Dawn Dawns: Naš pravi Dan državnosti 30. svibnja 1990.

  • Ispis

Tog 30.svibnja 1990. godine, održan je prvi višestranački Sabor i time  je započeo postupak stvaranja samostalne i suverene Republike Hrvatske. Ova želja Hrvatskog naroda, potvrđena  je  referendumom na kojem se 94,17% građana RH  izjasnilo ZA svoju  demokratsku, samostalnu i suverenu državu.

Početkom 2000. godine, 3. siječnja, iznova kreće jugokomunistička diktatura, koja nije prestala do danas, niti pod ovakvim Plenkovićevim HDZ-om. Nedugo po dolasku na vlast  najvećeg protivnika stvaranja Hrvatske države  SDP-a, već sljedeće godine, Račanova  koalicijska Vlada, ukida Dan državnosti 30. svibnja, te, na prvi pogled sasvim nepotrebno određuje novi datum ove proslave na 25. lipnja, ali kad se prisjetimo nekih  događanja iz 90. i 91. godine, njihova namjera nam je potpuno jasna. Oni nisu mogli podnijeti taj  ogromni domoljubni naboj koji  je proizveo oduševljenje u narodu, što su konačno dočekali svoju državu, koja je ujedno i njihov najveći poraz. 

I danas se jasno se sjećamo se da su Račan i njegovi  komunisti (SKH-SDP),  kao protivnici hrvatskog osamostaljenja, upravo tog 25. lipnja 1991, bijesno napustili  sabornicu,  kad je trebalo glasati za odluku o samostalnosti Hrvatske. Tada je Hrvatski Sabor donio odluku o pokretanju postupka razdruživanja od ostalih republika  SFRJ, a koja se temeljila na  rezultatima referenduma održanom 19. svibnja 1991.

Taj događaj izlaska iz sabornice,  zabilježen je snimkom, koja je tih dana, više puta emitirana  na TV, da bi kasnije nestala i više se nigdje ne može pronaći, a prije koju godinu, pojavili su se napisi u medijima kako je SDP-ov izlazak iz sabornice kad je uslijedilo glasovanje o samostalnosti, zapravo povijesna krivotvorina i nije istina !?!?  

Ma, dajte, najte!!

Naviknuti smo na svakakve laži od ljubitelja petokrake, pa nas ovo ne čudi. Nejasno je samo kako su mislili ovakvim pamfletima uvjeriti sve one Hrvate koji su svojim očima, te burne 1991. godine, vidjeli taj sramotni izlazak u različitim vijestima, a jedna lokalna televizija, prikazala je to čak nekoliko puta. Ljudi su puno govorili o tom događaju, makar nitko nije bio iznenađen ponašanjem Račana i njegovih komunista.

Dolaskom na vlast oni upravo taj  datum proglašavaju  državnim blagdanom. Je li to prikriveno slavlje u povodu njihovog odbijanja hrvatske samostalnosti?!  Antihrvati su poznati po tome da sve svoje djelovanje, lažima i podvalama, pokušavaju izokrenuti, prikazati kao dobre ili bar dati privid kako oni ni za što nisu krivi. U svakom slučaju, jasno je da ovakva promjena datuma predstavlja njihovu osvetu hrvatskom puku zbog  izborene samostalnosti i državnosti, te zbog propasti njihovog socijalizma i njihove Jugoslavije.

Kad se HDZ vratio na vlast, već je bio toliko „detuđmaniziran“ i „dehrvatiziran“ da nije imao ni volje ni snage, vratiti nam natrag naš prvi i pravi Dan državnosti. Već je tad moglo biti jasno da, nekada državotvorna stranka, više nije ono što je bila.

Šteta je napravljena, ponajprije promjenom datuma, a onda još, uz Dan državnosti, uvođenjem i Dana neovisnosti. Tako je postignuto stvaranje zabune o tome što je koji praznik i što predstavlja. Odlično smišljeno od onih koji se nikad neće pomiriti s činjenicom da je Hrvatska država realnost. Ovakvim nametanjem  nekakvih novih datuma, postignuto je da te nove praznike nitko ne slavi, a mnogi na upit, niti ne znaju odgovoriti kojim danom se obilježava taj novoproglašeni  Dan državnosti  i obratno, što se slavi 25.lipnja.  

Ipak, svim tim izmjenama i zavrzlamama, nisu mogli izbrisati iz hrvatskog srca taj naš slavni  30. svibnja. On je ostao u sjećanju cijelog hrvatskog puka kao naš jedini, prvi i pravi Dan državnosti.

Zašto pamtimo  30. Svibnja?!

Mnogo nas je, koji se s radošću sjećaju tog velikog  30.svibnja 1990. kad smo svi stajali u ogromnom mnoštvu na Jelačićevom trgu u Zagrebu, dok je Franjo govorio. Tog dana je „rođena“ moderna Hrvatska, a sam taj čin,  obilježen  je  lijepom simboličkom gestom. Pred ushićenim mnoštvom, okupljenim na glavnom gradskom trgu hrvatske  prijestolnice, upravo izabrani predsjednik Franjo Tuđman, položio je u  zipku, koju je blagoslovio uzoriti  kardinal Franjo Kuharić, kruh, pero i zlatni dukat, kao simbole blagostanja, znanja i bogatstva, novorođenoj zemlji Hrvatskoj. 

Danas o tome nema spomena, niti se o toj lijepoj gesti govori djeci. Zaboravu su prepušteni  najsvjetliji trenutci nedavne hrvatske povijesti.  Zašto je tako? Odgovor je jednostavan – jer su antihrvati na vlasti!  I sve su beskrupulozniji!

I moja je malenkost dala učešće u veličanstvenim događanjima tog povijesnog dana, pa mi svako sjećanje na njih, iznova puni srce  ljubavlju i ponosom, koje smo osjećali u sebi tog velikog i važnog dana. Među prisutnim prijateljima, na Jelačićevu trgu, bilo je i nekoliko nehrvata, koji su se i sami radovali našoj sreći. 

Najprije su se oglasila zvona sa Zagrebačke katedrale, pozivajući na Misu za domovinu, zatim  je uslijedilo glasovanje u Saboru, a potom su se sabornici i njihovi uvaženi gosti, spustili na Jelačićev trg, gdje su ih željno dočekali oduševljeni domoljubi. Prepunim Trgom odzvanjali su uzvici: “Franjo! Franjo! ... Hrvatska! Hrvatska!“ 

Sve je izgledalo baš kao okupljanje  članova  neke velike obitelji, na svojoj važnoj svečanosti, pa sretni što se vide, jedni drugima se obraćaju s pažnjom i oduševljenjem.

Taj veliki narodni skup, započet  na Trgu, nastavio se oko Jarunskog jezera do kasno u noć. Ista atmosfera sreće, prenijela se na Jarun, pa je čak postala još snažnija. 

Svi su se osjećali kao da su  braća i sestre. Ljudi koji se prvi put  vide, s ljubavlju su se obraćali jedni drugima, a radosni osmjeh, nije im silazio s usana.  Presretni  ljudi,  slobodno su  prilazili jedni drugima, iako se nisu poznavali, razgovarali, častili jedni druge, nudeći sokove, pivo i sve drugo što su ponijeli sa sobom. Razgovaralo se  s poznatima i nepoznatima, a tema je svima bila, konačno dosanjana hrvatska samostalnost. 

Bilo je lijepo, kao u kakvoj bajci, svi u nekakvom zanosu,  opijeni  srećom. Ljubav prema bližnjem gorila je u zraku i svojim plamenom sve grijala, pa se i svaki onaj, kojeg bi  prvi put ugledali, činio kao brat ili  dobri stari prijatelj, a obala  Jarunskog  jezera, postala je naš  Rajski vrt. 

Tog dana su Hrvati, jedni drugima, iskazali sve ono najbolje što nose u sebi – ljubav prema  Bogu, domovini i čovjeku, koju su baštinili kroz tisućljetnu  tradiciju, primajući je odmalena  u vlastitoj obitelji. Upravo ta ljubav i osjećaj  konačne slobode, probudili su  iskru u hrvatskom čovjeku, a ona je u svim srcima zapalila veliki plamen.

Sve se to događalo 30. svibnja 1990., zato nam je on toliko važan. Zato je Hrvatima  ostao u sjećanju.

Bilo je nekih inicijativa da nam se vrati 30.svibnja, ali niti jedna vladajuća garnitura nije imala sluha za ono što Hrvatski narod želi, a mnogi i danas zlurado uživaju u zbrci koju su svjesno i namjerno prouzročili promjenom datuma proslave naše državnosti.

Kad opet budemo  imali hrvatsku vlast, vratit ćemo naš  Dan državnosti, kako je nekad bilo i kako treba biti! Do tad, čuvamo ga i nosimo u srcu.

 

Sretan nam Dan državnosti 30. svibnja!

Dawn Dawns