Ima povijesne simbolike (pa i ironije) u tomu da su uoči blagdana blaženoga Alojzija Stepinca započele ozbiljne istrage komunističkih zločina i forenzičarska iskapanja masovnih grobišta. Na Stepinčevo 2011. godine u Hrvatskoj, savjesti preživjelih titoističkih zločinaca nemaju mira.

Kad su mislili da je već sve gotovo, da će 65 godina zaborava učiniti svoje, oživjelo je "ubijstva mjesto tamno kao blud" (Matoš). Ironija je da su uznemireni na 51. obljetnicu smrti kardinala kojega su htjeli zatrti i živoga i mrtvoga svojom mržnjom. Nakon svega, povijest i pravda dolaze po neplaćene račune. Netko ih mora platiti, drugovi. Ako ih ne platite ovdje, platit ćete ih tamo. Simbolika je još jača od ironije: upravo je kardinal Stepinac u svom pastirskom pismu 1946. godine odvažno i hrabro progovorio ne samo o zločinima partizana u zadnjim danima Drugoga svjetskoga rata nego i o komunističkom teroru protiv Crkve, svećenstva i vjernika. Htjeli su svoje zločine sakriti ali "ništa nije tajno što se neće očitovati; ništa sakriveno što se neće saznati i na vidjelo doći." (Lk8,17). Ljudi su u strahu desetljećima šutjeli, ali su zato suhe kosti progovorile!

Spasenje u vječnosti

Partizanski "obrt" smrti radio je neumorno u svibnju 1945. godine. Bila je to čudovišna manufaktura zločina koja je u zlokobnoj tajnosti ubijala danju i noću dok leševima nije napunila jame i rovove od Slovenije do Zagreba, Like i Slavonije! Ubijanje kao strast, kao težak fizički posao kojega treba odraditi – to je bio kredo svih balkanskih vojski. Mračni atavizam koji je opteretio život naših naraštaja jer ne može se imati mira u zemlji tolikih nekažnjenih zločina. Netko te zločine treba okajati, dati zadovoljštinu pred licem Božje pravde, mrtvi moraju naći mira u našim sjećanjima i molitvama. Nisu to samo hrpe kostiju, nego cijela jedna likvidirana Hrvatska koja je mogla živjeti, stvarati i rađati se za novi život! O, jadni bezumnici, umjesto što grčevito branite svoju bijedu i drhtite od starosti i straha, pomislite samo što ste učinili svome narodu! Koliko ste majki, žena i djece ubili nad jamama! Koliko ste obitelji onemogućili, koliko hrvatskih talenata zatrli, koliko pametnih muževa zatukli, koliko ste prigoda nama oduzeli da budemo zadovoljni, neopterećeni ljudi, da živimo bez bremena vaših ideologija i opačina! Vi koji ste još živi, budite barem sada ljudi a ne hijene, zaplačite, pokajte se, oslobodite svoje snove i sjećanja od jauka i zapomaganja žrtava, jer nećete im pobjeći nikakvim skrivanjem, vi ste bili dio njihova nesretnoga usuda, ali oni su sada pitanje vašega spasenja! Spasenja u vječnosti! Jer pred sudom koji nas sve čeka, drugovi, nema tog odvjetnika koji vam može pomoći ako ste stigli pred Gospodina bez raskajana srca, bez suza pokajničkih, jer ste poput Kaina kojemu govori Jahve: "Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče."

Bitka za istinu

Bezumnici! Mislili ste da će sve ostati pod zemljom! Eto vas i proročka riječ kardinala Stepinca sustiže! Čujete li njegov korak? Vidite li njegov lik? Što sve niste poduzeli da ga ušutkate, ali on vam je usred sudnice uzviknuo: znajte, Krist je Bog! Htjeli ste svoj jadni primitivni ateizam nametnuti kao religiju naših naraštaja. Bili ste mali bogovi a što ste sada? Bl. Alojzije je svetac, njegov život je svjedočanstvo istine, a vi nestajete u memli povijesnih laži. Bit ćete upamćeni kao ubojice i to vam je najgora kazna! Ovaj narod traži svoju povijesnu satisfakciju. Oko Zagreba su stotine Ovčara. Mislili ste da je vaša "istina" trijumfirala, a onda su, kao u "Gospodaru prstenova", i duhovi mrtvih ustali u odlučnoj borbi protiv vrhovništva tame. Tek nas čeka odsudna povijesna bitka za istinu o žrtvama komunizma, ali i za istinu o Domovinskom ratu. Neka nam u tomu bude na pomoći i neka nas sve zagovara bl. Alojzije Stepinac, koji na nebu bdije nad ovom našom raspetom, izmučenom, ali neuništivom Hrvatskom! Dok je vjere, bit će i Kroacije!

Zoran Vukman/velecasnisudac.com