Javor Novak: Politička parada
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 22 Studeni 2022 13:00
Žrtve Vukovara i Škabrnje, svi današnji stanovnici, još su jednom otrpjeli političku paradu. Jednom godišnje politika posjeti Vukovar i Škabrnju, pozira pred kamerama i paradno izriče mnoge političke fraze o poštivanju žrtava. I poslije toga opet sve po starom: opet ništa.
Još nema te hrvatske politike koja bi uvjetovala pristupne pregovore Srbije EU priznavanjem okupacije i otkrivanjem masovnih grobnica s poklanim Hrvatima. Ništa lakše za politiku nego šetati i pozirati pred kamerama te i dalje ne poduzimati ništa.
Narod Škabrnje protestom „Sramite se!“ snažno je pokazao predsjedniku Vlade Plenkoviću i njegovim ministrima što misle o posjeti SDS-ovke Anje Šimprage Škabrnji. Pokazao im je leđa. Posjet je to bio po mraku, bez priznanja okupacije, bez isprike, bez istine gdje su masovne grobnice. Posjet unatoč molbi Škabrnjana upućenu politici da na komemoraciju ne dolazi s SDSS-om. A oni ipak došli, kojeg li nepoštovanja, koje li drskosti.
Lako je Pupovcu u Vukovaru bacati vijence u Dunav i ne poduzimati i dalje baš ništa da se istina sazna. I Šimpraga „koja dolazi otvorena srca“ kako lažljivo kaže i Pupovac već tradicionalno šute o mučnoj istini, o počinjenim tolikim zločinima od strane njihovih stranačkih pripadnika. Šute čak i kao članovi tzv. hrvatske vlasti. Sve to ide na ruku zločincima u Vukovaru i u Srbiji da ni za milimetar ne odstupe danas od svojih zločina jučer.
I onda, kad se u ovakvoj politički truloj Hrvatskoj ne može više i jače opravdavati Srbiju i njezine zločine, nego što se već trideset godine abolira, istupa Gordan Jandroković kao predsjednik Hrvatskoga sabora pa kaže kako SDSS potpuno prihvaća istinu o srbskoj agresiji! To može reći i vjerovati samo netko tko pojma nema o hrvatskoj povijesti i koji ne shvaća da Hrvatski obrambeni rat nije bio slučajni rat od najnovije srbijanske agresije nego kontinuitet zločinačkog velikosrbstva. To da oni prihvaćaju istinu i to potpuno (!) može tvrditi samo netko tko pojma nema o ubojstvu Radića i prijatelja, tko ne zna što je to bila Aleksandrova diktatura, koga su sve ubijali njegovi žandari od Pilara do Šufllaya a kasnije četnici pa Titovi četnici presvučeni u partizane. Samo takav jedan neznalica može vrijeđati hrvatski narod tvrdnjom da je SDSS potpuno prihvatio istinu o srbskoj agresiji. Ako jest kao što to pokušava krivotvoriti Jandroković onda gdje je isprika? Kada ćemo nju čuti?Možda na saborskoj pauzi zbog nogometa, kamo sreće da mu pauza traje 365 dana.
Treba li reći: u danima obilježavanja Vukovarske tragedije Aleksandar Stanković u studio dovodi čovjeka koji govori srpski osim što je bivši narkoman. Kako prigodno, koja slučajnost.
enigma traje
Iako je kao bomba nedavno odjeknula vijest da u Fortenovu ulazi nov jak i to nepoznat arapski vlasnik bez imovine a spekulacija oko svega bilo je kao grožđa u vinogradu, uslijedio je posvemašnji medijski muk. Ono kao: Fortenova više nije ni važna, ni zanimljiva tema. Kao da ona nije strateška hrvatska tvrtka. Mediji su dobili politički mig? Ma nisu valjda.
Svakako državni mediji pomno doziraju i izjave čovjeka koji ima mnogo toga za reći: Ivice Todorića. No on o ovom najnovijem neprijateljskom preuzimanju ne samo da će govoriti ma koliko god mediji šutjeli o tome, već će očito podići i neke nove tužbe pored već brojnih postojećih.
Maca je papala i sve uključene u pljačku Ine, tobože je za takvu mega-pljačku odgovorno tek i samo njih četvoro. Tome vjerujemo koliko i inflaciji od 13 %. Dok se taj kriminal na visokoj razini ne rasvijetli običnom čovjeku preostaje samo čekanje. Čekanje dok politika u Hrvatskoj ne nađe način konačne amortizacije štete od ovog neprijateljskog preuzimanja u Fortenovi i neprijateljskog oduzimanja u Ini. I o jednom i o drugom pojma nije imala baš nijedna hrvatska državna institucija uključujući političare… koji navodno vladaju.
tijek roba i putnika ili sirov odljev novca?
Iako Austrija već nekoliko godina otvoreno ne želi imati komemoraciju jednom od najvećih pokolja poslije Drugog svjetskog rata na Bleiburgu, na svome teritoriju, njezini su argumenti za te zabrane neuvjerljivi. Slično se događa i ovih dana, s ponovno neuvjerljivom retorikom želi se onemogućiti hrvatski ulazak u Schengen. Odjednom je Hrvatska postala glavni problem balkanske rute. Odjednom je RH kriva za ovogodišnje veliko povećanje ilegalnih prelazaka granice. A sve zbog porezne love.
Koliko je ta ishitrena osuda promašena najbolje se vidi po tome što primjerice Slovenija nije ni spomenuta a ona odnedavno naglo skida žicu s granica. No i tu postoji analogija: otkako je Europi zaprijetila plinska nestašica a hrvatski LNG odlično posluje, Slovenija se odlučila za pristup: koga je molit nije ga srdit. I tako plin za žicu…
No zato je Austrijasada vrlo naglo i negativno zaokrenula svoju politiku te se odjednom protivi hrvatskome ulasku u Schengen. Čak se nije odlučila kao Češka, aktualna predsjedateljica EU, razdvojiti Hrvatsku od Bugarske i Rumunjske. Što je Austriju nagnalo na ovaj ishitreni potez? Reklo bi se cherchez la femme odnosno u ovom slučaju: potražimo novac. Hrvatska Vlada prijeti novim porezima tvrtkama koje su ostvarile ekstraprofit za corone, za krize. Iako se takav porez građanima čini sasvim logičnim i opravdanim pogotovo za farmaceutske tvrtke čija je zarada eksplodirala, Austrijanci ni izbliza ne misle tako. Naime, iako se još u nas špekulira s ukupnim brojem njihovih tvrtki koje će potpasti pod te porezne škare, nije tajna da ih ima mnogo.
Iz tog razloga uskoro u Hrvatsku iznenada dolazi i visoka austrijska delegacija.Jer: lova je u pitanju i nije mala. Hoće li Vlada RH pokleknuti pred austrijskim pritiskom? Hoćemo li i mi trgovati kao Slovenci pa ćemo ubrati važniji porez a odgoditi ionako slabo važan schengen? Bome sumnjam.
navodno lake teme
Iako je po Europi šaranja po pročeljima daleko manje, Hrvatska, posebno vlast grada Zagreba, već se desetljećima pravi blesava. Ne znaju za rješenje i ne poduzimaju baš ništa. Ne mogu ni primijeniti europska iskustva. Bezlične šarotin ešire se po pothodnicima, mostovima, pročeljima novo obojenih zgrada, po školama - posvuda. Uništavaju se građevinski radovi vrijedni milijune kuna – i? I nikome ništa! Grad je tako dom šarotina a ne povijesnih zgrada i muzeja, čistih i lijepo obnovljenih pročelja. I inače tako rijetkih. Posjetitelji se grada zgražaju baš kao i mi kako nam zapušteno i narkomanski grad izgleda. Kako ga nekažnjeno (buntovnici?) nagrđuju. U kakvu nam vizualnu ruševinu dom pretvaraju.
Što radi policija? Što rade zakonodavci? Dokada će ovakvo nemoguće odurno stanje potrajati? Kad bi neki tzv. grafiter, taj divlji buntovnik bez razloga, dobio dvije godine zatvora (uz obvezno liječenje od opijata) bez mogućnosti skraćenja kazne ili pomilovanja, bez mogućnosti uvjetne kazne zbog uništavanja gradske površine, njegovi bi se sprej umjetnici i sudrugovi narkomani itekako dobro zamislili hoće li i dalje uništavati lice grada. Tobože oni time prosvjeduju a ni sami ne znaju zbog čega. U Njemačkoj ih se kažnjava cijenom obnove pročelja, au nas se samo kuka: treba postaviti kamere. No to ne pomaže jer se ti „umjetnici“ skrivaju kao i svi lopovi i kriminalci - ispod tamnih krabulja.
sprej „umjetnici“
Karikaturalno je smiješno da im policija ne može ući u trag ako znamo da se uništavatelji pročelja čak i potpisuju. Zar nije dovoljno poslikati 10-20 pročelja i ustanoviti prepoznatljiv rukopis? Naravno primjerena oštra kazna, odrezana prema uništenoj vrijednosti i te kako bi obeshrabrila mlade nafiksane „umjetnike“. One, koje čistoća i ljepota tako jako smetaju. Ali što će ih obeshrabriti kad još nismo ni čitali niti vidjeli da je neki grafiter zaglavio u zatvoru? Što bi to onda njih imalo (u inspiraciji) obeshrabriti?
Najsmješnije je da policija tomu baš ništa ne može, ne zna doskočiti a dovoljno bi bilo kontaktirati dućane koji prodaju takve boje i sprejeve. Zakonski zatražiti, kao za oružje, da se kupac mora legitimirati. Pa čak i sada, kad svih tih zakonskih alata još nemamo, samo pojačana kontrola nad tim dućanima, obične kamere, pokazale bi već za tjedan dana tko učestalije svraća, kupuje sprejeve i tako bi se suzio krug počinitelja. Uostalom zar mnogi dućani pri blagajnama već odavno nemaju i kamere? Ili: usporediti vrijeme izlaska iz trgovine na videu s vremenom otisnutim na računu (koji prodavaonica mora čuvati) a na njemu lijepo piše i što se sve kupilo. Kako komplicirano, zar ne? Kako teško ostvarivo, ne? E ali trebalo bi postupati, provjeravati, raditi svoj policijski posao…
Ali, možda je među svim tim velikim umjetnicima rugla i uništenja i pokoji tatin politički sin? Neko „zvučno“ prezime? Možda neko jadno neshvaćeno drago dijete u pubertetu koje svakako imamo razumjeti u ime ljudskosti a ne ga kažnjavati? Bravo, onda neka sve ostane kako je. Detešce bu odraslo. Tad će uništavati nešto drugo i veće jer osladilo mu se. Kao i droga. Zamijenit će ga mnogi (novi i nekažnjeni) mlađi. Onda dobro.
histerija novog doba
Takozvani ekološki aktivisti sve više postaju manijakalni destruktivci. Najviše ih smeta slično grafiterima ono lijepo, ovdje svjetsko slikarstvo. Umjesto da prosvjeduju političarima pod prozorima, pred uredima vlasti koja i te kako može utjecati na naš djelotvorniji odnos prema klimatskim promjenama, oni razaraju vrijednosti po muzejima. Divljaju i histeriziraju uništavajući pred znamenitim slikama. Podivljali eko-aktivisti žele nam tako nakaradno poručiti kako borba za dobre ciljeve ide preko uništavanja umjetnosti. Ma ide svakako. Ali uz mnogo „bijelog“.
Javor Novak
