Banica hrvatska
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 29 Rujan 2023 19:00
Da, mi Hrvati želimo vlast nad hrvatskim jezikom u javnoj uporabi! Gle užasa! Onako kako ga imaju Francuzi u Francuskoj ili Danci u Danskoj! Ni manje ni više! Ne vidimo ništa perfidno u tome i na želimo prešutjeti: od koga se štitimo i koga štitimo? Štitimo dostojanstvo hrvatskoga jezika i naroda od nasilja nad jezikom i narodom
Nakon obnove tijela i duha, koja obnova zaista treba nama mladima, javljamo se usred kavge koja se raspomamila u javnosti oko Zakona o hrvatskome jeziku, pitanjima navijača u grčkim zatvorima, novih predizbornih koalicija i pojave nove hrvatske banice u liku možemovke, priznate „pocikuše“, kako ju je nazvao jedan zločesti saborski zastupnik.
Ne znamo dovoljno podataka koji nastaju iza strogo zatvorenih vrata, ali to ne znači da ne možemo imati svoje mišljenje koje se može i promijeniti ako uvidimo da je pogrješno. Mediji su najčešće već odredili svoja stajališta o svemu, a postoje samo dvije opcije: ili su protiv svega što je hrvatsko ili za Hrvatsku. Tako je bilo i ostalo stoljećima. Ove jeseni počela je predizborna borba za glasove birača na izborima koji nas čekaju. Čini se da su ti izbori važni skoro koliko i oni iz devedesetih, samo u novim i drugačije složenim okolnostima. Tada, prije trideset i nešto godina, nije se još ni govorilo o nužnosti donošenja Zakona o hrvatskom jeziku, jer je na vrata prodrla divlja zvijer s poznatim pjesmama na ulazu u vječni nam Vukovar. Nisu samo ćirilica i njihov jezik na zastavama i parolama ispisanim na našim kućama ranjavali svojim nasiljem, nego i bombe koje su raznijele drevni grad, poubijale tisuće ljudi i postavile konačno pitanje: hoćemo li opstati ili pasti? Sve što se dogodilo u idućih pet godina zauvijek je promijenilo lice Hrvatske.
Riješili smo pitanje slobode i sada je konačno na red došlo i zakonodavstvo u jezičnim pitanjima. Je li to veliko zakašnjenje? Ne mora biti. Jezik je tvrda trta, trs vinove loze, ima duboki korijen, raste i rađa svježinom listova i bogatim plodovima. Njeguju taj trs svi koji ga zalijevaju novim i dobrim prihrancima punim ljubavi i sunca. Od toga živi vinograd pun trsja, ali i njegovi radnici.
Glasovi mračnih noćnih mrzitelja svakoga reda i zakona pa i Zakona o hrvatskom jeziku, objavili su zahtjevnicu u posljednjem broju Matičinoga Vijenca da se ima odmah povući prijedlog Zakona jer on namjerava uništiti književnike, sudove i ine ustanove javnih službi, jer će usporiti njihov rad lektoriranjem!!!, zabraniti da ljudi govore svojim narječjima!!!, zabraniti knjižnicama da nabavljaju knjige od naših susjeda Srba, narediti reklame na hrvatskom jeziku, zabraniti imena stranim proizvodima kao i nazive na trgovinama stranih proizvoda na tim jezicima, pa se vaterpolo ne će zvati vaterpolo!!!, a zabrinuti su za pojavu „naročito outsourcing agencija koje će niknuti iz redova rodbine, tazbine i partijskih prijatelja“ kao lektorske službe!!! Upravo ih lektori zabrinjavaju, njih ne treba uposliti nigdje, a osobito ako su nečiji rod! Ususret ZakonuSvi koji žele Zakon su „…desno-konzervativne intonacije…“ koji „trebaju ispravljati javnu upotrebu jezika… jedini cilj njegovo čišćenje od „srbizama“. Itd… i na sličan način. U potpisu nema imena, nego Upravni odbor Hrvatskog društva pisaca. U još mnogim takvim optužbama na nedoneseni, nego tek predloženi Zakon o hrvatskom jeziku, prepoznaju se oni drugovi i drugarice koji su zaista podržavali podanički status hrvatskoga jezika ili čak služili kao batina u minulom komunističkom režimu gdje se zaista moglo ono što oni imputiraju novom prijedlogu Zakona: čistiti knjižnice, brutalno zabranjivati hrvatske termine, zabraniti da jezik ima svoje ime hrvatski, progoniti hrvatske književnike ne samo za teme nego i za izraze u svojim djelima i trpati ih u kazamate, i kako jezik mora živjeti u znaku dvoglavoga čudovišta, ili nikako. Za nekoga kao dr. Šretera, koji je poradi riječi umirovljenik, časnik i mirovina platio na koncu svojom glavom, ovaj je Zakon zakasnio, ali nije za nas žive i našu djecu.
Kaos i neznanje pogoduju svakom protivniku zakona. Bez obzira govorimo li o jeziku, ponašanju u javnosti, vožnji automobilom, komunalnim uslugama ili bilo čemu u životu jednoga društva. Sve počiva na zakonu i ni u kojem području ljudske zajednice nije dozvoljeno ponašanje kako se kome svidi. Zakoni nisu „perfidna kontrola“, nego potrebno ograničenje nasilja, kaosa i neznanja koje bi, prema drugovima iz Društva hrvatskih (?) pisaca, trebalo vladati u jeziku jedne države. Zanimljivo je kako oni nalaze u predloženom Zakonu o hrvatskom jeziku predumišljaj koji je strašno nalik na one predumišljaje koje smo trpjeli u njihovo zlatno doba: niste napisali, kaže drug isljednik u Petrinjskoj, ali mislili ste i sakrili misao koja je uperena protiv našega komunističkoga državnoga uređenja!hdp logo I tako Zlatko Tomičić i mnogi drugi odoše u zatvor. Jer mišljenjem možeš dirnuti u vlast, a to je opasno. Zato drugovi iz DHP negoduju jer Zakon bi mogao postati vlast u državi i zabraniti im da pišu kako žele!
Ne, drugovi i drugarice, možete vi i dalje pisati sve što želite: romane s prostačkim izrazima ako vam to odgovara, izmišljati najodurnije scene s hrvatskim braniteljima kao u filmovima i kazališnim predstavama, ismijavati sve što mrzite, a najviše Hrvatsku samu koja vas hrani. I to obilno.
Jedino bi se moglo dogoditi da vaša knjiga koja slobodno napisana vabi, ne uđe u školsku lektiru, ili da se na sudu ne može govoriti kako kome padne na pamet, pa tako ne ću dobiti dokument u kome onomad piše tapija. Znamo mi i što je avlija i kapija, katriga i ponistra, kao i šercl i badecimer. Ali oni nemaju mjesto u suhoparnim i pravilnim dokumentima javnih ustanova koje moraju poštovati standard, a ove simpatične i razbarušene naše dijalektalne riječi imaju mjesto u književnosti naših narječja kao i privatnom govoru. (Ja bum danas imala za obed paštašutu!) Ako netko napiše knjigu s temom u kojoj obrađuje ovu misao: „Kad se vratio i to rekao Marini, napravila je facu kao da vidi duh svoga oca kako j… svoju petogodišnju djevojčicu“ (Z. F., Anđeo u ofsajdu), vjerojatno ne ćemo uvrstiti u obveznu lektiru. Jao užasa, ovakvo remek-djelo! (Ovu bi knjigu zagovarala izvjesna Olja kojoj preporučujemo da svojoj djeci daje na čitanje, ali ne može našoj!)
Javnost zakonitosti standarda nosi sobom mnoge nove i dobre odluke, nadamo se, i spriječit će i mnoga nasilja nad školstvom (Jovanović, Divjak, Jokić), izborom lektire na sva tri narječja, kao i staru hrvatsku književnu baštinu za kojom histerični Srbi posežu. Osobito za dubrovačkim djelima hrvatskih autora. 01 08 2023 zakon o hrv jeziku 9O tom je izvrsno pisao kolega Davor Velnić upozorivši na činjenicu koja sama za sebe objašnjava zablude otimača: nikada u dugoj dubrovačkoj povijesti nisu inovjerci, dakle Srbi pravoslavci i ostali, osim Židova, smjeli zanoćiti u Gradu iza večernjega zvona, a kamoli imati nekretninu! Morali su ti namjernici naći ležaj negdje na selu izvan grada i nije poznato da su u tim pojatama pisali slavna djela. Tek dolaskom vlasti Francuza iza pada Dubrovačke republike, dozvoljeno je noćenje i gradnja inovjercima. Toliko na tu temu.
Da, mi Hrvati želimo vlast nad hrvatskim jezikom u javnoj uporabi! Gle užasa! Onako kako ga imaju Francuzi u Francuskoj ili Danci u Danskoj! Ni manje ni više! Ne vidimo ništa perfidno u tome i na želimo prešutjeti: od koga se štitimo i koga štitimo? Štitimo dostojanstvo hrvatskoga jezika i naroda od nasilja nad jezikom i narodom.
Činjenica je da smo za neke segmente u jeziku dobrano zakasnili sa zaštitom. Najbolji primjer su naglasci koji su se nepovratno izgubili i bez lektoriranja nestali pa se novinari i neki drugi javni govornici oglašavaju kao priučeni Mađari naglašavajući sve na prvom slogu. Tako se pokušajte sami oglasiti izgovarajući neke riječi pa će vam se činiti da niste govornik hrvatskoga jezika: preskočiti, zapisati, prenositi, a onda prebacite naglasak na drugi slog kao u riječima koje slušamo na HRT: ratovati, napadati itd…dakle, sve naopako. Nema lektora za lijek.
To nije ideologija, drugovi. To je znanje i red koji Zakon treba donijeti. Svi koji nastoje onemogućiti ovakav Zakon, žele opstanak kaosa i nereda, nasilja svake vrste u jeziku pa time i u društvu. Nezamislivo je da talijanski spiker ili novinar govori potpuno neknjiževnim standardom u javnom poslu i ne zna naglaske pa brljavi po riječima. Dobio bi otkaz, ili ne bi uopće mogao dobiti taj posao jer ne zna govoriti.
A dok ovako raspravljamo o jeziku i vodimo akademske rasprave, ustoličuje nam svekolika televizijska sila, a ima je dosta u Hrvatskoj, novu hrvatsku banicu. Mlada, glasna, krhkoga obrazovanja, puši kao muško i time dokazuje snagu, govori u prilog sirotinje za koju je zdušno radila dugi niz godina, ima iza sebe respektabilan broj učinkovitih djela i doprinosa u javnosti, umom i duhovnom snagom oplemenjuje Sabor kao i svekoliki narod koji ju uspoređuje s Ivanom Orleanskom.Sandra Bencic Mozemo U javnosti prohodi ponosno noseći crvene zastave sa zvijezdom, pleše kozaračko kolo i svojim dostojanstvom brani domovinu Hrvatsku. O drugim potentnim vrlinama - ima vremena.
Ona je dvojstvo s jednim muškićem koji je Zagreb uredio tako da izgleda kao nikada: sve pokošeno, drveće porušeno olujama uklonjeno, gomila vrtića izgrađena i nema ni pet tisuća mališana koji ne mogu u vrtić, smetlišta sređena, nigdje traga vrećama sa smećem po kojima ruju ne samo mačke i peseki, nego i divlje svinje i lisice. U glavnom gradu Hrvata njih dvoje, puni zanosa, stoje i gledaju kako ona, baš ona, ne on, postaje nova banica… Naši mediji svakoga dana promoviraju novu banicu Hrvata, jer ovaj postojeći nije ni svjestan da je to trebao biti. Ne bi ni ona Zakon o hrvatskom jeziku, taj akt kojim desničari nasrću na užasnute pravednike iz odmetničkih udruga, o kojima ćemo drugi puta. Možemo mi to koji smo za domovinu vaik, kako bi rekla moja svekrva, bili spremni.
