Da, ispada da je zaista tako. Narod kojem je genetski kodirana urođena mržnja prema Hrvatima i svemu hrvatskom, domovini, kulturi, povijesti… Narod koji ne posustaje kroz povijesna zbivanja dokazivati tu tvrdnju. I uvijek su tu negdje, dišu nam za vratom i siju zlo i mržnju pateći od svoje kroatofobije. A počelo je to davnih dana…

Hrvati su naselili svoju današnju domovinu i utemeljili hrvatsku državu u Europi još u stoljeću sedmom, i oni su kao takvi najstariji državotvorni narod u Jugoistočnoj Evropi. Hrvati. Ne Srbi. Na hrvatskom tlu ih nije ni bilo.

U više od 450 god. Hrvati su živjeli u svojoj državi, birali svoje kneževe i kraljeve hrvatske krvi i uspješno vodili obrambene ratove protiv Franaka, Mlečana, Arapa, Mađara, Bugara i Bizantinaca. Obrambene ratove. Niti u jednom segmentu hrvatske povijesti, do dana današnjeg, hrvatsko ime se nije moglo povezati sa vođenjem osvajačkog rata. Hrvati su uvijek bili svoji na svome i branili svoj dom, a po potrebi oslobađali svoj teritorij koji im je bio oduzet agresijom. Tako kažu povijesne činjenice…

Nakon tog perioda povijest Hrvata krenula je drugim tijekom. Nametani su im vladari tuđe krvi, vodili su teške i krvave ratove na svom teritoriju, zaustavili su Tatare, Turke…. Oslobađali, ali i nepovratno gubili dijelove svoga teritorija. Hrvatsko Kraljevstvo je imalo poraza u bitkama ali rat za svoje opstojanje nikad nije izgubilo, kao ni bitna obilježja svoje samostalnosti.

Za razliku od Hrvata Srbi su svoju državnost izgubili vojnim porazom u bitci na Kosovu Polju 1389.g. od Osmanskog Carstva. I za to su imali opravdanje. Stvoren je srpski nacionalni mit o tome kako su umjesto vojne pobjede odabrali duhovno spasenje i tako je nastala Nebeska Srbija. Ne'š ti nebeskog naroda! Same aureole lete iznad njihovih glava….

Ali, odakle Srbi u hrvatskoj priči?

Da li krenuti od perioda kada su zajedno s Turcima jurišali na Hrvate u osvajačkim, pljačkaško-paliteljskim pohodima? Osmanske vojskovođe srpskog podrijetla imale su poseban ugled, Srbi su koristili priliku i naseljavali se u osvojenim zemljama Hrvatskog Kraljevstva, a istaknuti pojedinci Srpske pravoslavne crkve su tijekom 17. st. počeli ta prisilno naseljena hrvatska područja zvati ''srpskim zemljama''. Tako se stvarala povijesna slika srpskih zemalja temeljena na njihovim lažima.

Ili krenuti od perioda seobe Srbalja, na prijelazu XVII u XVIII st., u Banat, kada su pod Arsenijem III Čarnojevićem naselili par napuštenih podunavskih sela?

Ili možda od perioda kada su se zahvaljujući prljavoj politici Habsburgovaca doseljavali u Srijem, Slavoniju i hrvatsku Vojnu krajinu? Od sredine 19.st. bilo je uvriježeno da srpske knjige ''za narod i školu'' uvjeravaju čitatelje kako su Slavonija, Srijem, Dalmacija, Lika i drugi dijelovi Hrvatske ''srpske zemlje''.

Od kojega god trenutka krenuli bio je to početak hrvatskog prokletstva.

Davne 1864.g. Eugen Kvaternik je rekao: ''Ah to srpstvo, to je nož u grkljan mom narodu.'' Kako je samo bio u pravu!

Velikosrpska ideologija zadire daleko u prošlost, vezana je uz pojam srpstva skoro pa od njihovog prvog spomena.

Ipak, kao začetnik velikosrpske ideologije navodi se Vuk Karadžić, srpski jezikoslovac, koji je izradio prvi velikosrpski projekt postavljajući tezu ''Srbi svi i svuda'' 1849.g., a krađom hrvatskog jezičnog kulturnog blaga stvorio je u 19. st. srpski književni jezik.

Međutim, nekoliko godina ranije, Ilija Garašanin, srbijanski ministar vanjskih poslova, postavlja projekt ''Velika Srbija'' koji je predviđao pripajanje Srbiji pojedinih susjednih zemalja, pa tako i dijelova današnje Republike Hrvatske. Veliki planovi za tada malu i potlačenu Srbiju, ili točnije beogradski pašaluk.

Taj plan se počeo ostvarivati za vrijeme kneza Aleksandra Karađorđevića, i od tada pa do danas ideja ''Velike Srbije'' nikada nije zamrla, i pridržavaju je se svi vodeći srpski političari i državnici, kao i sve znamenitije osobe iz kulturnog, prosvjetnog, društvenog života Srbije.

Krenuo je proces posrbljavanja hrvatskih pravoslavaca, naseljavanja Srba te njihovog uvlačenja u sve pore društvenog, kulturnog i političkog života Hrvatske. Krajnji cilj je bio pripajanje hrvatskih zemalja Srbiji.

Još na samom početku 20. st. su lokalni Srbi u Zagrebu u svom glasilu ''Srbobran'' objavili pamflet u kojem su Hrvatima navijestili rat do uništenja, i tada su izbile i prve protusrpske demonstracije.

Kraljevina Jugoslavija je de facto bila realizacija projekta ''Velike Srbije''.

Počela je kao Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, za Hrvate prokleta i nesretna država, koju Hrvatska vlada nikada nije prihvatila, niti ju je potvrdio Hrvatski sabor. Tada su u Zagrebu pale prosinačke žrtve od ruke srpske vojske i narodne straže, 20 ubijenih i 17 ranjenih hrvatskih građana i domobrana koji su prosvjedovali i klicali Hrvatskoj i republici.

To je bilo prvi put u povijesti da je Hrvatska došla u državnu asocijaciju sa Srbijom. Dva potpuno različita naroda, sa potpuno drugačijom kulturom, vjerom, navikama, mentalitetom, povijesnim razvojem, sjedinjena u istoj državi. Predator i plijen. Katastrofa.

Ksaver Šandor Gjalski je napisao: ''Bacili smo europejštinom i zapadnom kulturom oplemenjene dijelove zemlje i naroda u pandže istočnog, staroturskog barbarizma i bizantske pokvarenosti, jednom riječju, orijentalnog zla! Strašan, strašan grijeh!''

I bila je to živa istina. Kraljevinom je vladao velikosrpski hegemonizam, unitarizam i centralizam, uz žandarmerijski teror, gubila se nacionalnost a pojedini narodi nisu bili niti priznati.

Kada je 1929.g. kralj Aleksandar donoseći novi Zakon promijenio naziv države u Kraljevinu Jugoslaviju, nakon što je par mjeseci prije uveo diktaturu, ukinuo je bilo kakve nacionalne posebnosti, stvorio jugoslavensku naciju sa jugoslavenskim jezikom kao službenim, i od tada je bio ''jedan narod, jedan kralj, jedna država''.

Krvava država, bar što se Hrvata tiče. U državnom pokušaju razbijanja općeg hrvatskog bunta i pokreta, hrvatske žrtve su bile opće poznate tako da je čak i Albert Einstein bio digao glas protiv tog državnog terorizma.

Kroz drugi svjetski rat nastavio se srpski genocid nad Hrvatima. Srpska vojska i četnici ubijali su hrvatski narod puno prije nego što je u NDH pala i jedna srpska žrtva, ali to se sustavno zataškava do dan danas.

Partizanski ustanak je primarno bio usmjeren protiv Hrvatske države jer u početku u partizanima nije ni bilo Hrvata, a i kasnije su Hrvati činili mali postotak partizanskih snaga. Srbi su pod krinkom partizanštine nastavili sustavni genocid Hrvata jer se nikako nisu mogli pomiriti sa uspostavom Hrvatske države. Bili su protiv njene samostalnosti isto kao i protiv hrvatske autonomije u Jugoslaviji.

Već peti dan nakon početka 2.svj.rata, II konjički puk jugovojske ''Car Dušan Silni'' došao je napasti Bjelovar gdje je 08.04.1941.g. uspostavljena hrvatska vlast. U selu Donji Mošti su izvršili prvi zločin nad civilima na prostoru Hrvatske u 2.svj.ratu. Ubili su 11 nenaoružanih hrvatskih seljaka. I tako je krenulo … ili bolje rečeno, nastavilo se.

Četnici Draže Mihajlovića provodili su projekt ''Homogena Srbija'', memorandum velikosrpskog i četničkog ideologa Stevana Moljevića iz 1941.g. Bilo je to programsko načelo četničkog pokreta, sa ciljem stvaranja Velike Srbije uz genocid i etničko čišćenje od drugih naroda, uglavnom Hrvata. Nisu birali sredstva ni načine …. masovni pokolji, silovanja, klanja, spaljivanja živih ljudi, nabijanja na kolac, masakriranje, smaknuća katoličkih svećenik… Mnogi četnici su prešli u partizane gdje su se iskazali kao najokrutniji koljači Hrvata tijekom Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda. Partizani i komunisti su ih pratili u stopu.

U obje Jugoslavije ubijeno je blizu pola milijuna Hrvata i Hrvatica. Njihove smrti na srpskoj su duši. Ako je uopće imaju.

Domovinski rat, naša svetinja, uzrokovan najotvorenijim iskazom srpske mržnje i uništavalačkim tenzijama prema svemu hrvatskom sveden je na razinu udruženog zločinačkog pothvata, popljuvane su sve hrvatske žrtve, izjednačen je agresor sa žrtvom.

Europo, srami se!!!

Sada je za očekivati da će ponovo krenuti srpski glas za provedbu plana Z-4, tj za stvaranje Srpske krajine kao samostalnog entiteta u sklopu RH, sa vlastitim zakonodavnim tijelom, predsjednikom, vladom i sudovima, pravom na dvojno državljanstvo …. Prestrašno!

Srpski zločini protiv hrvatskog naroda u sklopu provođenja sustavnog genocida i etničkog čišćenja nad Hrvatima traju stoljećima, otvoreno ili pod krinkom. Bez sankcija. Bez packi. Hrvati su ti koji ne valjaju. Usudili su se braniti i obraniti svoju domovinu od srpske agresije. Pravi udruženi zločinački pothvat protiv jadnih nedužnih Srba koji su samo htjeli utamaniti što više Hrvata i okupirati njihovu zemlju. Samo to.

O Bože, ne oprosti im jer znaju što čine.

Moram se osvrnuti na još jednu srpsku strategiju. Laž. Jer njima je slagati lakše nego udahnuti.

Kao što je rekao srpski književnik Dobrica Ćosić: “Mi Srbi lažemo da bi smo obmanuli sebe, da utešimo drugog; lažemo iz samilosti, da nas nije strah, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju i tudju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urodjene inteligencije. Lažemo stvaralacki, maštovito, inventivno.”

Tako su i lažnu tezu da je ''Tuđman izbacio Srbe iz Ustava'' iskoristili kao opravdanje da se pobune protiv Hrvatske. Naravno, prava istina je da im je priznat status nacionalne manjine i da u Hrvatskoj imaju veća prava nego manjine u bilo kojoj evropskoj državi. Nakon svih zločina koje su učinili kontra Hrvatske i hrvatskog naroda, rječju i djelom, Srbi imaju obraza ponovo pokretati inicijativu da im se vrati status konstitutivnog naroda u Hrvatskoj. S kojim pravom???

E Hrvati moji, imamo golemi uteg oko vrata, trofazni, i nikako da naučimo plivati s njim. Malo plivamo, malo više tonemo, i to traje i traje…

Kad ćemo naučiti pomoći sami sebi, odložiti uteg sa strane, i zaplivati slobodnim stilom?

KIKI