JE ILI NIJE

Ustavni sud: Nema referenduma o ZOR-u

Ustavni sud jednoglasnom je odlukom odlučio da se referendum o Zakonu o radu neće provesti.

Nema zakonske osnove za raspisivanjem referenduma o Zakonu o radu, jednoglasna je odluka Ustavnog suda. Odčileno je i da se u narednih godinu dana u proceduru ne smije uputiti zakonski prijedlog koji bi bio suprotan potvrdnom odgovoru na predloženo referendumsko pitanje, osim ako se o tom prijedlogu prethodno ne provede referendum. Takvu odluku Ustavni sud donio je jednoglasno, s 11 glasova.

>> Ustavni sud odbacit će referendum o ZOR-u

Ustavni suci obrazlažu da je Organizacijski odbor u formalnom zahtjevu za raspisivanjem referenduma referendum vezao uz prijedlog izmjena ZOR-a, koje je vlada povukla iz procedure, i time je vlada, tumači Ustavni sud, uvažila volju birača izraženu kroz 717.149 valjanih potpisa na sindikalnu inicijativu.

Predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec osudila je jučerašnje izjave nekih sindikalnih čelnika da je Ustavni sud 'lakrdijaško tijelo koje je donijelo lakrdijašku odluku" te najavu da će sindikati 'znati ubojito odgovoriti'. 'Pozivam građane da ne nasjedaju na rušilačke poruke ambicioznih pojedinaca kojima nije u interesu da se problemi u našoj zemlji rješavaju na način kako to traži Ustav', rekla je Omejec.

Predsjednik Nezavisnih sindikata Hrvatske Krešimir Sever rekao je za Dnevnik.hr kako su se svi sindikati dogovorili da neće samostalno istupati u vezi današnje odluke Ustavnog suda, nego ću sutra u 10 sati na konferenciji za novinare iznijeti svoj zajednički stav.

Hatzivelkos blog,utorak, 19.10.2010.

Ostavka Ustavnog suda

Citat Šeks i Polančec, izvor Polančecovo PISMO

Pitao sam: Kako? On odgovori: Vlado Šeks je to riješio s Ustavnim sudom, koji će u sljedećih deset do petnaest dana taj zakon proglasiti neustavnim i više neće biti problema. Daljnja rasprava nije bila moguća, a za 10 dana Ustavnio je sud ukinuo taj zakon...

Naravno, prva reakcija prozvanih biti će kako se zaključci o radu Ustavnog suda i utjecaju Vladimira Šeksa ne mogu donositi na osnovi rekla / kazala izjava po novinama, pogotovo kad dolaze od osobe nepravomoćno osuđene za korupcijski kriminal. No ta izjava ne visi sama u zraku – postoji kontekst unutar kojeg se cijela priča događa, i nemoguće je ovako ozbiljnu optužbu izdvajati iz tog konteksta. A kontekst je takav da je Ustavni sud u posljednjih nekoliko godina kako svojim radom (donešenim odlukama), tako i svojim neradom (zahtjevima za ocjenom ustavnosti koji neprimjereno dugo čuče u ladicama) donio neobično mnogo „čudnih“ odluka, koje su sve, vidi čuda, redom odgovarale dnevno-političkim potrebama vladajuće stranke. Tek sad postaje jasno koliko je uistinu utemeljen Zahtjev za ocjenom ustavnosti Ustavnog suda.

Da podsjetim – svojevremeno sam kao reakciju na nebulozan prijedlog kriznog poreza (harača) – javnosti ponudio Zahtjev za ocjenom ustavnosti harača, kako bi se svima omogučio povrat (po mom uvjerenju) neustavno oduzetog poreza. Ustavni sud je tada presudio u korist Jadrankinog nameta, uz obrazloženje koje se svodi na – “jest, neustavno je, ali samo malo, i stvaaaarno je potrebno Vladi”. Detalje potražite u tekstu koji je predug da bi ga sada detaljno ponavljao.

Daleko od toga da je to bila jedina “neobična” odluka Ustavnog suda, no vjerojatno se zbog velikog interesa javnosti, radi o najpoznatijoj. No problem sa Ustavnim sudom ne staje samo na odlukama ili tajmingu koji previše koincidiraju sa potrebama vladajućih. Sam legitimitet institucije ozbiljno je narušen načinom na koji je ona kadrovski popunjavana. Tako tu ne možemo zaobići priču o sutkinji Mirjani Juričić. Njezinim neizborom, te izborom osobe koja ne zadovoljava ni zakonom propisane norme za izbor na mjesto Ustavnog suca, te kasnijim inzistiranjem na toj odluci (kako Sabora, tako i samog Ustavnog suda), i vlast i Ustavni sud demonstrirali su neprimjerenu povezanost i favoriziranje političkih odluka pred normama pravne države.

U takvom kontekstu Polančecove izjave eksponencijalno dobijaju na težini.

Samim Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu nije propisana procedura kojom bi se mogla zatražiti odgovornost od sudaca koji su žrtvovali sam temelj funkcioniranja pravne države. Po Zakonu sudac Ustavnog suda može biti razriješen dužnosti prije isteka vremena na koje je izabran ako to sam zatraži, ako bude osuđen na zatvorsku kaznu zbog počinjenoga kaznenog djela ili ako trajno izgubi sposobnost da obavlja svoju dužnost. Jedino što preostaje je snažni javni pritisak – dužnost je i medija i politike da javno upozore na moralnu (ne)odgovornost sudaca koji u Ustavnom sudu, prema Polančecovim navodima, obavljaju političku ulogu, upravo onu koja im je propisana načinom izbora u Saboru – bez poštivanja normi pravne države, bez javnog i političkog koncenzusa, već sirovom voljom vladajuće većine.

Jedini častan izlaz bio bi nuđenje sudačkih mandata na raspolaganje i saborski reizbor (ili ne) po novim ustavnim kriterijima – dvotrećinskom većinom glasova. Nakon prijevremenih izbora koji bi utvrdili sam zastupnički legitimitet, naravno.

dnevnik.hr