Rezolucija Vijeća Europe 1481 – stvarnost ili mit?

Detalji

Kategorija: Diana Majhen

Objavljeno: Četvrtak, 17 Srpanj 2014 17:08

Nerado se pozivam na bilo kakve odluke koje donose europske institucije, čak i kada je u pitanju samo rezolucija Vijeća Europe, iz razloga što sam protiv toga da nam bilo tko drugi kroji prošlost, sadašnjost i budućnost. No, istima se debelo koriste vladajući komunisti koji ne prestaju sa krivim tumačenjem svake odluke i svakog priopćenja koje dolazi iz EU, u pokušaju da hrvatski narod uvjere kako se nešto mora zato što to hoće EU, a ne oni.

Prisjetimo se, pokušali su nas uvjeriti u laži kada se radilo o izručivanju njihovog udbaškog ubojice Perkovića, pokušali su nam prodati maglu o tome kako EU ne dopušta referendum o braku, zatim je slijedio pokušaj uvjeravanja kako EU brani referendum o ćirilici, ima toga podosta. Laž do laži.

No, kada je u pitanju neka istinita odluka poput Rezolucije EU 1481 onda ih nema nigdje, sveopći muk i tišina.

Sa glavnim odredbama te rezolucije upoznata je većina politički pismenih Hrvata. Isto kao što je svjesna toga da se ta rezolucija u Hrvatskoj nikada nije ni pokušala primjeniti, te da je jednostavno stavljena van snage, prkoseći onima koji su ju donijeli.

Osuda totalitarnih režima i zločina počinjenih u ime tih ideologija u Hrvatskoj je ostalo prazno slovo na papiru, u toj mjeri da se čovjek pita postoji li ta rezolucija uopće i ukoliko postoji, kako je moguće da se nitko na nju ne obazire?

Odgovor je vrlo jednostavan, jednak onome koji objašnjava zašto u Hrvatskoj nikada nije provedena lustracija, koja je u većini zemalja uspješno odradjena.

Mi danas na vlasti imamo ideološke i pravne potomke zločinačke komunističke partije, koji se nazivaju Socijal demokratska partija. Što se pravne strane tiče, savršeno je jasno da su izmedju sebe podjelili ogroman novac koji je partija desetljećima pljačkala od svih na teritoriji ex Jugoslavije, ali poglavito od Hrvatske. Taj im je novac omogućio da ne potonu onda kada je u cijeloj Europi komunizam osudjivan i brisan iz političkog života.

A ideološki, današnji se SDP nije ni mrvice odmaknuo od ideologije onih koje su naslijedili, samo je izveba daleko perfidnija i zamotana u privid zakonskih okvira. Puna su im usta demokracije i ljudskih prava, dok istovremeno ne poštivaju ničije ljudsko pravo izuzev u slučajevima kada se radi o njihovim istomišljenicima ili saveznicima.

Za sada nas još ne strijeljaju, ne poljevaju vapnom i ne šalju na Goli Otok, ali kada čovjek pogleda novi trend u kojem se neistomišljenici šalju psihički posve zdravi na prinudna lječenja u ludnice, a milicija privodi za 'nepodobne' riječi ispisane na internetu, dok se ljudi izbacuju iz stanova i kuća kako bi iste netko mogao anonimno pokupovati, vidljivo je kako partija još uvijek itekako živi.

Problem je u tome što prosječne ljude to većinom ne zanima. Stvari se posve krivo postavljaju, s namjerom dakako, ne bi li se stekao dojam kako se tu radi o nekom prepucuvanju starom sedam desetljeća koje nas koči u svjetloj budućnosti.

Istina je, naravno, posve drugačija.

U Hrvatskoj nikada neće biti demokracije, niti će biti poboljšanja životnog standarda sve dok nam sudbinu kroje oni koji su djelovali na način da su otimali sve za sebe, čineći pri tome zločine za koje nikada nisu odgovarali.

Stavimo na sekundu ideologije po strani, iako ih smatram jako bitnima, al gledajući čisto praktično, možete li zamisliti da će netko, tko je čitav život krao zahvaljujući visokoj partijskoj funkciji, ili njegovo djete koje je odgojeno uz med i mlijeko zahvaljući funkciji svojih roditelja, i sekunde brinuti o tome kako narod u Hrvatskoj živi? Pa nije ih bilo briga kako i na koji se način robija i umire, samo ako su od toga imali koristi, zašto bi ih danas bilo briga za sve nas?

U Hrvatskoj se stvari neće pomjeriti s mrtve točke ukoliko se ne rješimo komunista iz svih pora društva u koje su se zavukli poput neke zloćudne bolesti i kroje nam pravdu i odredjuju koliko kruha ćemo pojesti jednako kao što su to radili prije.

Trebamo se rješiti onih koje nikada nije bilo briga za hrvatski narod, koji su na taj narod uvijek gledali samo kao na sredstvo koje će im omogućiti puno novca u džepovima, a kojeg su u biti uvijek htjeli iskorijeniti, a ne voditi brigu o njemu.

Udruga U ime obitelji pokazala je kako uvijek postoji način da se ispoštuje volja naroda, Stožer za obranu Hrvatskog Vukovara isto je potvrdio, pa zar bi onda tako teško bilo raspisati referendum na kojem bi se donijela odluka o provedbi lustracije u Hrvatskoj?

Kako stvari stoje, to bi nam bio jedini način, jer ne možemo očekivati da netko lustrira samog sebe, a kod nas je upravo takva situacija, obzirom da su na vlasti u velikoj mjeri upravo kandidati za lustraciju.

Onima koji su toliko vremena pili hrvatsku krv i živjeli od nje treba onemogućiti da to rade i u buduće.

I to se tiče svih nas, cjelog hrvatskog naroda, a ne samo onih čije su pretke pobili i koji su bili na dugogodišnjim robijama.

Čak i oni koji nisu na svojoj koži okusili sve 'blagodati' komunizma u vidu toga da su izgubili obitelj ili slobodu, trebali bi se zauzimati za lustraciju, ukoliko žele da im djeca žive bolje.

Jer, sve dok nas svojim krvavim rukama horde komunista vuku unazad, boljitka neće biti, za nikog od nas.

Imamo osnovu, a to je upravo ta famozna Rezolucija EU 1841 koja nije mit, ali koju su vladajući komunisti učinili nevidljivom i pomeli pod tepih, kako bi i dalje mogli lagodno živjeti na grbači hrvatskog naroda dok taj isti narod istovremeno guraju u propast.

Nije baš da imamo izbora i da nam dobro ide.

Ili ćemo pomesti komuniste, ili će oni pomesti nas, našu djecu i našu zemlju.

Odluka ne bi trebala biti teška.

Diana Majhen