Zadnji komentari

U Rusiji ne prolazi teza o ISIS-u

Pin It

Teroristički napad u Moskvi: Najmanje 40 mrtvih, više od 100 povređenih,  Islamska država preuzela odgovornost za napad - KoSSev

Ako početak ukrajinskog rata s pravom možemo označiti kao definitivni prijelom u kontekstu odnosa Rusije i združenog Zapada (oni su dugoročno potpuno poremećeni i plešu na rubu međusobnog sukoba), sada sam sklon tvrditi kako je teroristički čin u Moskvi od 22. ožujka 2024. onaj od kojeg će se mjeriti vrijeme od-do (od prije i poslije njega).

I to ne samo po pitanju rezultata ukrajinskog rata (za njega primarno), već i za svijet u cjelini.

U velikom terorističkom napadu na koncertnu dvoranu Crosus City Hall (dalje CCH), kojeg su u petak navečer izvršila četvorica napadača, do sada je poginulo  137 osoba, dok su 182 ranjene (ruševine se još uvijek čiste nakon urušavanja krovne konstrukcije tog velikog kompleksa uslijed požara uzrokovanog zapaljivim bombama). Napad je to, koji je prema broju žrtava prestigao i čuveni teroristički napad u listopadu 2002. na moskovsko kazalište Dubrovku po nalogu čečenskog ekstremista Šamila Basajeva, u kojem je, u dugoj talačkoj krizi poginulo 130 osoba.

I dok je tuga – koja se u čitavoj Rusiji ovih dana može „nožem rezati“ u crno zavila zemlju i gotovo paralizirala normalan život kojeg zamjenjuju deseci tisuća ljudi koji se okupljaju ispred mjesta tragedije ili diljem drugih ruskih gradova na za izražavanje sućuti stradalima i njihovim obiteljima za to predviđenim mjestima – istodobno s njom raste i gorčina, te se traže brzi odgovori i kažnjavanje krivaca. Na svim razinama: od visoke politike, medija, do široke javnosti.

Tugu ubrzano zamjenjuju ili se s njom miješaju gorčina i mržnja prema počiniteljima i organizatorima terorističkog napada, te su službeni rezultati istrage ono što sada svih najviše zanima. Svi nakon njihove objave (ne zna se kada će istraga završiti – može trajati i danima i tjednima, ali i mjesecima iako u ovo posljednje sumnjam jer Rusija vremena nema) očekuju konkretne i oštre poteze državnih vlasti. U njih se uopće ne mora sumnjati i oni će definitivno uslijediti, samo je glavno pitanje prema kome će to ruski prst osvete primarno biti usmjeren? To je sada glavno pitanje ne samo u Rusiji, već i na čitavom Zapadu, a usudio bih se reći i u svijetu.

Jer podsjetio bih kako su u ruskoj nuklearnoj doktrini masovni teroristički napadi na zemlju također uvršteni u „okidače“ za ruski nuklearni protuodgovor prema zemljama koje ih pokreću. A službena Moskva već mjesecima tvrdi kako Ukrajina vrši terorističke napade na ruske civile i civilne objekte i za to pruža dokaze kroz niz individualnih izjava pojedinih ukrajinskih službenika iz vojnih i civilnih obavještajnih struktura koji se gotovo hvale takvim napadima – i to javno u eteru. Pritom Rusi podsjećaju i na ubojstvo Darije Dugine (kćer poznatog geopolitičara Aleksandra Dugina) pokraj Moskve, izvjesnog popularnog vojnog blogera pod pseudonimom Tatarski u ugostiteljskom objektu u središtu Sankt Peterburga, ali i na najnovije raketne napade na civilne objekte u ruskom pograničnom gradu Belgorodu.

Ukrajinski protuargument se uglavnom svodi da Rusija to isto čini i prema Ukrajincima u njihovoj zemlji u svojim napadima. Ali ovdje postoji jedna bitna razlika: Rusija je ipak ona koja posjeduje nuklearno oružje, a narod bi rekao „s rogatim se nemoj bosti ako i ti nemaš rog“. Oslanjati se na zapadni „nuklearni kišobran“ prema Ukrajini, kada ta zemlja nije niti članica NATO saveza, vrlo je rizična igra za Kijev ako takvu igru tamošnja vlast uopće i igra.

Putinova dramatična izjava

Međutim, oštrica ruskih optužbi za brutalni teroristički čin od prošloga petka ipak nije primarno usmjerena na Kijev. To se dalo razaznati iz dramatičnog obraćanja predsjednika Vladimira Putina ruskoj javnosti, gdje niti jednom riječju nije spomenuo ISIS, ali je zato spomenuo dva ključna elementa:

pokušaj bijega izvršitelja terorističkog napada prema ukrajinskoj granici (a ne prema Tadžikistanu čiji su državljani, ili pak prema Kavkazu – što bi bilo logičnije, op. ZM.);

da će biti kažnjeni ne samo izvršitelji napada, već i organizatori i – naglašavam – naručitelji.

U ovom kontekstu, najpoznatiji ruski analitičari „zauzeli“ su prošli vikend udarne termine ruskih državnih medija, i svu su, bez izuzetka, nakon podrobnih analiza koje u svim slučajevima terorističkih napada redovito polaze od odgovora na pitanje kome napad najviše odgovara (naravno, ono ne mora uvijek biti točno i presudno, jer istraga u tom smislu tada ne bi niti trebala. Jer postoji i individualni terorizam, iako se takvi akti vrlo brzo prepoznaju kao takvi, a u njih se prema modusu operandi ovaj najnoviji u Moskvi nikako ne može svrstati) – prst krivnje usmjerili na SAD kao naručitelja, a Ukrajinu kao izvršitelja. O tome nešto više kasnije u tekstu.

Jesu li zakazale ruske sigurnosne službe?

Iako netko može reći kako je napad u Moskvi veliki propust ruskih službi sigurnosti, to nikako nije tako. Terorističke napade, poglavito one s predznakom međunarodnog terorizma, je nemoguće uvijek spriječiti i to vrijedi za sve zemlje svijeta – koliko god moćne bile. Zato i postoji organizirana borba protiv međunarodnog terorizma, jer je on ugroza za sve zemlje svijeta.

Štoviše, u konkretnom slučaju, ruske službe sigurnosti pokazale su visoku efektivnost uspjevši već isti ili slijedeći dan uhititi 11 osoba umiješanih u teroristički napad na CCH, od čega i svu četvoricu neposrednih počinitelja.  Treba podsjetiti da ruske službe sigurnosti i zbog ukrajinskog rata djeluju na maksimalnoj razini svojih mogućnosti i govoriti o njihovim propustima teško da netko može.

Američka izjava uslijedila (ne)očekivano brzo

Svega 15-ak minuta poslije terorističkog napada na CCH visoki predstavnici Bijele kuće u Washingtonu izjavili su kako Sjedinjene Države smatraju da iza tog terorističkog napada s velikom vjerojatnošću stoji „Islamska država“ – ISIS, i da Ukrajina s tim napadom nema nikakve veze (pritom podsjećajući kako su američke obavještajne službe početkom ožujka upozorile ruske vlasti na pripremu velikog terorističkog napada u ruskoj prijestolnici).

To je izjavila glasnogovornica Vijeća za nacionalnu sigurnost Adrienne Watson kazavši slijedeće:

“Ranije ovog mjeseca, američka vlada je imala informacije o planiranom terorističkom napadu u Moskvi — potencijalno usmjerenom na velika okupljanja, uključujući koncerte — što je potaknulo State Department da izda javni savjet Amerikancima u Rusiji.  Američka vlada također je podijelila ove informacije s ruskim vlastima u skladu sa svojom dugotrajnom politikom „dužnosti upozorenja“. Rekla je da su američke agencije potvrdile da je Islamska država odgovorna za napad te da su prethodno upozorile Moskvu da bi napad mogao biti neizbježan.

Slično je kazao i koordinator za strateške komunikacije u Bijeloj kući John Kirby, kao i pojedini visoki bivši dužnosnici američke vojske, CIA i State Departmenta.

Jučer je potpredsjednica SAD-a Kamala Harris odbacila Putinovu tvrdnju da je Ukrajina umiješana u teroristički napad u Moskvi, a državni tajnik Antony Blinken dan ranije je osudio napad i „terorizam u svim njegovim oblicima“ i rekao da se „solidariziramo s narodom Rusije u žaljenju zbog gubitka života u ovom užasnom događaju”.

Ruski analitičari i mediji ne vjeruju ovim riječima zbog tri ključna elementa:

džihadisti iz ISIL-a se ne ponašaju na način uhićene četvorice terorista koji su se pred kamerama tresli od straha i priznali da su zločin učinili za 500 000 rubalja. ISIL-ovi šehidi, dakle osobe spremne na smrt a ne predaju – nikada ne bi teroristički čin činili za novčanu naknadu, već isključivo zbog vjerskog fanatizma;

navode kako SAD-e odmah pokrivaju i ekskulpiraju Ukrajinu od odgovornosti, a da nisu razriješile ni pitanje tko stoji iza uništenja ruskih baltičkih plinovoda Sjeverni tok. Štoviše, podsjećaju na pisanje The New York Timesa koji je, pozivajući se na neimenovane američke dužnosnike pisao o Ukrajini kao izvršitelju napada na spomenute plinovode;

islamistički radikali nemaju u današnjim okolnostima baš nikakvog razloga za napade u Rusiji s obzirom da već dugo ne sudjeluje u aktivnim vojnim akcijama u Srednjoj Aziji ili na Bliskom istoku. Štoviše, Moskva održava nikad bolje odnose s nizom ključnih arapskih i muslimanskih zemalja, a također aktivno podržava pravo Palestinaca na svoju državi u osuđuje brutalni izraelski rat u Pojasu Gaze. Zato SAD, smatraju oni, sada žele ponovo opasno zavaditi Rusiju i islamski svijet.

Što se tiče ovog posljednjeg elementa, američki analitičari kao dokaz za tezu Bijele kuće o ISIL-u kao krivcu za napad na CCH podsjećaju na rat SSSR-a u Afganistanu, na rusku vojnu intervenciju na strani sirijskog predsjednika Assada, kao i na akcije Moskve na Kavkazu – što sve daje osnovu za mržnju prema Rusima.

Vezano uz element iz točke 2, podsjećam pak kako se radi o tekstu NYT pod nazivom „Intelligence Suggests Pro-Ukrainian Group Sabotaged Pipelines, U.S. Officials Say“ (o kojemu smo pisali i na našem portalu), i da je NYT pritom ipak dodao kako nema dokaza da su za napad znali ukrajinski predsjednik Zelenski ili druge osobe iz njegovog kruga, kao i za to da su napadači djelovali prema njihovom nalogu.

Ovdje bih dodao i još jedan element: u rascjepkanim strukturama ISIL-a postoji i velika infiltracija različitih obavještajnih službi i interesnih organizacija. Zato je mit njihova isključiva fanatična vjerska angažiranost, dok je djelovanje po nalogu izvrsna prilika za zaradu čelnika samih izoliranih ustrojstvenih organizacija. Oni niže pozicionirani, naravno, to ne znaju.

ISIS promijenio taktiku

Teroristička organizacija „Islamska država“ nikada nije bila strukturna, jedinstvena cjelina, čak i u vrijeme famoznog istoimenog kalifata stvorenog na razvalinama Iraka i Sirije 2015/16. godine. Radi se o fragmentiranoj terorističkoj organizaciji, s nizom samostalnih ustrojstvenih jedinica diljem svijeta – bez klasične hijerarhije svojstvene nekim drugim t.o.

Osim toga, kako već neko vrijeme govore obavještajne strukture arapskih zemalja, ISIS je postupno odustao od klasičnih bombaša-samoubojica (s pojasevima eksploziva) i djeluje na način da svoje borce, uvijek spremne na smrt, ipak koristi i za nove akcije, U tom su smislu oni istrenirani kao klasični diverzanti, ali po potrebi (kada to nalažu okolnosti tj. bezizlaznost situacije)  uvijek su spremni žrtvovati i svoj život.

Dakle, gledano kroz ovu prizmu, tadžikistanski teroristi, koji su u petak napali CCH, mogu se eventualno uklopiti u navedenu shemu samo po pitanju promjene strategije ili taktike ISIS-a od „nositelja pojasa“ do diverzanata, ali ne i u onu prema kojoj se sada radi o, nazvao bih ih tako – „šehidima za dugotrajnu uporabu“. Jer sva četvorica su „šaptom pala“ – gotovo bez pružanja otpora ili dizanja sebe u zrak i odlazak na put u vječnost  – prema 90, ili koliko već djevica koje na njih u nebu spremno čekaju.

Zaključak

Ako početak ukrajinskog rata s pravom možemo označiti kao prijelom u kontekstu ukupnih odnosa Rusije i združenog Zapada na čelu sa SAD-om (oni su dugoročno potpuno poremećeni i plešu na rubu međusobnog sukoba), sada sam sklon tvrditi kako je teroristički čin u Moskvi od 22. ožujka 2024. onaj od kojeg će se mjeriti vrijeme od-do (od prije i poslije njega). I to ne samo po pitanju rezultata ukrajinskog rata (za njega primarno), već i za svijet u cjelini.

Netko je po pitanju toga rata očito „izgubio živce“ i zaigrao na sve ili ništa. Tko, sada je malo važno. Jer u Rusiji je stvorena dodatna homogenizacija oko središnje vlasti i atmosfera nakon koje ove više ne mogu (sve i da hoće a sigurno neće) reagirati mlako.

„Kome zvono zvoni“ ne bih se usudio prognozirati, ali smatram kako najmanje zvoni samome ISIS-u. Jer Putin, neovisno o tome što je snažno učvrstio svoju vlast nakon nedavnih predsjedničkih izbora, itekako zna da bi mu mlaka reakcija nakon ovakvog terorističkog čina i prave hajke ruskih analitičara i medija koji upiru prstom u Washington mogla tu istu vlast vrlo brzo snažno uzdrmati.

Tim više što ga je ukrajinski predsjednik Zelenskij i samoga optužio kao organizatora navedenog terorističkog napada, kojim, kako kaže, želi prebaciti krivnju na Ukrajinu da bi u njoj mogao eskalirati svoj rat.

U svakom slučaju eskalirat će ga i ovako i onako. Koga je Putinu lakše okriviti za teroristički napad i s njim se obračunati – SAD ili Ukrajinu, nije teško pogoditi. Jer za razliku od opreznog SAD-a koji inzistira na ISIS-u kao počinitelju i formalno “pokriva” Ukrajinu kao nevinu u ovom slučaju, Zelenski ima svoje “izdvojeno” mišljenje. Pritom je zanimljivo primijetiti da su europske zemlje puno sklonije prihvaćati tezu Zelenskog o Putinovoj krivnji. Koliko je to mudro, prosudite sami.

Zoran Meter/geopolitika.news