Muslimansko-bošnjačka mržnja spram kršćana katolika
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 24 Ožujak 2024 08:29
Uza sve snažno izrasle i još uvijek rastuće druge osmanlijske zločinačke ostavštine u obliku vlastitog spomenika, u petsto godina porobljenoj Katarininoj kraljevini, fratarskoj Bosni i Hercegovini, je i sveobuhvatna muslimanska mržnja prema kršćanima katolicima.
Ta nacionalna, a napose vjerska osobina, koju su Turci donijeli u terorističkom osvajanju kršćanstva i Europe, kao dio svog kulturnog identiteta i posijali na toj kršćanskoj europskoj periferiji polutisućljetnom osmanlijskom njegom, i najbrižnijim održavanjem, izrasla je u veliku i neprohodnu džunglu iz koje se više ništa ne vidi, i u koju je zabranjen povratak europske i kršćanske civilizacije. I zaista muslimanska mržnja je uhvatila duboko korijenje, koje ni desetljeća poslije turskog poraza kršćani ne mogu istrgnuti. Ništa tako ne raste dobro u toj, u svim drugim dijelovima sušnoj i neplodnoj zemlji, kao mržnja što je Turci ostavili kao svoj spomenik. Zapravo, ama baš ništa pozitivno i nisu ostavili u fratarskoj zemlji, samo vjerska mržnja, mržnja i opet mržnja.
Korijeni kršćanofobije
Korijeni kršćanofobije i započeli su rasti upravo u okupiranoj Katarininoj kraljevini, iz turskog sjemena prisilne islamizacije i Katarinine djece, i druge kršćanske djece koje su uistinu mrzili iz vjerske mržnje i odvodili na prisilnu islamizaciju u zloglasnu svoju domovinu, koja, nažalost, još uvijek nije kažnjena za tako strašne zločine, pa i onaj što ga ostavili iza sebe u Bosni i Hercegovini. Gotovo je nemoguće očekivati iskorjenjivanje tog zla, te pandemije, sve dok ima onih muslimana Bošnjaka u Bosni i Hercegovini koji se, i s ponosom i osjećajem agresora na Bosnu i Hercegovinu, izjašnjavaju potomcima Osmanlija, i pjevaju pjesmu najkrvoločnijem bosansko i hercegovačkom okupatoru, Turskoj, “Turska je naša mati tako je bilo i tako će ostati”.
Mržnja je zločin, ona je siguran put koji vodi, onoga koji mrzi, u najstrašnije zločine, u genocid, kršćanocid, djecocid. Iz mržnje je izrasla najstrašnija, i za budućnost svijeta najopasnija vjerska muslimanska ideologija, kršćanofobija, koja zločinima svih vrsta etnički i vjerski čisti sve prostore u kojima živi, preko kojih prolazi, i na njima više nema, gotovo, nikakvih tragova kršćana i kršćanstva.
I zbog toga, sve od okupatorskog dolaska islama i mržnje na kršćansku bosansko i hercegovačku zemlju, pokoreni katolici Katarinine kraljevine pitaju se, i pitaju u ime svih kršćanskih žrtava diljem svijeta, zašto i zbog čega muslimanski svijet, i onaj njegov dio u današnjem Zbirnom beha entitetu, mrzi kršćane katolike i čini zločine iz mržnje. Stoljećima katolici ponavljaju pitanje, a kako se na globalnoj razini odnosa kršćanofobično agresorskog islama i miroljubivo obrambenog kršćanstva, situacija odvija, ponavljat će se i dalje, zašto, zašto, i opet zašto, i je li to dio i mentalnog, i kulturnog, te iznad svega vjerskog identiteta muslimana.
Što iz te i tolike mržnje izlazi vidilo se, ne samo u vrijeme turskog kršćanocida i genocida nad okupiranim katolicima u Bosni i Hercegovini nego i u ponovljenim muslimanskim zločinima svih vrsta tijekom agresije na hrvatski narod i njegov vjerski, nacionalni, kulturni i europski identitet. Muslimanska agresija, nakon tajni velikosrpski i velikomuslimanskih beogradskih pregovora diobe beha zajednice, otkrila je i potvrdila da je osmanizam pobijeđen, ali nisu osmanisti, čuvari te zločinačko-terorističke ideologije. Čak ni, u pojedinim povijesnim razdobljima bosansko i hercegovačkih muslimanski okupatorski i kršćanski obrambenih ratova, vlastitog stradanja, muslimani Bošnjaci ne odustaju služenja turskom agresoru, i čuvanju njegove prljave ostavštine, mržnje. Donekle je i razumljiva, zbog toga što nisu svi katolici pod zamahnutim turskim mačem prešli na islam, muslimanska mržnja prema kršćanima katolicima u beha zajednici, no ostaje nerazumljiva i mržnja prema europskoj i kršćanskoj Bosni i Hercegovini.
Petsto šezdeset i jednogodišnja prisutnost, i življenost, muslimanske vjerske mržnje prema kršćanima, napose prema katolicima, izrasla je i u najstrašniju povijesnu veleizdaju, da bude još strašnije gotovo na času smrti, Alije Izetbegovića, turskim zlikovcima, pokazujući svojim sljedbenicima da muslimanska agresija ne prestaje, ni poslije Alije sve do cilja koji brojanjem krvnih zrnaca označuje njegov sin Bakir ratnim sloganom iz vjerske mržnje “mi ili oni”.
I stoga, što je muslimanska mržnja veća i u počinjenim zločinima nad Hrvatima katolicima brutalnija i obimnija, barbarskija i terorističkija Bošnjaci vjeruju da su bliže cilja, MI, bez ikakva otpora, ili prava na obranu “ONI”, uvjereni da “ONI” katolici više ne postoje, kao što ih nema ni u beha Predsjedništvu, ni u bilo kojim drugim političkim, vojnim i inim beha asocijacijama.
Što je to u tom, nikad europeiziranom i demokratiziranom narodu što ih potiče na toliku vjersku mržnju, do granica biološkog nestanka i hrvatstva i katoličanstva. Bez obzira na činjenicu da sami nestaju u toj mržnji, jer mržnja prvo jede onog koji mrzi, oni ne prestaju da mrze. I onda kada su katoličku djecu u vjerskom beha sukobu vodili na strijeljanje, u Maljinama, Miletićima, Križančevu Selu… i snajperirali na njih dok su se igrala na igralištu, i iz progonstva kridomice po noći ulazili u svoje napuštene kuće da nešto uzmu za proslavu Božića u progonstvu, od mržnje se nisu odvajali, i zastali pitajući se tko me i zašto me puni i napuni tolikom mržnjom.
Sve dok postoji, i živi, kršćanofobija, muslimanska vjerska ideologija čiji korijen je u mržnji iz vjere, postavljat će se, morat će se pitati tko zavodi i tko hrani mržnjom toliki broj bosansko i hercegovačkih muslimana. Je li to turska ostavština, je li to mudžahedinsko vehabijska škola, je li to obiteljska odgojenost ili vjerski nauk?Je li to plaća za izgrađene vjerske objekte koje grade najradikalnije islamske zemlje? Zasigurno svega je pomalo, no, nažalost najveća odgovornost je na vjerskim muslimanskim zajednicama, koje su pod velikim utjecajem iranski, afganistanski, turski, saudioarabijski, vjerski lidera i politike.
Svi ti čimbenici u cjelini su, zapravo, turska ostavština, turski spomenik kojeg su gradili i izgradili u gotovo petsto godišnjem danku u krvi. Samo mržnja iz vjere može braniti muslimanske ratne zločince genocidnih dimenzija, Mlaće, Cikotiće, Lende, Alagiće, Heleze, Genjce, Haliloviće, Deliće, Tigre, Mahmuljine… i sve druge nekažnjene muslimanske barbare u Lašvanskoj dolini. I danas ti muslimansko-bošnjački čuvari barbara, terorista i zlikovaca koji izlaze iz svih ljudskih granica i normi, pitaju druge beha narode, stoljećima pokorene kršćane, napose katolike, gdje je ovo gdje je ono, zapravo sve ono što su sami počinili, i dalje čine prema svom federalnom partneru.
Tri desetljeća prisvajanja hrvatske zemlje
U procesu tridesetogodišnjeg prisvajanja i islamiziranja većeg dijela podijeljene Bosne i Hercegovine idu tako daleko da taj federalni dio, uz nelegalne gradnje džamija na okupiranoj hrvatskoj zemlji, potvrđuju da se rat i vodio za teritorij, pokrivaju i zapišavaju muralima svojih ratnih zločinaca. Što vrijeme sve duže teče na ivici oružanog sukoba, muslimani Bošnjaci su odlučniji da zaokruže plan svog nacionalističko vjerskog fanatika Alije Izetbegovića, što potvrđuje i činjenica da mu sina biraju trajnim, sjeverno korejskim, putinovskim, načinom za prvog muslimana Bošnjaka, a njegovu ženu Crnogorku za prvu damu u muslimansko-bošnjačkom društvu.
Sve to ne bi bilo izvodivo bez snažne potpore poglavara, bivših i sadašnjeg IZ BiH, čime je beha zajednica daleko odvedena u društvo najradikalnijih muslimanskih zemalja. Na sva postavljena pitanja i na ona ne izrećena odgovor je samo jedan, krivi su vjerske vođe Islamske Zajednice Biha, isto kao i u svim drugim muslimanskim zemljama, tu je izvor vjerske mržnje, mržnje prema kršćanima, ideologije koja je atomska prijetnja budućnosti čovječanstva u cjelini.
Vinko Đotlo/hrvatski-fokus.hr
