Otkako je prije 2700 godina u maloj državici Lidiji u Maloj Aziji izmišljen novac kao mjerilo vrijednosti pa sve do današnjih dana sve se počelo okretati oko tog upitno dobrog civilizacijskog dostignuća. Tako je i u našoj domovini i našim životima njegovo veličanstvo novac određuje jesmo li uspješni ili ne ,možemo li sebi i obitelji priuštiti pristojan život ,kud god da se okrenemo novac .

Od početka našeg života pa do smrti neprestano nešto plaćamo ,naravno ako imamo novca. Uvriježen način za procjenu vrijednosti nečega je omjer uloženog novca i dobivene usluge ili nečeg drugog za taj ulog. Budući da živimo u zaista skupoj zemlji u kojoj narod plaća sve i svašta probajmo malo razmisliti o tome što to sve plaćamo i dali je omjer uloženog i dobivenog dobar po hrvatski narod.

Uzmimo primjer Hrvatskog Državnog Sabora koji je u posljednje vrijeme sve manje Hrvatski ali ga i dalje plaćamo. Trenutno u Saboru plaćamo 153 saborska zastupnika i vjerojatno nekoliko desetaka tajnika i stručnih ljudi ,ne računajmo pojačano osiguranje koje varira od nekoliko stotina do nekoliko tisuća policajaca na Markovom trgu ovisno o tome dali je u gradu prosvjed branitelja ili ne, no to je druga priča. Iako bi u Saboru trebali biti kreirani zakoni i politika koja bi ovu zemlju trebali voditi ka prosperitetu i po naravi stvari svi ti zastupnici trebali bi biti u službi ovom narodu odavno je jasno da to nije tako. Hrvatski državni sabor obična je glasačka mašina u kojoj se glasanjem predobro plaćenih zastupnika daje legalitet antihrvatskoj politici i protunarodnim zakonima. Odluke se ne donose u Saboru već negdje drugdje ,dijelom u Europi ,djelom u Beogradu a u Saborskom glasačkom stroju jedinstveni su jedino kad glasaju o zakonima i propisima koji upravo zastupnicima i političarima daju abnormalno visoke plaće, povlaštene mirovine ili neke druge benificije koje ne zaslužuju svojim radom prije bih rekao neradom.

Dakle uzmemo li u obzir sve te činjenice razvidno je da je omjer uloženog i dobivenog izrazito nepovoljan po hrvatski narod. Ako saborska plaća u neto iznosu varira od 15 do 20 i više tisuća kuna ovisno o radnom stažu i to u neto iznosu i ako znamo da to nije jedini prihod saborskih zastupnika jer imaju i razne dodatke na odvojeni život,dnevnice i slično onda uzevši u obzir da živimo jako loše sa perspektivom pogoršanja možemo zaključiti da plaćamo jako puno a dobivamo ne malo nego ništa od sadašnjih zastupnika koji vidimo to na televizijskim prenosima na sjednicama sabora kopaju noseve ,čitaju novine ,drijemaju i dosađuju se, neki i ne dolaze na posao i jedini im je posao dignuti ruku glasajući za nešto ili protiv nečega.Najveći dio njih za vrijeme svog mandata ne prozbori niti jednu suvislu riječ a za dvije godine stječu pravo na ogromnu mirovinu u koju mogu puno prije nego narod koji ih plaća.

Razmotrimo kao hipotetsku mogućnost da sadašnji saziv Sabora zamjenimo sa 153 prosječno inteligentna i ne suviše dobro dresirana majmuna.Uvjeren sam da bi se omjer uloženog i dobivenog dramatično promjenio u korist hrvatskog naroda a vjerojatno bi bilo i pozitivnih pomaka u kvaliteti donesenih odluka jer kad vidimo određene predloge zakona o kojima se glasa (primjer predlog zakona za suzbijanje sive ekonomije) moramo se zapitati na kojim teškim drogama su predlagatelji,teško da bilo tko može biti štetniji po interese Hrvatskog naroda od ove ekipe koju masno plaćamo. Sam posao dizanja ruku za glasovanje majmuni bi odrađivali bez greške a sa jednom saborskom plaćom mogli bismo podmiriti mjesečne apetite kompletnog saziva sabora ,naravno kupovinom više nego dovoljne količine banana.Uštede bi se širile i na osiguranje jer mislim da bi prestala potreba za angažmanom silnog broja policajaca koji ih čuvaju i sve tako dalje.

Novac vlada svijetom pa onda pripazimo kako ga trošimo i zapitajmo se jesmo li pristali plaćati baš sve.Iako sam duboko svjesan činjenice o nesklonosti mog Hrvatskog naroda ka uzimanju sudbine u svoje ruke moram ponovo reći da smo sami krojači svoje sudbine i svojih problema.Svaki i onaj najmanji Hrvat bez obzira na formalno obrazovanje,status ili bilo što drugo ima mogućnost utjecati na svoju budućnost, a to je izlaskom na referendum i izlazak na izbore. Svojim neizlaskom na izbore i neglasanjem prepuštamo drugima da kroje našu budućnost ,a poslije se žalimo kako nam je loše.Za koga glasati već je drugo pitanje, na postojeće političke stranke ne želim trošiti puno riječi jer su nam svima svojim radom jasno pokazale kamo nas vode i što ih zanima a to je samo i jedino njihov osobni interes i interes stranih političkih i ekonomskih moćnika koji bi ovu zemlju pretvorili u koloniju.Potrebno je birati nove ljude ali mišljenja sam ne na temelju praznih obećanja ,mahanja zastavama ili praznim pričama o boljoj budućnosti. Glasajte za one koji vam ponude konkretna riješenja i programe za izlazak iz ove prije svega duboke ekonomske krize,ali dajte svoj glas jer to nije samo vaše pravo već i dužnost prema sebi svojoj djeci i ovoj zemlji.Hoćemo li instalirati majmune ili nekog drugog da nas vodi u bolju budućnost ovisi samo o nama.

Popaj