlade predočeno niz dokaza o kriminalu unutar Agencije i kada je stjeran u kut te više nije imao izbora. Time mu je poslana i politička poruka da će morati politički odgovarati ako ne razriješi generala Preosta.

Obilje dokaza o kriminalu

Ovih dana jedan je rigidni ljevičarski tjednik na svojoj naslovnici objavio tekst pod naslovom „Desničarski puč u vojnoj tajnoj službi“, aludirajući na naš tekst o kriminalu unutar VSOA. Sam tekst ne zavrjeđuje poseban osvrt osim što ga moramo obraditi s aspekta zdravoga razuma. Autor teksta, osim ako nije ucjenjiv, očito ima problema sa zdravim rasuđivanjem. On ili ne zna, ili se pravi „grbav“, da ravnatelja i zamjenika i vojne i civilne obavještajne službe zajedno imenuju i razrješuju premijer i predsjednik države. Ako ima potpis jednoga, a nema potpisa drugoga, imenovanje ili razrješenje nezakonito je. Premijer Milanović i predsjednik Josipović javno se busaju u prsa da su ljevičari. Obojica potječu iz SDP-a, predsjednik Josipović bio je i u SKH, a otac mu je bio istaknuta komunistička glava sedamdesetih i osamdesetih godina. Nije više moguće da u HV-u postoje generali desničarske orijentacije jer posljednjih dvanaest godina činove dodjeljuju također osvjedočeni ljevičari Mesić i Josipović kao zapovjednici oružanih snaga. Slijedom iznesenih činjenica i grozne manipulacije sa zdravim razumom, daljnji komentar toga teksta i toga tjednika nije vrijedan pozornosti. Međutim, vrijedna je pozornosti metodologija kojom se ljevičari brane kada ih se ulovi s prstima u pekmezu, i to javnom pekmezu. Odmah putem svojih brojnih glasila sve svaljuju na desnicu iako ta jadna desnica u Hrvatskoj, na žalost, gotovo i ne postoji. Dok su vojno-obavještajnim sustavom kadrovirali Grdić i Preost i dok su nezakonito trošili novac poreznih obveznika, onda se nije tomu pridavala ideološka orijentacija i kontekst, ali kada je to otkriveno i javno objelodanjeno, onda je to rigidno desničarenje. Kriminal i kriminalci nemaju ideoloških boja ni predznaka i Hrvatski list o njima će pisati i nadalje bez obzira ispod kojeg ideološkog šatora dolazili. Tako informiramo javnost i štitimo nacionalnu sigurnost.

Predsjednik države smijenio je, dakle, dvojicu generala. U Agenciji su sve dokaze koji svjedoče o kriminalu unutar nje, o nepotizmu kod zapošljavanja i ostalome, predali pravosudnim tijelima na postupanje. Prema našim saznanjima, Preost se kod istraga unutar Agencije branio tako da je svu krivnju svaljivao na bivšeg šefa Grdića i pravnika Zdeslava Ivankovića te je panično tražio zaštitu kod predsjednika Josipovića. Bolji poznavatelji odnosa Josipovića i Preosta misle da bi Preost mogao ucjenjivati Ivu Josipovića tako da ga javno prokaže kakve je sve „problematične poslove“ naručivao od Agencije, od praćenja rada nekih političkih stranaka pa čak i glasnih braniteljskih udruga, ako ovaj ne stane u njegovu obranu. Kada je nedavno zbog afere izlistavanja telefonskih brojeva smijenjen šef Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost (tijelo koje nadzire zakonitost rada obavještajnog sustava) Petar Mišević, Ivo Josipović pristao je na njegovo razrješenje samo pod uvjetom da na njegovo mjesto dođe njegov prijatelj Ivica Panenić koji do sada nije bio u obavještajnom sustavu, a koji bi zbog svojeg slabog iskustva mogao biti lutka na daljinski upravljač predsjednikovog savjetnika za nacionalnu sigurnost Saše Perkovića, sina čuvenog Josipa Perkovića. Da će Panenić nastojati umanjiti nastalu štetu, ne treba dvojiti. Držimo se one da nitko nije kriv dok mu se pravomoćnom presudom ne dokaže da je kriv, ali sada se nameće pitanje zašto predsjednik ne razmišlja o nečasnom otpustu iz oružanih snaga, s obzirom da je smijenio generale, a nije ih imenovao na nove dužnosti niti umirovio. Čeka pravorijek pravosudnih tijela, reći će on kao pravnik po vokaciji. Onda je i sa smjenom mogao čekati pravorijek sudbenih tijela. Razmišlja li Predsjednik u ovom slučaju o oduzimanju činova kao u slučaju nekih drugih generala? Da ljudi oko Ive Josipovića žele i nadalje imati puni nadzor nad obavještajnim sustavom, svjedoči činjenica da su na čelo OTC-a (Operativno-tehnički centar koji tehnički omogućuje evidentiranje prisluškivanja) postavili Irenu Pehardu koja je do tada radila na nižerangiranim poslovima u VSOA-i, ali je pogurana od Josipovićevih ljudi (Tatalovića, Cvrtile, Lovrića). Ta ekipa javno se prodaje kao stručna u pogledu nacionalne sigurnosti i preko jednog njihova portala prodali su priču da iza imenovanja Irene Peharde stoji Dragan Lozančić, šef Sigurnosno obavještajne agencije (SOA), što nije točno. Hrvatski vojni obavještajni sustav počeo se urušavati prije pet godina kada je Stjepan Mesić, uz dogovor s Ivom Sanaderom, smijenio generala Gordana Čačića zato što je general Čačić u pravosudnom predmetu Nabava i prodaja sustava S-300 štitio državne interese, a Mesić privatne. Tada je na mig Josipa Perkovića imenovan njegov rođak Darko Grdić, a za zamjenika Ognjen Preost. Svojim obavještajnim iskustvom Josip Perković u potpunosti je preuzeo VSOA i obavještajno ju gurnuo ne istok. Podatci koje bi hrvatska vojna obavještajna zajednica dobivala od zapadnih partnera prosljeđivani su u Beograd, a onda dalje za Moskvu. Da je Perković u potpunosti ovladao VSOA-om, svjedoči njegov angažman kao posebnog predavača na tečaju za odabrane djelatnike VSOA. Poslije su ti raspoređeni na najbitnije dužnosti. Samo neke ćemo spomenuti koje je stvorio i gurao Josip Perković zahvaljujući činjenici da je njegov rođak Grdić ravnatelj Agencije.

Grdić odbio sastanak s predstavnikom BND-a

Kada je predstavnik njemačkog BND-a zatražio službeni sastanak s novim ravnateljem Agencije, Grdić je to vješto odbio poslavši na taj sastanak tada niže rangiranog djelatnika Željka Sklepića. BND je ovakvu smišljenu provokaciju odbio i zahlađeni su odnosi s BND-om, što je bio cilj Josipa Perkovića. Na mig Josipa Perkovića Grdić je poslije imenovao Željka Sklepića za šefa operative kako bi vjerojatno Perković lagano došao do suradničke mreže VSOA. Nakon toga postavio ga je za šefa analitike, očito s ciljem uništavanja analitike koju je Perković prepoznao kao najveći izvor opasnosti, tj. da ne bi netko povezivao podatke o njegovim aktivnostima iz ranijeg razdoblja, ali i da pod nadzorom bude Grdićevo približavanje Beogradu i istoku. Grdić je ključne Perkovićeve ljude zbrinuo čim je osjetio da će biti smijenjen. Željka Sklepića uputio je u ratnu školu, a Božu Vukasovića progurao na dužnost vojnog izaslanika u BiH. Možda nakon 1. srpnja planira živjeti u BiH. Dolaskom Darka Grdića na čelo VSOA, oslabjele su istrage o suzbijanju organiziranog kriminala unutar obrambenog vojnog sustava, štitili su se ljudi iz Mesićeve mreže. Prikriva se slučaj nabave Patrijinih vozila i provizije za to, prikrivaju se poslovi s TIM COLOROM od nekoliko stotina milijuna kuna i beneficije koje su od tog poduzeća imali čelni ljudi VSOA-e; iz sustava javne nabave u MORH-u gotovo da nema ni jednog spornog predmeta koji je Agencija odradila, premda joj je to bio posao. Tko je iz Agencije bez postupka javne nabave s tvrtkom CROATEL sklopio posao iznajmljivanja satelitskih poveznica za potrebe komunikacije s našim snagama u Afganistanu po cijenama koje su višestruko veće od tržišnih? Predsjednik Josipović morao bi odgovoriti tko je odgovoran što je Agencija kupila neupotrebljivu bazu podataka i platila ju milijune kuna da bi otkrili kako nema sigurnosnih aplikacija pa su taj posao povjerili tvrtki „SedamII“, a ova opet isti posao dala tvrtki Soboli gdje je Tomislav Karamarko imao značajan udjel? Tko je odgovoran da djelatnici Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost kod izdavanja potrebnih sigurnosnih certifikata hrvatskim poduzećima za poslovanje s MORH-om i Agencijom, reketare uprave ili vlasnike poduzeća za razna sponzorstva? Ako ima volje da se to utvrdi, evo primjera: moguće je pitati u poduzeću „HS Produkt“ u Karlovcu koliko puta ih se tražilo sponzorstvo za konjički klub Karoca. Tvrtke koje nisu surađivale u sponzorstvima, ostale bi bez certifikata i ne bi se mogle javljati na klasificirane natječaje.

Prikrivanje tragova o nezakonitom trošenju sredstava poreznih obveznika, o kojem smo pisali, velikim dijelom provodilo se preko Odjela za logistiku VSOA-e. Taj odjel vodi Marko Miličević, rođak HDZ-ova saborskog zastupnika Tomislava Čuljka koji je donedavno vjerno služio Preostu i Grdiću, a sada se okrenuo protiv njih. I Čuljak i Karamarko imaju interesa približiti se Klancu da probaju prikriti zašto je VSOA potrošni materijal nabavljala od Čuljkova poduzeća pod posebnim tajnim okolnostima, a ne putem javne nabave MORH-a. Time je kupovana Čuljkova naklonost koji je i sada i u prošlom sazivu bio član saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost, tijela koje bi trebalo nadzirati i amenovati mnoga kadrovska rješenja u obavještajnom sustavu. Može li to saborsko tijelo adekvatno raspravljati i zaključivati o svim devijacijama unutar VSOA-e? Što radi saborsko povjerenstvo za sukob interesa? Zašto saborski odbor ne bi zatražio od Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost da im podastre izvješće koliko je u zadnjih nekoliko godina unutar VSOA bilo ugovora o djelu i to s ljudima koji su ili otišli u mirovinu ili o onima kojima ni po jednoj osnovi nisu smjeli biti dostupni ni tehnika niti dokumentacija VSOA jer nemaju obveze čuvanja državne tajne i koliko je u tom dijelu oštećen proračun? Posebno skrećemo pozornost neka provjere koliko je ugovora o djelu imao umirovljeni pukovnik Ivan Canjuga i koji su to poslovi koje je on odradio, a da se bez njega nije moglo. Jedni odu u mirovinu uz bogate otpremnine i odmah im se da posao po ugovoru o djelu, a drugi tapkaju u mjestu bez mogućnosti napredovanja. Je li Preost dao Canjugi ugovor o djelu nakon što je otišao u mirovinu zbog potrebe posla ili zato što mu je bio jamac za kredit pa se uplašio da ga ne će moći otplaćivati? Hoće li saborski odbor za nacionalnu sigurnost zatražiti da im se predoči koji su ljudi 14. i 15 srpnja prošle godine u uredu ravnatelja selektirali dokumentaciju za uništenje s ciljem prikrivanja tragova kriminala? Odgovor bi morali dobiti jer su ih nadzorne kamere morale zabilježiti, osim ako i njih nisu svjesno onesposobili.

Je li Josipović tek marioneta?

Tvrdnje generala Preosta da je VSOA podnijela 11 kaznenih prijava, možda i jesu točne, no naše spoznaje oko tih prijava doista su razlog za uzbunu na svakoj razini, počevši od političkih stranaka pa do najviših državnih tijela. Neke su kaznene prijave rađene i podnošene s ciljem da bi se određene ljude spriječilo u napredovanju da ne prođu sigurnosnu provjeru jer nisu surađivali s dvojcem Grdić-Preost dok one koje je trebalo kazneno goniti, štitili su na način da su im krivotvorili „sigurnosnu provjeru“ kao što je slučaj s generalom Kruljcem. I sam državni odvjetnik na jednom je druženju istaknuo da su te kaznene prijave „kontaminirane osobnim obračunima“. I vrapci u obavještajnom sustavu znaju da je u toj nečasnoj i nezakonitoj radnji sudjelovala Preostova supruga, koju je preko Miševića zaposlio u Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost koje po zakonu treba nadzirati vojno-obavještajnu agenciju gdje je on bio zamjenik ravnatelja.

Na kraju svega o čemu smo pisali, a posebno kada temeljito sagledamo o onom što nismo pisali, a raspolažemo činjenicama, nameće se ključno je pitanje tko je zapravo predsjednik Hrvatske? Može li taj čovjek suvereno donositi odluke ili je marioneta na daljinski upravljač Josipa Perkovića i njegova sina Saše, koji je Josipovićev savjetnik za nacionalnu sigurnost, i njihove mreže unutar obavještajnog sustava? Kada bi predsjednik Josipović i bio upozoren da mu dvojac Grdić-Preost radi svinjarije i da nezakonito postupaju, od njih samih bio bi brifiran da to nije istina, već da mu jednostavno podmeću obavještajno podzemlje i druge interesne skupine. Josipović bi njihovu argumentaciju uvijek prihvaćao. Neobjašnjivo je zašto je Ivo Josipović 27.svibnja 2011. odlikovao generala Grdića Redom kneza Branimira s ogrlicom jer se to odličje dodjeljuje za osvjedočenu hrabrost i junaštvo u ratu, izravnoj opasnosti ili iznimnim okolnostima u miru, a godinu dana nakon toga smijenio ga je s mjesta šefa ravnatelja VSOA, godinu i pol nakon toga i s mjesta glavnog inspektora obrane i to pod pritiskom nespornih činjenica o kriminalu.Tko je predsjedniku Josipoviću podvalio dvojac Grdić-Preost? Očekivalo se da će to javno reći sam predsjednik Josipović. No kao što je poznato, on o svemu šuti, pa nam preostaje zaključiti da je predsjednik tek marioneta u rukama kriminalne obavještajne mafije, ili je, pak, nesposoban uvesti reda u obavještajni sustav. Bilo jedno ili drugo, posljedice za nacionalnu sigurnost pogubne su. Zato bi predsjednik Ivo Josipović morao podnijeti ostavku. Sam izbor predsjednika Josipovića da mu Saša Perković ostane savjetnik za nacionalnu sigurnost ( što je njegovo nesporno pravo kao predsjednika) odmah je dao naslutiti da će RH biti talac sudbine Josipa Perkovića kojega njemačko pravosuđe već godinama traži zbog likvidacija hrvatskih političkih emigranata, a autor „nove pravednosti“ predsjednik Josipović sve čini da ga sačuva od izručenja.

Josip Perković ne usudi se napustiti Hrvatsku, a njegov sin Saša, Josipovićev savjetnik, smije se kretati samo u užem regionu, kako bi to rekao Stipe Mesić (Srbija, Crna Gora, Makedonija i BiH) jer se po nalogu svoga bivšeg šefa Mesića bavi obavještajnim radom u Austriji (slučaj generala Zagorca) kao predsjednikov savjetnik. Austrijska obavještajna služba jedva čeka da pređe Šentilj pa da ga o tomu ispita. Da kojim slučajem Saša Perković bude u skoroj budućnosti imenovan našim vojnim atašeom, teško bi prošao sigurnosnu provjeru iz spomenutih razloga, ali zato može biti savjetnik Ivi Josipoviću.

Umjesto borbe protiv kriminala, VSOA bila nositelj kriminala

Dakle nije sporno da je ovakvim radom, kriminalom unutar obavještajnog sustava, narušen ugled RH, da je ugrožena nacionalna sigurnost jer razriješeni šefovi obavještajnog sustava mogu ucjenjivati predsjednika, ako im aferu ne prikrije, a on sve čini da ju i prikrije. Oporbeni prvaci o svemu šute jer su do jučer radili iste stvari na svim razinama (Sanader, Kalmeta, Karamarko, Milinović, Kosor...). Stoga nije realno očekivati da će taj i takav oporbeni HDZ u Saboru pokrenuti impičment predsjednika Josipovića gdje bi barem šira javnost imala prigodu upoznati kako ti potomci stare Udbe i KOS-a nezakonito krčme državni proračun i zbrinjavaju svoju rodbinu. Kada se to javno obznani, onda je to rigidni desničarski puč. Predsjednik države Ivo Josipović mora podnijeti ostavku zato što sve to prikriva. Agencija koja je pod njegovim izravnim nadzorom, trebala je biti nositelj borbe protiv kriminala u obrambenom sustavu, a ona se prometnula u nositelja kriminalnih aktivnosti. Svoje poslušnike vrhuška Agencije nagrađivala je tako što im je uništavala tragove kriminala, a protiv onih koji s njima u kriminalu nisu htjeli sudjelovati, fabricirali su podatke o kriminalu. Kakav je mentalni sklop i doktrina rada te ekipe, svjedoči i to da je generalu Čačiću, dok je bio ravnatelj VSOA-e, došao general Ognjen Preost s prijedlogom da otmu sina generalu Markici Rebiću kako bi ga prisilili da otkrije gdje se skriva general Gotovina, što je Čačić energično odbio lupnuvši šakom o stol. Smijenjeni šef Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost kod zapošljavanja nije prošao psihotest. Tu činjenicu s dokazom imao je i Preost pa ga je mogao i ucjenjivati kao šefa tijela koje je trebalo nadzirati rad VSOA. No ni Preost nije imao zadovoljavajući rezultat na psihotestu i možda se tu krije odgovor na pitanje kako je moguće da su se ovakve svinjarije događale unutar obavještajnog sustava koji, usput kazano, nadzire 90 posto medija u Hrvatskoj. Nismo li se nagledali i naslušali kako je general Grdić najškolovaniji hrvatski časnik, školovan u SAD-u (US Army War College), bio vojni predstavnik RH pri NATO-u u Bruxellesu.

Unatoč nizu ovakvih svinjarija, ne treba biti pesimist. Ostatci ostataka stare udbaške doktrine plešu svoj posljednji ples. Nakon posljednjeg članka o obavještajnom sustavu, autor je dobio niz pisama potpore, nove informacije i dokumente koji potvrđuju sve što objavljujemo. Najzanimljiviji su psihotestovi generala Preosta i Petra Miševića. Dolaskom novih ljudi na čelo obavještajnog sustava, prestaje stara doktrina. Razloga za opravdani strah imaju samo oni koji su s đavlom tikve sadili jer očito dolazi doba da im se o glavu obiju.

Tomislav Jelić / Hrvatski list

hrsvijet.net

 

Komentari  

 
0 #3 Vjekoslav Škreblin 2013-01-27 10:40
Sa ROJNIKOM se u potpunosti slažem uz dodatak kako Hrvatski list kao i ogromna medijska večina u Hrvatskoj piše o tobože "opasnim" temema kako bi netko na prvi pogled pomislio da živimo u demokratskoj državi. Ruku na srce, ovu tvrdnju dokazuje i činjenica kako se zbog pisanja i HL-a iz Zadra, neće ama baš nikome ništa dogoditi...
Citat
 
 
-1 #2 Vjekoslav Škreblin 2013-01-26 12:40
Hrvatski list profiliran je kao javni glasonoša jedna od frakcija ZLOČINAČKE ORGANIZACIJE, koja ravna ovom zemljom. Strogo je ustrojen kao ZATVORENO DRUŠTVO i pristup na njegove stranice imaju samo ODABRANI...Dokaza za takvo djelovanje ima mnogo što neću ovom prilikom elabororati...Kada nam već detaljno iznosi strukturu, stanje i način "rada" u vojnim tajnim službama, zašto se odavna nije pozabavio okolnostima smrti GORDANA ČAČIĆA jednog od visokopozicioni ranih hrvatskih vojnih obavještajaca...Zar nije čudno da taj čovjek, koji je preživio NOŽ u "kafanskom" naguravanj, preživio je i metak mitrljeza srbočetničke strojnice, te rat na slavonskoj bojišnici, pogine na skijanju u Italiji a koliko znam još nije pronađena osoba koja se zabila u GORDANA ČAČIĆA TE GA NA LICU MJESTA USMRTILA...??!!Takvo selaktivno djelovanje Hrvatskog, lista ukazuje kako je najmanje ono za što se pred javnošću zalaze a to su HRVATSKI SVEKOLIKI INTERESI...
Citat
 
 
+1 #1 ROJNIK 2013-01-26 08:58
I na kraju, koja je svrha toga pisanja o kretenizmu i izdaji, slanja hrvatskih dokumenata u Beograd i Moskvu. Hrvatsk List je to preopširno i na ''malo zvono'' napisao i što sada i za koga je to napisao, tu tužaljku, to jadikovanje, koje za jugokomumnistič ko fašističko četniku vlast, neprijatelja hrvatskog naroda, nije zanimljivo.
Može Hrvatski list, od tjedna do tjedna jadikovati, zajedno sa ostalim hrvatskim PORTALIMA i na kraju, za jugokomunističk o četničko fašističku vlast, Josipovića, Milanovića i Vesne Pusić, sve te tužaljke nisu zanimljive, jer nemaju protiv njih nikakvu ORGANIZIRANU snagu.
Samo u ZAJEDNIŠTVU, hrvatski narod, može, mora i treba, po svim ljudsim pravima na bilo koji način osloboditi HRVATSKU od jugokomunističk o fašističkog terora.
Citat
 

Dodaj komentar

Neregistrirani korisnici moraju proći vizualnu provjeru identiteta.


Sigurnosni kod
Osvježi