Glasnović: Branitelje boli kralježnica od polaganja vijenaca
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 31 Svibanj 2022 15:00
Jedan Englez je davno izjavio: “Pokaži mi način na koji se jedan narod brine o svojim mrtvima i ja ću ti s matematičkom preciznošću izmjeriti milosrđe njezinog stanovništva, njihovo podlaganje zakonu te njihovu privrženost uzvišenim idealima”.
Prije nekoliko godina položio sam vijenac na Spomen području poginulih vojnika u Australiji. To velebno zdanje sadrži registar imena poginulih te komemorativni natpis s datumom i načinom smrti svakog vojnika. Od Hladnoga rata Njemačka, koja je izgubila II. svjetski rat i trećinu teritorija dostojno je sahranila ostatke 800 tisuća svojih vojnika na 82 velika groblja na području bivšeg Sovjetskog saveza. Ustanova “Volksbund” posjeduje bazu podataka koja sadrži imena 4.5 milijuna poginulih vojnika. Podatci se stalno ažuriraju uz pomoć obitelji poginulih, volontera i oko 600 stalno zaposlenih.
Nedavno je Putinova “policija mîsli” upala u moskovski ured nevladine udruge za ljudska prava “Memorial”, i oduzela dokumente koji sadrže popis od oko 2 milijuna do sada identificiranih žrtava Staljinovog terora.
Sličan scenarij dogodio se i našem “Hrvatistanu” dolaskom neokomunističke kabale na vlast 2000. godine. Galapagos Kornjače OZN-e, Manolić i Boljkovac, ukidaju rad Komisije za žrtve II. svjetskog rata i poraća. Od Dakse do Macelja umiru masovne ubojice s partizanskim ordenima, i ti zločinci nikada nisu procesuirani niti kažnjeni. Sve vlade do sada (2022. godina!) sudjelovale su u prikrivanju masovnih zločina protiv vlastitog naroda, a zločince su amnestirali. Sve!
Prošlo je više od desetljeća kada sam došao na Tuškanac sa skupinom branitelja ispred vile egzekutora Vojne OZN-e Stjepana Hršaka, jednog od odgovornih za smrt 13 tisuća hrvatskih vojnika i civila na Maceljskoj gori – uručiti optužnicu. Policija je bila brojnija, a događaj je naravno prešućen u svim mainstream medijima u Hrvatskoj. Ubojici, Stjepanu Hršaku, koji je i u demokratskoj Hrvatskoj mirno živio u Zagrebu, Stjepan Mesić je kao predsjednik dao podršku kada su građani prosvjedovali zbog ubojstava svećenika i bogoslova 1945. god. u Maceljskoj šumi.
Hršakov kolega, oficir (svakako NE časnik) Ivica Fizir OZN-aš krvavoga pera, iz krapinske OZN-e, čovjek koji je 1945. god. na maceljskom stratištu svojim potpisom poslao na tisuće ljudi ravno u smrt, 1993. godine za nagradu, postavljen je od vladajuće garniture gradonačelnikom Krapine. Više od 130 jama u kojima leže ubijeni Hrvati, žrtve partizanskih zločina, još uvijek nije istraženo.
“Ovaj rat će završiti – rekao mi je umirovljeni američki pukovnik Mike Peck davne 1992. godine – ali pazite dobro tko će vam doći na vlast”. Mi branitelji bili smo tada naivci, jer tko je onda mogao zamisliti da će sve poluge vlasti postepeno zauzeti kadrovi iz bivšeg režima i njihovi ideološki nasljednici. Gledamo te farizeje u dugim kaputima kako s lažnim pijetetom svake godine polažu vijence na masovne grobnice komunističkih žrtava.
Drže vatrene govore, ponavljaju ofucane mantre o pomirenju i oprostu, a dobro znaju da mlake rezolucije Vijeća Europe za osudu komunističkih zločina nikoga ne obvezuju. Još uvijek se sjećam naših mladića, zatočenika srpskih sabirnih logora koje su tamničari ubijali skakanjem na prsni koš. Svaki pogled na novovjeke farizeje tzv. hrvatske politike izaziva teški oblik PTSP-a ili najmanje napad kardiomiopatije.
Hrvatski Sabor, ta časna institucija, pretvorena je u krčmu “Hodie mihi, cras tibi” (Danas meni, sutra tebi). Koja je više svrha licemjernog polaganja vijenaca na Bleiburgu i drugim masovnim stratištima? Zločince nitko ne procesuira. Branitelje boli kralježnica više od toga dok Hrvatska šaptom pada, napisao je Željko Glasnović.
