BIZANTSKO IZRUGIVANJE VUKOVARU UZ ZDUŠNU POTPORU HRVATSKIH VLASTI UPRAVO U VRIJEME DANA SJEĆANJA NA VUKOVAR , 18.11. 1991.

Osobna trilaterala koju su kreirali Josipović-Tadić-Kosor-Pahor daje rezultate koji ugrožavaju i ponižavaju narod i državu Hrvatsku, a time i sve one koji su je stvarali iskreno i nesebično uz enormne žrtve. Ovaj licemjerni igrokaz u Vukovaru i Ovčari je planski smišljen kako bi likovali upravo oni koji mrze sve što je hrvatsko, i koji čine sve kako bi se obnovila treća Jugoslavija.

Proslava u Srbu, Jasenovac i poruke koje je izrekao Josipović, provokacija srpskih Novosti, najnovije izjave Stanimirovića, Uzelca uz naglašeni osmjeh lica koji me podsjeća na likovanje, eto bilo je i u Vukovarskoj bolnici i vojnika a ne samo civila. Upravo na taj način želi opravdati zločin na Ovčari na perfidan bizantski način, i to kao potpredsjednik hrvatske Vlade.

Sve ovo navedeno je u svojoj biti premijerka Jadranka Kosor, članica Pokreta za Jugoslaviju u vrijeme krvave velikosrpske agresije na RH, koja nije došla slučajno u vrh državne vlasti i stranke HDZ.

Eto srpski predsjednik Tadić donosi krvavi paketić papira iz Vukovarske bolnice, što ga sada njegovi emisari rolaju hraneći protuhrvatske medije. Do dana današnjega nije dan niti jedan podatak o nestalima i ubijenima, što je najbolniji dio Vukovarske tragedije. Prošlo je devetnaest godina i bilo je prilike pružiti znak dobre volje i žaljenja, ali to se nije dogodilo. Sin oca Tadića ujedno i kreatora zločinačkog Memoranduma na ovakav način i u ovo vrijeme u biti došao se je patetičnim glasom i nastupom narugati RH. Do dana današnjega niti jedan ozbiljan problem uzrokovan agresijom na RH nije riješen, a tzv. naše Vlasti sve čine da im se dodvore kao i onima iz EU koji su doslovce podržavali srpsko četverogodišnje zločinačko orgijanje nad ostatkom bivše Jugoslavije, bez Slovenije. Tko je podržao embargo na oružje RH, i uz pomoć tadašnjeg ministra vanjskih poslova SFRJ Budimira Lončara, idealnog savjetnika hrvatskih predsjednika, Mesića i Josipovića. Tko je stvorio idealne preduvjete za ilegalnu nabavu oružja i ratnu korupciju u kojoj su oni vodili glavnu riječ, a danas nam predbacuju i potiru sve što je HV učinio i stvorio za slobodu i nezavisnost države Hrvatske.

Ono što je žalosno i tragično da najviši katolički kler njima trči pred noge svako malo dajući im podršku i veličajući njihova postignuća nakon umirovljenja i smrti kardinala Kuharića. Ono što je još žalosnije jest da u tome imaju i potporu Vatikana, o čemu sam više puta pisao i javno upozoravao.

Drago mi je da je Papa u Španjolskoj konačno nakon dugo vremena stavio naglasak na povratak kršćanskim korijenima i u Španjolskoj i čitavoj EU. Hrvatski narod upravo to i želi i zato i jest protiv ovakve EU i ulaska u tu Uniju. Ako nema kršćanskih korijena ni pod zemljom, kakovi će tek biti plodovi iznad zemlje, pa sva nastojanja hrvatskog visokog klera za ulazak u EU hrvatski vjernički domoljubi ne mogu mi razumjeti a kamoli prihvatiti.

Za tako nešto normalan razuman čovjek može samo, reći Bože oprosti im jer ne znaju ni što govore a ni što čine. Upravo zbog toga nam i ne prestaje ništa drugo nego molitva krunice i zapaljena svijeća koja će otjerati tamu.

Težak incident koji nam se dogodio prošli petak ispred Stepinčeve katedrale, kad nas je tzv. časna sestra pridošla iz sakristije tjerala i prijetila policijom, kako bi prestali molitvom krunice.

Nas dvanaestorica smo se molili upravo za očuvanje slobode i punog suvereniteta države Hrvatske i u tome su nas bezuspješno po nečijem nalogu iz blizine katedrale pokušali spriječiti. To je slika najodgovornijih ljudi zagrebačke nadbiskupije i ključnih katoličkih medija, posebice HKR i njenog urednika A.Mikića koji je odbio objaviti našu posve ljudsku i kršćansku inicijativu. Takvih Mikića je posvuda koji se predstavljaju katolicima a daleko su od onoga što samo verbalno govore i propagiraju u ime Boga i čovjeka.

Mi nećemo odustati biti svakog petka u 17.30 ispred katedrale i moliti za spas naroda i države Hrvatske krvlju i žrtvama izborene. Nerado ću, ali doista prigodno spomenuti kako sam 1999 godine nakon pune godine čekanja i ležanja Peticije za Dan sjećanja na Vukovar 18.11.u ladici Šeksa i Kosorice odlučio se na devetodnevni štrajk glađu u Vukovaru kako bi se ozakonio taj Dan tuge i boli u Saboru, ali ujedno i pobjede dobra nad zlim. Štrajk je urodio plodom i tada su oba Doma Sabora su jednoglasno izglasovala za sva vremena. Kočničari Šeks i Kosorica postali su počasni građani Vukovara a prijedlog Vukovarskih prognanika i izbjeglica službeno upućen tada gradonačelniku Štenglu za moje proglašenje počasnim građaninom završilo je u košu. Vukovarci i svi novinari to dobro znaju. U razgovor sa mnom sadašnji gradonačelnik Vukovara Željko Szabo obećao je da će konačno progovoriti na konferenciji za tisak tko je zaslužan za taj Dan sjećanja na Vukovar. Ovo pišem samo iz razloga istine kako licemjeri ne bi i dalje likovali, a gosp. Szabo je živi svjedok te istine, kao i mnogi drugi. Uostalom vidjet ćemo uskoro idući tjedan.

Zagreb, 8.11.2010. Josip Kokić