Zadnji komentari

Čak i ako Europa shvati stvarnost s kojom se suočava, moglo bi biti prekasno

Pin It

Donald Trump handed win as Supreme Court rejects fast-track ruling over  whether ex-president can be prosecuted | US News | Sky News

Autor smatra da „Europa samo sebe može kriviti za blato (u kojem se našla, op.a.)“, jer da nije samo  Trump godinama razglabao o zaostatcima NATO-a, niti je on to izmislio, već su  se “američki predsjednici sve od Dwighta D. Eisenhowera žalili na europske saveznike koji opterećuju američku obranu“.

Nedavne riječi bivšeg, a možda i budućeg američkog predsjednika Donalda Trumpa da SAD možda neće od potencijalnog napada Rusije braniti saveznike u NATO-u koji ne troše dovoljno novca na obranu izazvale su diljem Europe pomiješane emocije – bijes i paniku.

Reakcije su stizale sa svih strana. Tako su njemački kancelar Olaf Scholz i poljski premijer Donald Tusk jučer u Berlinu oštro kritizirali Trumpa. Tusk je izjavio kako Njemačka i Poljska moraju preuzeti zajedničku odgovornost za povećanje obrambene sposobnosti Europe i da nema alternative prisnoj suradnji Europe i SAD-a, dok je Scholz kazao kako je svako relativiziranje jamstva priskakanja u pomoć drugim članicama NATO-a neodgovorno i opasno i da samo ide na ruku Rusiji.

Danas je pak francuski ministar vanjskih poslova Stephane Séjournet, na zajedničkoj medijskoj konferenciji s njemačkim i poljskim kolegama Annalenom Bärbock i Radoslawom Sikorskim u Parizu kazao: “Potrebna nam je druga polica životnog osiguranja, ne protiv NATO-a, već za NATO. Ovo je smjer povijesti.” Pozvao je svoje kolege da “prijeđu s rata pozicija na rat odluka”, i podsjetio da je Francuska udvostručila proračun za obranu.

Poljski šef diplomacije naglasio je kako “atlantski savez nije ugovor sa sigurnosnom tvrtkom”. “Ponovit ću da nećemo dopustiti da nas se podijeli, da se (europska strateška) autonomija mora razvijati u skladu sa Sjedinjenim Američkim Državama”, nastavio je Sikorsky. “Činjenica da je Europa ozbiljna po pitanju obrane, obrambene industrije, zajednički je izazov. A američki nas predsjednici potiču da to činimo.”

Trump je „zabio kolac“ u srce NATO saveza

S druge strane, u danas objavljenom autorskom tekstu Matthewa Karnitschniga u mediju Politico, isti kaže kako je Donald Trump jednim potezom tijekom vikenda oslobodio Europu okova američkog sigurnosnog balona.

„Nije važno što je Trump govorio o tome što bi učinio ako druge zemlje NATO-a ne ispune cilj saveza o potrošnji od 2 posto ekonomske proizvodnje. Dovodeći u sumnju američku predanost NATO-u na tako izravan i temeljit način, on je učinkovito zabio kolac u srce saveza,“. – kazao je Karnitschnig.

Konstatirao je kako „u ovoj fazi gotovo da i nije važno hoće li (Trump) ponovno biti izabran; Europa je sama“, a da je „jedino pravo pitanje koje će (američki) izbori riješiti za europsku sigurnost trenutak kolapsa NATO-a“.

Izrazio je skepsu prema uvjeravanjima Bidenove administracije da će NATO biti siguran kao i uvijek u slučaju pobjede njihovog kandidata – pitajući se „ali koliko dugo?“

„Riskantno je računati na Ameriku“

Irelevantnim po Europu u sadašnjoj fazi autor smatra konsenzus većine ljudi „koji misle ispravno da bi to bilo u suprotnosti s američkim interesima“, i konstatira da bi „Europa bila luda kad bi svoju sigurnost svake četiri godine prepuštala hirovima oko 50.000 američkih birača swing-state“.

Smatra da je realnost takva, da će, tko god pobijedio na američkim izborima u studenom, MAGA još neko vrijeme ostati čimbenik u američkoj politici, „što je rizik koji Europa ne može zanemariti“. Bit svega je da je „postalo riskantno računati na Ameriku“.

A kako je u takvom slučaju perspektiva opasna i prijeti „podjarmljivanjem Rusiji“, „Europa nema izbora nego početi pripremati plan B“ – pri čemu je i skeptičan prema izjavi glavnog tajnika NATO saveza Jensa Stoltenberga od prošlog vikenda u kojoj kaže da “svaka sugestija da saveznici neće braniti jedni druge potkopava svu našu sigurnost, uključujući onu SAD-a, i stavlja američke i europske vojnike u povećani rizik”.

Autor smatra da „Europa samo sebe može kriviti za blato (u kojem se našla, op.a.)“, jer da nije samo  Trump godinama razglabao o zaostatcima NATO-a, niti je on to izmislio, već su  se “američki predsjednici sve od Dwighta D. Eisenhowera žalili na europske saveznike koji opterećuju američku obranu“.

„Trump je u pravu“

„Ono što Europljani ne vole čuti je da je Trump u pravu: oni su bili besplatni. Štoviše, uvijek je bilo nerealno očekivati ​​da će SAD preuzeti račun za europsku sigurnost ad infinitum“ .

„Nije iznenađujuće da je kontinent, sa svojim velikodušnim državama socijalne skrbi i pacifističkim stanovništvom, krenuo putem manjeg otpora (s značajnom iznimkom Baltika i Poljske ).

Od početka ruske sveobuhvatne invazije na Ukrajinu početkom 2022., fokus njemačke nacionalne rasprave pomaknuo se s rata na energente i masovnu migraciju. Čak i dok je zemlja povećavala svoju potporu Ukrajini, um javnosti je odlutao negdje drugdje. Tijekom prošle godine Rusija je pala s prvog na sedmo mjesto u njemačkoj percepciji prijetnji zemlji, prema studiji objavljenoj ovaj tjedan.“ – navodi autor u Politicu i kaže kako bi „Trumpova munja trebala pomoći u ponovnom usmjeravanju europskog strateškog kompasa.

Možda je prekasno

„Čak i ako Europa shvati stvarnost s kojom se suočava, moglo bi biti prekasno. Na papiru, Europa, s kolektivnom vojnom potrošnjom otprilike trostruko većom od ruske i gospodarstvom koje je mnogo puta veće od nje, trebala bi se moći sama brinuti za sebe. Problem je što Europi ističe vrijeme“ – navodi dalje autor teksta u Politicu.

Za kraj podsjeća na riječi Joea Bidena u američkom Senatu 1995. Tijekom krize u Bosni i Hercegovini, kada je kazao kako “Europa ne može ostati ujedinjena bez Sjedinjenih Država”, i da „u Europi ne postoji moralni centar.”

Europa sada ima priliku dokazati da nije u pravu, a ako uspiju, zahvalit će samo jednoj osobi – zaključuje se u tekstu medija POLITICO. Naravno – nije teško zaključiti da se pritom misli na Donalda Trumpa.

ZAKLJUČAK

Traže izlaz iz „slijepe ulice“

Vezano uz gore navedeno najprije bih želio ukazati na slijedeće: svi ovi dramatični politički i sigurnosni procesi koji se odvijaju u Europi i SAD-u definitivno se moraju promatrati u kontekstu potpuno poremećenih odnosa između Zapada i Rusije – i oko toga, posve sigurno, nitko nema dvojbi.

Ruska invazija na Ukrajinu je de facto prouzročila globalne tektonske geopolitičke promjene nakon čega više ništa nije isto kao što je bilo do tada, niti će više ikada bit, a to joj je, posve sigurno i bio glavni cilj neovisno što se sama vojna operacija sigurno nije odvijala u željenom smjeru.

Međutim, ne treba se zavaravati. Usprkos svemu, kontakti na razini analitičkih zajednica Amerike i Rusije i dalje se odvijaju, ali daleko iza svjetala pozornice. Oni pak promptno odašilju informacije odabranim političkim strukturama obiju država. U tom kontekstu – debele političke pozadine – promatram i nedavni dvosatni intervju  američkog novinara Tuckera Carlsona s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Ne sumnjam uopće da će signale koji su njime odaslani pažljivo razmatrati za to odabrani pojedinci u Washingtonu.

Kada ovo kažem (za kontakte) uopće ne mislim na normalizaciju odnosa SAD-a (i zapada u cjelini) i Rusije. Do nje vjerojatno neće doći godinama, možda i desetljećima. Iako Americi nedvojbeno odgovara dugotrajni iscrpljujući rat s obzirom na profite američke vojne industrije, pokoravanje Europe i slabljenje Rusije, glavni je problem što na takvu dugoročnu igru ne pristaje Moskva koja uvijek može eskalirati rat do razine Trećeg svjetskog – kojeg nitko ne želi. Zato ono što se sada traži je  način na koji riješiti nastalu krizu a da obje strane pritom ostanu zadovoljne (ili, bolje rečeno, da ne izgledaju poražene) što je vrlo teško u stvorenim neprijateljskim okolnostima. Jer onaj koji u svemu ovome primarno i dugoročno profitira je Kina, dok zapad stagnira u ekonomskom smislu, a u onom, po pitanju globalnog utjecaja, definitivno i pada. Ukoliko se taj trend ne zaustavi u skoro vrijeme, posljedice će biti još i puno gore.

Dugotrajnim nastavkom ukrajinske krize definitivno gubi i Rusija koju rat već i sad jako puno košta i u financijskom i u smislu vojnih gubitaka pa je sigurno da i Moskva traži rješenje za izlaz iz tave situacije. Ali ono što, osim uspješnog preustroja njene vojne industrije za potrebe rata njoj sada ide u prilog, i čega su na zapadu svjesni, su dvije stvari:

Na platformi krvavog rata i zapadnih prijetnji ruskim strateškim porazom uspjela je postići unutarnju nacionalnu konsolidaciju i gotovo nikad veću homogenizaciju društva, riješivši se, vjerojatno zauvijek, svojih, kako ih sada smatra, liberalnih zabluda. Politički i društveni liberali gotovo su pokošeni s javne pozornice, a njihovo mjesto zauzimaju domoljubno i nacionalistički usmjereni pojedinci i društvene snage, a ključna svjetonazorska odrednica i vrijednosni sustav definitivno postaje tradicionalni, kršćanski (pravoslavni, uz poštivanje i zaštitu svih ostalih konfesija) ili konzervativni. I to će tako biti za dugo;

Najnoviji podaci o ruskom BDP-u su frapantni i za MMF. Prošle godine iznosio je oko 3,6% usprkos neviđenim sankcijama koje traju već dvije godine (i više gledano s onima uvedenim odmah nakon prisvajanja Krima 2015.) za razliku od zapadnih država koje su se kretale oko 1 do 1,5% s izuzetkom SAD-a koji je imao oko 2,2% (Njemačka je čak završila u recesiji).

Ispred Rusije po rastu BDP-a u svijetu su samo zemlje poput Kine i brzorastuće Indije. Podaci koji se za Rusiju predviđaju za ovu godinu još su i bolji, što ukazuje na iluzornost čekanja kraha odnosno implozije u samoj Rusiji, što (oslanjanje na čekanje tj. da vrijeme učini svoje) može biti vrlo rizično po sam zapad.

Buka oko Trumpa je nepotrebna

Čitava ova buka, nastala u Europi oko sporne Trumpove izjave je nepotrebna. Trump zapravo i ne želi ništa drugo od ovoga o čemu sada redom govore europski političari: želi militarizaciju Europe (naravno pod američkom kontrolom). Svojim izjavama ciljano sije strah i potiče Europu na akciju upravo u tom smjeru.

Novi poljski šef diplomacije Sikorski je „osigurač“ da Europa ne bi slučajno skliznula prema prevelikoj neovisnosti nakon što poslije izbora u ljeto ove godine na kormilo Europske unije dođu neke nove političke snage.

Europa mora postati američki obrambeni bedem koji će sprječavati budući utjecaj Rusije prema zapadu. Sve tlapnje o nekakvoj europskoj strateškoj autonomiju su uzaludne. Ona može biti samo „američka autonomija“ i ništa više od toga. Snažna vojno i ekonomski samostalna Europa bila bi jedino veliki konkurent američkim globalnim ekonomskim i trgovinskim interesima, što Washington neće dozvoliti. Rusko „strašilo“ u tom će mu smislu biti presudno.

Zato i ne čude sinoć objavljene nove Trumpove riječi na njegovoj društvenoj mreži Truth Social, prema kojima zemlje NATO-a moraju povećati svoj udio pomoći Ukrajini kako bi odgovarao razini SAD-a, inače će Washington staviti svoje interese na prvo mjesto.

“Naša pomoć Ukrajini već je za 100 milijardi premašila pomoć svih ostalih zemalja NATO-a zajedno. Nema nikoga koga oni poštuju, ali inzistiraju da plaćaju puno manje od nas.. … NATO mora ujednačiti svoju potrošnju – i oni će to učiniti ako ih lijepo zamolite.”

Autor navedenog teksta u mediju Politico očito smatra kako je zadnji čas da Europa nešto više učini po pitanju svoje samostalnosti. Međutim, puno sam skloniji u tom smislu vjerovati Bidenovim riječima sa završetka njegovog teksta, izrečenim u Senatu 1995. godine.

Zoran Meter/geopolitika.news