Dvije stvari uocavam jutros i zelim o njima dati kratko misljenje:

Gojko SUSAK:

Sjetite se da je Tudjman dao uhapsiti one splitske junacine sto su skocili na titove tenkove na Rivi i izruciti ih vojnom sudu u Sarajevo!

Ne znam da li su ti ljudi ostali zivi, ali te junacine ni danas nitko ne spominje. Zasto?

Odgovor na to nije lako dati, ali nam tu moze pomoci onaj interview sto ga je dao 'Globusu' general Martin Spegelj, nakon njegove ponizavajuce smjene s polozaja Ministra obrane.

Naime, Tudjman je u Karadjordjevu 'dobio po nosu' zbog Spegeljeve

izjave da 'JNA treba poraziti'. Izmisljen je razlog s uvozom 'kalasnjikova' iz Madzarske za potrebe nase policije, jer vojske jos nismo imali u pravom smislu, i Tudjman je, za volju Milosevica, zrtvovao Spegelja, kao vrsnog i dokazanog stratega. Kao sto je kasnije zrtvovao Vukovar!

Jednostavno, Tudjman nije imao povjerenja u Spegelja, jer polupismenom Tudjmanu nisu bili potrebni pametni nego li poslusni ljudi, pak mu je dao 'pomocnika' Gojka Suska. Kad ga je Spegelj, iznenada, zatekao kako mu prebire po sluzbenim aktima na sto Susak nije imao pravo, general Spegelj ga je upitao odkad podlozni nadziru svoje pretpostavljene uvojnim stavrima? Nakon toga, kad je prikupio dovoljno razloga, Tudjman je Spegelja ponizio i - bacio ga vani. Poslao ga na Norval - vjezbaliste luburicevaca, da ga tamo Hercegovci ismijavaju, o cemu je Spegelj pisao u svojim uspomenama.

NOTA: Ne zaboravite da je Gojko Susak pripadao luburicevcima i da je uvijek nosio jugoslavenski pasos i da su luburicevci svi bili prosovjetki orjentirani. Ne zaboravite da je Tudjman, odmah nakon 30.05.1990 poslao u Moskvu poznatog agenta KGB Tomu Selo, da mu uredi odnose za buducu uspostavu - Sovjetske Hrvatske (po uzoru na Finsku i po projektu Augusta Cesarca, a kasnije i Edvarda Kardelja).

No, buduci da su sovjetski i jugoslavenski generali isli do kraja da spase jedinstvo i SSSR-a i Jugoslavije, sporazumno (prema memoairima Veljka Kdijevica), sve Tudjmanove iluzije da bi usao u prijateljstvo KGB blize od Kadijevica (srbo-hrvata) pale su u vodu. Posebno nakon junackog pothvata Borisa Jeljcina koji je omogucio da Rusija uskrsne. Nakon toga Tudjman vise nije imao sta traziti u Rusiji.

No, u Zagrebu postoji jedna vrlo malobrojna 'receptivna celija' koja je bila u toku svih bitnih zbivanja koji u i danas nepoznati javnosti. Oni znadu da su Oluju isplanirali americki generali do u detalje i da su dali pocetni udarac - unistenje protuzracnih srpskih baza blizu Knina. Saveznici prate rad naseg portala i sami se pitaju: sta to mi jossanjamo o sovjetskim vezama i to nakon ulaska HV u NATO Savez. Budit oprezni, jer oni Va ne ce nista reci, a posljedice rektifikacije njihova odnosa prema vama bit ce jezive. Drzite se, dakle istine i naucite se sutiti kad nesto ne znate.

POZOR: Radi usporedbe: Sve je bilo poznato visokim strucnjacima o odnosu snaga na panhrvatskom planu i prije i za vrijeme i poslije NDH. No, tek od rujna, objavom materijala o Hebrangu, tek je pocelo objektivnije gledanje na stvarnoist koju momci dokazuju sigurnim i provjerljivim dokumentima vremena. A svi oni UDBaski i KOSovski sarlatani nadjose se zamotani u higijenski papir njihova 'antifasizma' i - zasutjese ko ukleti. Ne dajmo da se to i nama dogodi!

TADIĆ

Suverene drzave, clanice OUN duzne su drzati se pravila ponasanja i normi medjunarodnog prava, a mi u Europi jos i propisa EU. I Josipovic i Tadic su duzni sudjelovati u sirokom planu sanacije kaosa na Balkanu koji je poceo tocno prije 102 godine (aneksijom BiH).

Ni Josipovic ni Tadic ne mogu nista uciniti a da ne dobiju aval trusta mozgova koji vodi poslove naseg vremena. Njihovi kontakti i ponasanje, pa cak i rijeci koje ce prenijeti tisak, vec su napisani. Gdje? Ni u Beogradu ni u Zagrebu...

Dobro je da se vi pomalo sprdate s tom dvojicom sviraca – jednog elektronske a drugog zikine muzike. Iz toga ce proizici nove obveze, kao npr. restitucija otetih krajeva: Sriema i Boke...

Tadic nije nas prijatelj ali ga moramo postivati kao sugovornika.

A dijalog izmedju njega i Ive je vec napisan. Podrobno.

Akademik Mirko Vidović