Mantra ljudi, odvajajte otpad pa će vam biti jeftinije čista je laž!
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 17 Veljača 2024 14:55
Nešto mora biti ekonomski održivo da bi uopće bilo održivo. Imamo i državu koja, recimo to tako, mehanički prepisuje EU regulative. Slažu se propisi bez dovoljnog poznavanja stanja na terenu i zato uopće nisu ustanovljeni koji su to stvarni problemi i kako ih riješiti.
U emisiji ZGRADOnačelnik na PoslovniFM-u gostovala je Sonja Polonijo, stalna stručna suradnica Udruge gradova koja vodi edukacije o održivom gospodarenju otpadom.
Kaže da se na otpadu lome koplja oko iznosa koji su uglavnom smiješni u usporedbi s onime koliko kao domaćinstva plaćamo za struju, vodu.. Iznenađuje koliko se ljudi zapjene u tim diskusijama, a recimo, mjesečno za odvoz otpada plaćaju u vrijednosti jednog ili dva piva u birtiji.
Brojni europski gradovi, a ni naši nažalost nisu izuzetak, imaju velikih problema s otpadom. U europskim gradovima trenutno živi dvije trećine ukupne populacije, a to je otprilike oko 270 milijuna ljudi. I taj će broj rasti. A raste i tonaža otpada.
U Hrvatskoj raste količina otpada, posljednji dostupni podaci, i to za 2022. godinu, pokazuju da je prikupljeno 1,84 milijuna tona otpada, što je rekordna vrijednost. Jako smo blizu 2 milijuna tona otpada.
U Planu gospodarenja otpadom Republike Hrvatske procjenjuje se količina komunalnog otpada 2028. godine na oko dva milijuna tona, a 2035. godine 2,5, milijuna tona.
Dakle, količina otpada raste. Prema podacima iz 2021. godine, od ukupne količine otpada, miješani komunalni otpad je otprilike milijun tona. Dakle, to je 57 posto ukupne količine sakupljenog komunalnog otpada na području Republike Hrvatske. Država nam se odlučila za centralizirana rješenja, dakle za gradnju centara za gospodarenje otpadom.
S obzirom na oblik države, odnosno ovaj naš oblik kiflice ili zmaja, taj otpad mora podosta putovati po Hrvatskoj da bi došao tamo kamo bi trebao, tj. u centre. Što se tiče centara, do sada su napravljeni naši čuveni Kaštijun i Marišćina, kao prvi centri, te Bikarac koji je, koliko znam, izašao iz probnog rada.
Priča s centrima jednostavno ne ide, ni brzo niti jednostavno. Centralizirano rješenje je dobro, ali svejedno treba dosta toga napraviti na lokalnoj razini da ne vozimo kamione pune svega i svačega, da se to onda centralizirano sortira i eventualno nešto oporabljuje jer i transport ima, okolišno gledano, ugljični otisak. A, s druge strane, to košta – što više vozite, to će biti skuplje.
Kakvim biste okarakterizirali sustav otpada u Hrvatskoj, dakle odvajanje, prikupljanje, sortiranje, zbrinjavanje?
Sustav je nesustavan. Otpad svi proizvodimo i kada vam netko kaže da nema otpada, odnosno nemproizvodi ga, to je vrlo reducirani izričaj. Svatko od nas proizvodi otpad. Ambalažni otpad, biootpad, postoje stvari koje nisu reciklabilne. Netko ima, recimo, mačku pa ima mačji pijesak. Uvijek nešto proizvodite.
U tom sustavu je puno korisnika, koji su, u principu, poprilično amorfna masa. Ljudi imaju različite običaje i imaju svoju zonu komfora iz koje najradije ne bi izlazili. I tu je javljaju izlike zašto ne odvaja otpad – zašto bih ja radio posao za koji su plaćeni smetlari, ja njima radim njihov posao, onda oni na tome zarađuju.
S druge strane imamo i smetlare. Toj branši i ja pripadam i nismo ni mi baš uvijek takvi da ne muljamo, muljamo. Nadalje, ako gradovi nemaju zakonom propisanu stopu odvajanja, plaćaju poticajnu naknadu i to su veliki iznosi. Zapravo plaćaju penale. A istodobno se ne bi šteli zamjerati svojim građanima. Uvijek je pritisak na smetlare da usluga bude što bolja, a cijena da bude što je moguće niža, a ako je moguće i besplatna, što ona naravno da nije.
Nešto mora biti ekonomski održivo da bi uopće bilo održivo. Imamo i državu koja, recimo to tako, mehanički prepisuje EU regulative. Slažu se propisi bez dovoljnog poznavanja stanja na terenu i zato uopće nisu ustanovljeni koji su to stvarni problemi i kako ih riješiti.
Koje su onda ključne greške koje smo do sada radili?
Vjerojatno se sjećate onih deset i više godina starih mantri – ljudi, odvajajte otpad pa će vam biti jeftinije. To je prvo. Drugo, do neke mjere je floskula i priča da je otpad vrijedna sirovina. Neki otpad to jest, ali taj otpad načelno ne dolazi do komunalnih poduzeća. Ono što je vrijedno i što je ekonomski isplativo, primjerice metal, to radi netko drugi.
Otpad treba razdvajati, ali nema tu novca. Najjeftinija varijanta bila bi, u svakom slučaju, sve strpati u isti kamion i zatrpati pod zemlju. Što god vi drugo radili, koju god manipulaciju radili, ona košta.
OTPAD 360° – jučer smeće, danas problem, sutra sirovina
koja će se održati u četvrtak, 29. veljače 2024. godine s početkom u 10:00 sati
u hotelu International (dvorana Market), Miramarska cesta 24, Zagreb
Konferencija je besplatna, uz OBVEZNU Prijavu
Na konferenciji „Otpad 360“ razgovarat ćemo i o aktualnoj temi energana, a o razlozima pro i contra bavit će se raznovrsni stručnjaci koji će na panel raspravama prikazati uspješne primjere hrvatskih gradova, kao i gradova susjednih država i njihovih nacionalnih primjera i modele gospodarenja otpadom koje su uspješno primijenili u rješavanju problema otpada. Na konferenciji će biti riječi i o ulozi velikih kompanija u stvaranju i recikliranju otpada.
Konferencija će se održati uživo u Zagrebu, u Hotelu International, a svi zainteresirani konferenciju će moći pratiti putem online prijenosa uživo, putem youtube i facebook kanala organizatora: ZGRADOnacelnik.hr, zagreb.info, dnevno.hr.
OTPAD 360
Na kraju krajeva, najgore je kada imate nekakav polukontrolirani deponij i onda metani i sve i svašta ide u zrak i vodu. Ima ljudi koji dan danas spaljuju plastiku u svojim kućnim ložištima ili još bolje u dvorištu. Koliko u tim slučajevima štetnih emisija ide u zrak?
S druge strane, ako se takve stvari rade u energani, s obzirom na filtere, daleko je manja opasnost po zdravlje ljudi. Kod nas je problem u tome što ljudi ne vjeruju u sustav, a da o svemu tome znaju premalo.
Obišli ste mnoge europske gradove, imate iskustva, od Beča do Kopenhagena. Koja bismo rješenja iz tih europskih gradova mogli u Hrvatskoj primijeniti?
Mnoga rješenja bismo mogli primijeniti, ali bi trebali svi naši dionici ovoga sustava prihvatiti izlazak iz vlastite zone komfora i jednostavno početi igrati bez fige u džepu. Recimo, pokušajte zamisliti – Zagreb, Gornji grad. Tamo živi nešto ljudi i ima nešto otpada koji se skuplja i nekamo vozi. Usporedbe radi, imate i centar Bruxellesa, koji je isto kao i Zagreb, predivan, visoke, lijepe, stare i uske kuće.
Oni su zaključili da ne žele da im se kante motaju po ulicama i imaju sustav odvoza otpada u vrećama po određenom rasporedu. Taj je raspored takav da, recimo, ako se drugi dan ujutro skuplja neka vrsta otpada, onda stanari iz tih kuća mogu od 18 sati prethodnog dana svoje vreće smeća istovariti pred kuću i nasloniti na fasadu. Ako iz nekog razloga smetlarski kamion ne prođe do 10 sati idućeg jutra, stanari su dužni te vreće unijeti nazad u kuću. Zamislite bi li bi se, na primjer, u Zagrebu digla revolucija da imaju takav sustav? Belgijanci se ne bune.
Hoćemo li se „ugušiti u smeću“?
Mi se već pomalo i gušimo u smeću. Pa vidjeli ste, na kraju krajeva, što se dogodilo na Jakuševcu. To nije posljedica od jučer ni od prekjučer, to je nešto što je bilo očekivano jer se problem 20, 30, 40 godina pometao pod tepih. Znamo za tu klasičnu priču ne u mom mandatu ali jednostavno probleme treba početi rješavati. Sad imate aferu Resnik. Pa samo za rješavanje imovinsko-pravnih odnosa gradovi i općine potroše godine.
Koji su ključni koraci koji se moraju napraviti da ne dođe do eskalacije problema? Jer ovakve rasprave vodimo više od desetljeća, a nema naznaka napretka? Izgubili smo desetljeće na pričama i razgovorima.
Za početak, trebamo pokušati ljudima objasniti da nema brzih rješenja, i kroz edukaciju građana, i kroz uključivanje privrede i gradova. Ono što nije ekonomski održivo, to neće biti uopće održivo.
Ljudima je priča o zaštiti okoliša previše apstraktna. No, svi moramo mijenjati ponašanje do određene mjere i jednostavno sustav mora biti dosljedan, pravila moraju biti jednostavna, jasna i primjenjivati se na sve.
Ne treba propisivati svaku bedastoću jer okolnosti su različite, pogotovo na ovako malom prostoru kakvog mi imamo. Obala ima problem s turističkim otpadom, slabo naseljeni predjeli imaju problema s velikim troškom skupljanja je ako imate 10 korisnika na 100 km, to je već vrlo konkretan trošak.
Uzmimo primjer – sjever Italije. Oni su promjenom sustava sakupljanja i obrade otpada s nula posto odvajanja došli na oko 40 posto u roku od mjesec dana. To su postigli tako da su dobro posložili sustav, imali su zatvoren sustav i bili su dosljedni.
Možemo li i kako dostići danski model u kojemu oni uvoze otpad drugih država jer toliko odvajaju da nemaju dovoljno miješanog komunalnog otpada za svoje energane?
Nije to samo situacija u Danskoj, nego i u nekim njemačkim regijama. Ne znam kako će se kretati naša situacija s otpadom jer smeće ipak stvaraju ljudi. Turizam nam je očito glavna gospodarska djelatnost i postaje bitan i na kontinentu. Drugim riječima, smeća će biti i količine će rasti. Nikada nećemo uspjeti sve reciklirati, jednostavno zato što se ne isplati, jer je nemoguće rastavljati otpad ako imate plastiku nalijepljenu na metal. Jedan dio će uvijek biti nereciklabilan i nema neke prepreke u tome dase energetski ne oporabi.Ono što se ne može materijalno oporabiti ili se ne isplati, ono treba radije energetski oporabiti nego trpati na odlagalište.
Možemo zaključiti da nas čekaju iznimno visoka ulaganja jer nemamo izbora, a samim time i veći računi za odvoz smeća. Platit ćemo to, na ovaj ili onaj način. Možemo zaključiti da nas ne čeka svjetla otpadna budućnost, nego da nas čekaju brojni izazovi s kojima se do sada nismo znali nositi i pitanje je hoćemo li znati ikada.
Ima još jedna druga stvar, a to je da se na otpadu lome koplja oko iznosa koji su uglavnom smiješni u usporedbi s onime koliko kao domaćinstva plaćamo za struju, vodu. Račun za odvoz otpada je minoran. Iznenađuje koliko se ljudi zapjene u tim diskusijama, a recimo, mjesečno za odvoz otpada plaćaju u vrijednosti jednog ili dva piva u birtiji. Ti računi nisu veliki, zaista nisu veliki, a ta usluga nam svima jako puno znači.
7dnevno
