Na komunističkom derneku u Kumrovcu, uz masni gulaš i gromoglasni fažol, okupilo se oko šest tisuća obožavatelja desetog sa liste 'najpopularnijih' svjetskih mega-zločinaca; što reći nego: živjela Rezolucija Vijeća Europe!!! Okupiše se drugovi na obilježavanju 119. obljetnice rođenja tog šumsko-goranskog bandita…čije se pravo podrijetlo ni danas ne zna!?

Ove je godine prvi put bio nazočan i bivši hrvatski predsjednik, 'zadrti' antifašista, Stjepan Mesić koji je ujedno i počasni predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske (skraćeno: saba-OVACA).

Dopunit ću (u zagradama) njegov-pun laži i komunističke promidžbe-demagoški govor okupljenom stadu:

«Povjesničari(s punim pravom i na temelju činjenica) predstavljaju Tita kao monstruma, zločinca i bezdušnog diktatora kojemu je na pameti bio samo luksuz(apsolutna istina, uz brojne žene), neki se trude ne bi li pronašli što više masovnih grobnica(koje niču svaki dan, nove!) za koje odmah znaju (povjesničarima je to i dužnost: utvrditi, dakle znati!) da su to žrtve komunizma, Tito se optužuje za likvidiranje zarobljenih ustaša i domobrana(dakako, i mnoštva civila, žena i djece….) nakon Bleiburga, no poznate su njegove dvije zapovijedi s kraja rata u kojima on inzistira da se sa zarobljenicima postupa u skladu s međunarodnim pravom. Riječi 'tko se suprotstavi narodnooslobodilačkoj vojsci bit će nemilosrdno pregažen i uništen' potpisao je Andrija Hebrang sr.(doduše, 1944.g. za vrijeme dok je rat još trajao, nap. a.), a ne Tito i tome nikakav komentar nije potreban», naglasio je 'komunistički revizionist', drug Mesić dodajući da Tito nije ostavio (krvavi)trag samo u Hrvatskoj i zemljama bivše Jugoslavije nego (pomoću zloglasne, Perkovićeve UDBE) i u cijelom svijetu.

Eto, za 'našeg' Stevicu je i Huda Jama povjesničarska fatamorgana a očita Titova žrtva, Andrija Hebrang st., odgovoran je za pokolje nakon drugog svjetskog rata; uistinu, opaka optužba rigidnog cirkusanta zrelog za temeljiti psihijatrijski tretman!

Virtualno, evo kako zločinac, drug Tito, iz groba u znak demantija odgovara svom pioniru, drugu Stevici: «Ovih dana pružit će se prilika da KPJ-e preuzme vlast na teritoriju cijele države. Ta prilika trajat će samo nekoliko dana, a možda i nekoliko sati, i ako u to vrijeme ne LIKVIDIRAMO SVE NAŠE NEPRIJATELJE ta će se prilika zauvijek izgubiti!»

(Bila je to Titova zapovijed svim stranačkim odborima i zapovjednicima vojnih jedinica, ožujak 1945.g.-nesporni povijesni dokument!) «Likvidirali smo dvjesto tisuća bandita, a još toliko smo ih zarobili. Stigla ih je ruka naše pravde» (Svibanj 1945., iz Titova govora u Ljubljani-nesporni povijesni dokument!). A sad, druže Stevica, pročitaj priznanje druga Milovana Đilasa(Titova desna ruka), njegova ideologa: «Jest, Britanci su napravili potpuno krivo što su vratili te ljude nazad preko granice, isto kao što smo i mi učinili potpuno krivo što ih SVE POUBIJALI! U 'Wartime' ja nisam skrivao svoje mišljenje da su ta ubojstva besmisleni čin gnjevne osvete» (Milovan Đilas, prosinac 1979.g., razgovor u britanskom listu 'Encounter', zapisan, nesporni povijesni dokument!)!

I još nešto: Predsjednik Saveza boraca Narodno oslobodilačke vojske Slovenije, Janez Stanovnik (slovenski Stevica!, nap. a.), u ožujku 2009.g., rekao je za slovenski dnevni list '24ur' da je Partizanska vojska bila raspuštena još u ožujku 1945. godine, prije tragičnog (čitaj zločinačkog, nap. a.) pokolja u Barbarinom rovu (Huda Jama, vidi sliku!), koji se dogodio između svibnja i rujna 1945. Eto, tako se Savez boraca Slovenije (perfidno) distancira od zločina, ali, za razliku od Mesićevih saba-OVACA slovenski antifašisti ga osuđuju.

Stav Janeza Stanovnika sasvim je jasan: «Tito je zapovijedao svim partizanima i komunistima! Ubojstva su se događala pod vodstvom Josipa Broza Tita»-bez ikakva okolišanja i dvoumljenja rekao je Titov bliski ratni drug, Janez Stanovnik za ljubljansko 'Delo'.

A evo što je naš Stevica radio na 'Sremskoj fronti', 1944.g. kao ondašnji Titov pionir:

Citat iz beogradske Duge, 1990.

Pitanje:

-Jeste li vi, partizan sa 11 godina, znali nešto o ustašama?

Stevica, sin partizanskog komandanta tovariša Jose, odgovara:

-Vidio sam samo zarobljene neprijateljske vojnike, ili mrtve, jer sam kao dijete poslije borbe skupljao oružje, uzimao municiju od mrtvih, počistio im sve džepove, sve im pokupio, i nosio sa drugima u prvu jedinicu. Devedeset odsto Hrvata iz moga kraja bili su u partizanima. Vrlo malo je bilo ustaša.

Išao sam u partizansku školu za vrjeme rata, onda sam 44/45. prešao u rusku vojsku u Mađarskoj(a imao je 11 godina tek!, nap. a.)jer je Mađarska bila oslobođena, pa sam malo tamo išao u školu, pa sam onda prešao u Bačku, posle one velike bitke na Batinoj Skeli smo se vratili natrag u Slavoniju. Na slobodnoj teritoriji radila je partizanska željeznica, radili su partizanski industrijski pogoni, radile su bonice i ambulante, škole. To je bila partizanska država koja je funkcionirala. Bio sam poslije na pet omladinskih radnih akcija i pet puta sam proglašen za udarnika. Ja digod radim, ja uvjek radim efikasno-završava Stevica svoje ratne uspomene.

Eto, što je ,naš’ Stevica radio 1944., ‚pelješio’ mrtvace jednako kao što je radio i sa živim hrvatskim domoljubima u Sidney-u, u Australiji, 1992.godine!!

damir kalafatić