| Korak naprijed, natrag dva |
|
|
|
| Ponedjeljak, 07 Ožujak 2011 20:09 | |
Putuje naša ispaćena domovina svoj trnovit put stoljećima podnoseći stope tuđina, zloduha, koji su joj mnoga zla nanosili, mučili i ubijali njenu djecu, uništavali i krali njena blaga, nastojali zauzeti i otimati, djelić po djelić, komad po komad, njeno sveto tlo. Podnoseći čak i stope znanih i svojih koje bi je svakim dodirom zaboljele više od onih neznanih, tuđih, jer su ostavljale žive rane u njenom postojanju. Svaka ta stopa ubijala je njenu bit i smisao postojanja, vrijeđala njene sinove koje je zemljom prigrlila nakon što su životom platili veliku ljubav i odanost koje su joj poklonili. I tako su prolazila stoljeća, burna stoljeća opisana od povjesničara, zabilježena za sva vremena. Dokumenti njene muke, njenog stradanja, padanja u glib i dizanja, teških bitki, pobjeda i poraza, tlačenja, sramote ali i beskrajnog ponosa, snage i srca junačkog. Nastupilo je i naše doba, olujno, krvavo, bolno ali dostojno svoje majčice domovine koju su njeni hrabri i odlučni sinovi branili i obranili od još jednog zla koje ju je snašlo. Odahnula je lahorom, zašumila morem i smirila se zadovoljno uživajući u svojim povijesnim granicama i prepuštajući se spokojno u ruke svojoj djeci da je oblikuju, izgrade i urede na putu u bolju budućnost. Hrvati na hrvatskom tlu, svoji na svome, spremni dovršiti vjekovni san svojih predaka. Ali …. Nešto je krenulo po zlu, i umjesto zadovoljnog osmjeha na licu, zajedničkog rada i stvaranja države po mjeri svakog Hrvata, složnog vođenja napokon svoje države u bolje sutra, sve se češće čuju povici negodovanja, pogrdne riječi, uvrede, plač, sve se češće vide namrgođena lica, bijes u očima, razočaranje u srcu i duši. Vlada razdor, pohlepa, nasilje, bešćutnost, bezumlje… Ne ide dobro… više nam ne trebaju ni vanjski neprijatelji, sami smo si dovoljni. A domovina naša, sa još nezacijeljenim ranama, i dalje ne može otpočinuti, nema mira za nju dok god njenu djecu razdire nesloga, razjedinjenost i taj poznati hrvatski jal. Nastavlja dalje svoj paćenički hod, korak naprijed, natrag dva, ne znajući kuda će je on dovesti….
KIKI
|




















Komentari
S tim se slažem u potpunosti, ja sam od prvog dana protiv i uvijek ću biti, kao i većina našeg naroda koja razmišlja razumno ...
Eto vidiš da se na kraju slažemo u razmišljanju ... pozdrav!
Sve ja to znam ali kakve su šanse da Hrvatska bude u tim granicama?? Mislim da je najvažnije zadržati se u sadašnjim granicama i osoviti Hrvatsku na noge jer će nam na kraju ostati granice a domovina i njeni ljudi će propasti ... previše se vraćamo u prošlost a sadašnjost nas gazi i piše nam se crna budućnost ... i mi to dopuštamo
Problem je ne znam u koju stranku da se upisem. A samo jednu smjes(no).
http://www.youtube.com/watch?v=jM2IpV02J4s&feature=related
http://www.youtube.com/watch?v=lroy3cFaPeM&feature=related
Stara ploca, dosadila i crvenim pa su se digli i otisli. Ne vjeruju ni oni sami sebi.
http://www.youtube.com/watch?v=hmWvCqOSbXY&feature=related
http://www.youtube.com/watch?v=q2yX5ikhhxw&feature=related
http://www.youtube.com/watch?v=fJx8kARGwfg&feature=related
Mirovalo se do 2000 te, onda su neki opet svojon sapon i lukavluku krenili jamit cijelu ljepu nasu domovinu.
Kiki moram ti odgovoriti od povjesni granica danas imamo dvi države međunarodno priznate komad teritorija ima crna gora a bogami komad osta i u srbiji za primjer jelačič ban je iz petrovaradina
Pa mislim da je ovo najbliže povijesnim granicama, mogli smo i mogli bi biti osakaćeni i sve manji i manji ako se napokon ne opametimo .... i naravno, ne u EU i balkanske integracije u koje nas guraju
Je to je istina šista istina dugo nam traje stanka između dva pouvremena a i protivnička strana nam daje golove dok nas nema na terenu...
Svaka čast. Kakva bi tek Hrvatska izašla iz EU? Zato ZBogom EU!
RSS kanal za komentare na ovaj post