Dawn Dawns: Kako su Junckerov uzdanik Plenković i njegov ministar Faljenisusek Hrvatima ukrali referendum

  • Ispis

Dočekali smo rezultate prebrojavanja potpisa  referendumskih inicijativa i oni su upravo onakvi,  kako se moglo i predvidjeti. Ovaj posao povjeren je APIS-u, tvrtki kojoj je HDZ  prije samo dvije godine, bio iskazao nepovjerenje nakon  izbora, te javno prigovorio da njime upravlja SDP. Dolaskom Plenkovića na čelo HDZ-a, više nema ovakvih sumnji, pa sad isti taj APIS odrađuje posao za njegovu Vladu. Vjerodostojno, kao što je i sve drugo u ovoj vlasti.

Dakle, kompromitirani APIS, koji je čak i od HDZ-a ,bio  prozivan zbog izbornih manipulacija i malverzacija, sad mu je  poslužio pri „provjeri“ potpisa, ali  bez dopuštenja  građanskoj inicijativi da njihovi predstavnici budu prisutni kod tog prebrojavanja. 

Sam čin prebrojavanje  bio je čista formalnost, jer  je i prije toga bilo sasvim  jasno da     potpisa neće biti dovoljno. Jer je to Plenkovićeva  direktiva. Pa, zar nije ministrica Murganić, još na samom početku jasno rekla: “neće vam proći referendumi“.   Vidovita žena, baš! 

Čini se da, koliko god bilo potpisa, ne bi ih bilo dosta ovoj vlasti iz prostog razloga što  ne žele i neće dopustiti referendum. Jasno je da to njima ne ide u prilog. Od samog početka, na mnoge načine, borili su se protiv izjašnjavanja građana. Najprije su zabranili štandove na gradskim površinama ili su naplaćivali takva mjesta, u medijima se vodila antikampanja, a nakon predaje potpisa, domišljali su se cijelo ljeto i nakon tri mjeseca, zabranili kontrolu prebrojavana  i promatrače.

Na koncu izlaze s izjavama o nedostatnom broju potpisa zbog mnoštva falsifikata. Najprije se govorio o četrdeset tisuća nevaljanih, da bi ipak smanjili na nekoliko tisuća svakoj od inicijativa. I to im je sasvim dovoljno da referenduma ne bude.

Po Plenkoviću, najprije 80 tisuća nije znalo čitati niti  moglo shvatiti sve blagodati  IK-e, a sad se 40 tisuća ne zna niti potpisati!

Trenutni  ministar uprave, Faljenisusek , poznat  po započinjanju mandata u Plenkijevoj vladi  s „nazadnim“ katoličkim pozdravom Hvaljen Isus i Marija,  brzo je evoluirao u progresivnog zagovornika IK-e, a sad uspješno sprječava građanske referendumske inicijative nedolične njegovom novom imidžu.  Čak je zahtjev za prisutnost  predstavnika građanske inicijative “Narod odlučuje” prilikom prebrojavanja referendumskih potpisa  nazvao „krajnje nepristojnim i bezobraznim“.

Vlast koja se otvoreno protivi referendumu, iza zatvorenih vrata, cijelo ljeto   „provjerava“ prikupljene potpise, ne dopuštajući prisutnost  predstavnika druge strane, pa čak ni predstavnike neke neutralne grupacije. Zašto??  Čuli smo jučer. Zato da mogu jednostrano proglasiti  preko četrdeset tisuća potpisa, oko deset posto prikupljenih, nevažećim!!! Rijetki su oni, kojima to nije bilo jasno od samog početka.

Zasad nemamo relevantnih materijalnih dokaza o tome  jesu li nevaljani potpisi ili je nevaljano njihovo provjeravanje. Slijedom ranijih iskustava, gotovo sa sigurnošću možemo reći da ih neće ni biti. Zato nije smjelo biti ni promatrača.  Kome je savjest čista, ne smetaju mu promatrači. Dapače, dobro su došli kao pozitivna potvrda uredno obavljenog posla. Ovako ostaje osnovana sumnja da je sve namješteno. Čak im nije pomogao  i nesređeni popis birača, koji očito lažno prikazuje veličinu biračkog tijela. nego se moralo još tajno „prebrojavati“ (čitaj: naštimavati). 

Ljudi se neprestano iseljavaju, a broj birača raste. Zanimljiv fenomen, moguć samo u Hrvatskoj ! 

Tko uopće vjeruje da tih navodnih četrdesetak tisuća nevažećih potpisa nisu zapravo sabotaža? Kasnije se taj broj ipak ublažio, ali ostaje to da ih je dovoljno nevažećih da bi se obje  referendumske inicijative mogle proglasiti propalim pokušajem. 

Spominju se neki obrasci popisa ispisani istim rukopisom, pa se smatraju nevaljanim. Zar se nije moglo, bez prisutnosti promatrača, u ova tri mjeseca uništiti dio valjanih obrazaca, pa onda ispisati lažne i podmetnuti ih kao nevaljane?? 

Drugi je primjer navodne nevaljanosti je, točno ime i OIB, ali  prezime različito nego na popisu birača. Slučajno znam curu koja se na početku prikupljanja potpisa udala i odmah promijenila prezime. I što sad? Ime i OIB su joj isti, a prezime novo. Zašto njen potpis ne bi valjao?  

To bi uopće više išta vjerovao Faljenisuseku i njegovom diktatorskom gazdi!?

Kad je održavan referendum za ulazak u EU, nije bilo ništa sporno, ni pogrešan OIB, ni nevaljani potpisi, pa čak  ni premali broj zaokruženih „ZA“.  Bilo je dovoljno da se svega dvadesetak posto stanovnika izjasni pozitivno i eto nas u EUniji. Jer je to vlasti tako odgovaralo.

Puče hrvatski, nemoj se tješiti da, zbog ovoga, HDZ neće dobiti potreban broj glasova na sljedećim izborima. Tako svejedno, i ne treba im!  Što ne dobiju oni, dobit će bratska stranka SDP i po koji glas će otići strančicama iz njihove velike koalicije, koja je već je na djelu. Pa, zar nismo vidjeli da se vlast može oformiti bilo s kime.

No, uz sve primjedbe referendumskoj inicijativi, koje je vlast uspjela smisliti, ima još jedna, najvažnija od svih,  koje moramo biti svjesni, i prihvatiti je, makar nevoljko,  a ta je, da smo si i sami jednim dijelom krivi.  

Da je inicijativu potpisalo duplo više ljudi, ne bi upalile nikakve makinacije. Mogli bi ovi zbrajati koliko hoće, pa i utajiti dio. Slično se dogodilo s referendumom o braku. Potpisa je bilo 750 tisuća, daleko više od potrebnog minimuma, zato je ovaj i prošao. Hrvati skupo plaćaju svoju neaktivnost i nevoljkost za jasno izražavanje svoje volje. 

Znam ljude koji su srcem za izmjenu izbornog zakona i veliki protivnici perverzne IK-e, ali ni jednoj inicijativi nisu dali svoj potpis!! Zašto???  Strah?  Nedovoljna svijest? Lijenost i konformizam, uz očekivanje da će to drugi obaviti umjesto njih?      Vjerojatno ima svega od navedenog. To nas košta i koštat će još puno, ako se ljudi ne osvijeste.

Sad ne bi bilo zgorega da se svi potpisnici, tih četiristo tisuća, okupe na Markovu trgu i osobno posvjedoče valjanosti svojih potpisa. I usput „upitaju za zdravlje“  diktatora Plenkovića i njegovu ekipu. 

Ipak, taj ogroman trud velikog broja volontera, makar nedovoljan za suprotstaviti se Plenkiju i njegovom slugi pokornom, ministru Faljenisuseku, ostavlja nekakvu nadu. Moguće je, ali treba više!  Hrvati su mnogo puta pokazali da mogu čak  „više od mogućeg“, ne samo u Domovinskom ratu, nego i u miru. Zadnji takav primjer imali smo na prošlom svjetskom nogometnom prvenstvu. I to nas sve učinilo osobito ponosnim. Ne zaboravljajmo takve svijetle trenutke.

Ministar Faljenisusek se već pokazao kao nevjerodostojan, pa nemamo nikakvog  razloga imati povjerenja u njegovo ministarstvo i organizaciju brojanja, te provjeru dostatnosti potpisa referendumskim inicijativama. 

Plenki je odavno rekao da on može što hoće i u tome mu je jedina vjerodostojnost. Svojevremeno  je i  ondašnji  rumunjski diktator mogao što je htio.

Jedino to nije mogao vječno. U to se na koncu  uvjerio na vrlo poguban način.

Dawn Dawns