ŠTEFAN FÜLE

Ne bi se moglo reći da je Hrvatima "dosta Europe".

Njen su sastavni dio tisućljećima, pa kako bi to uopće moglo i biti.

Ne znači pak, istodobno, da su Hrvati pritom, zato, i nekritični prema ulasku svoje Države u Europsku Uniju.

Pače. Kritični su i skeptični su. S pravom. Utemeljeno.

Ta tek su stekli, rekao bih tek im je potvrñena država, nakon 45 crnih godina crvenog ropstva. Sve tamo od 1945.

Od godine stravičnih i katastrofalnih slutnji da smo zauvijek izgubili svoju tek stečenu Nezavisnu Državu Hrvatsku.

Sad, iznova, da ju opet izgubimo!

Republika Hrvatska, istina, brat bratu govoreći, i nije država kakvu bismo mi Hrvati htjeli, za kakvu smo se borili, za kakvu smo živote davali.

Nu, ipak je naša. Odiše Republika Hrvatska, istina takoñer, odveć partizanštinom.

U Ustavu joj je kao njen temeljni korijen upisan nekakav nepostojeći ZAVNOH. Zločinački.

Nameću nam, uz to, nekakvu partizansku budućnost, s kojekakvim Perkovićima kao predvodnicima.

Savjetodavcima i kormilarima. Svejedno. Naša je ovo Država i ne damo ju. Nikome. Ni Europi. Ni Europskoj Uniji.

Ne označuje takva misao, bez obzira što tko o njoj mislio, istodobno i život izvan realnosti. Izvan suvremenosti, kako to običavaju reći naši mrzitelji.

Oni, s pogubnim nakanama, koji sve znaju, a u biti ništa ne znaju.

Niti išta vrijede, niti išta znače. Tu smo. Itekako. U ovom vremenu. Na ovom prostoru. Stvoreni i roñeni od svog Oca Svemogućeg.

Poslani na Zemlju Njegovom voljom i s Njegovom – zadaćom.

Ne želimo samo biti naivni. Upravo zato i stoga. Jedino oprezni. Jer, ne damo svoje.

Ponekad smo, moramo to - s rukom na srcu - priznati, pritom pretjerano povučeni u sebe. U svoj krug. Obranaški. Defanzivni.

A karavana prolazi. I odnosi sve ono što joj se nañe pod rukom. Mi šutimo.

Završna poglavlja pregovora o pristupanju Hrvatske Europskoj Uniji su na stolu.

Čak i tajnovito Poglavlje 23 – Pravosuñe. Mi šutimo. Ignoriramo sve to.

Zaboravljamo da je i Bosna šaptom pala. Zar opet?

Ne, ne. Moramo svoje reći. Napad je uvijek bio najbolja obrana.

Zato u napad. Svi!

Štefan Füle je povjerenik Europske Unije za proširenje.

Što on zna o nama?

Što on zna, a preko njega i cijela Europska Unija, o našim tegobama, o našim boljkama, o našim težnjama, o našim nadanjima?

Ono što mu kažu Vesna Pusić, Vladimir Šeks i Josip Perković.

Oni govore za nas i u ime nas. To pak nismo mi.

To pak nije naša duša i misao.

Zato sami progovorimo, pa ma koliko i kako grmjelo oko nas. Razvedrit će se.

Pokažimo svoj razum, ali i svoju moć. Hrvatski uljudbeni pokret odlučio je prekinuti hrvatsku šutnju.

Svaka dva tjedna, na engleskom, ali i na hrvatskom, ide naše pismo u Brussel.

U ured i na stol Štefana Fülea. I stiže. Potvrñeno je.

Možda, ponedkad, ni vrag nije tako crn kako izgleda, kakvim ga zapravo prikazuju.

Pridružite nam se. Postojimo i značimo.

Neka se zna.

Tad će nas se i uvažavati. Čak i od naših neprijatelja. Kao i 1941.

dr. sc. Tomislav Dragun, Zagreb

Glasnik br. 101. Hrvatskog uljudbenog pokreta