Zašto neki Hrvati ponovno izdaju Vukovar?

  • Ispis

Kada bi bilo dopušteno, ja bih otišla na izbore u Vukovaru i glasala ne jednom, nego tisuću puta, nasuprot združenim srbokomunističkim hordama koje se već pripremaju za sutrašnje izbore. Stoga doista nikako ne mogu shvatiti one Hrvate koji prošli krug izbora nisu glasovali, nego su ostali doma. Zar doista ne znaju kako im neće biti u životu bolje ukoliko se sami ne potrude da to ostvare? A potrebno je tako malo: Ustati iz fotelje, otići na izbore i zaokružiti hrvatsku opciju.

Vukovar spada u ona mjesta u Hrvatskoj u kojima se najlošije i najteže živi. Nezaposlenost je ogromna, cijene su do neba, a za sam grad i njegove stanovnike kao da nitko ne brine.

Krajnje je vrijeme da ova agonija u gradu Heroju već jednom završi. Da se s njega skinu srbokomunističke grabežljive ruke onih koji drže samo do dvije stvari: Do novca u svojim džepovima i do svake protuhrvatske ideje, uključivo i ćirilicu u Vukovaru.

Zar doista netko može misliti kako će srbi i komunisti donijeti Vukovaru blagostanje, kako im je uopće do toga? Pa nema tome dugo kako su taj isti Vukovar pokušali zbrisati sa lica zemlje. O kvaliteti života Vukovaraca odlučuju oni koji su ih htjeli lišiti domova i života, nije li to van svake pameti?

Vukovar mora biti u hrvatskim rukama, jer je Vukovar hrvatski grad, koliko se god crveni trudili to pobiti i trubiti o bratstvu i jedinstvu. Vukovar je u Hrvatskoj, ne u srbiji, dapače, Vukovar je simbol hrvatskih stradanja počinjenih od onih koji su nekada stizali iz srbije, jednako kao što danas stižu odande na dane izbora.

I kada se stvari konačno postave na svoje mjesto, kada budemo ponovno imali hrvatski Vukovar, za koji su toliki dali živote, moći će se konačno okrenuti stvarima koji su od primarne važnosti za sve ljude u Vukovaru: egzistencijalnim pitanjima.

Jer, sramota je za sve nas da nam ljudi u Vukovaru jedva preživljavaju, nakon svega što su prošli. Sramota je da Vukovarom hodaju lokalni šerifi koji su pod optužnicama za korupciju i što je još gore, za pljačku siromašne vukovarske djece. Ako netko može pokrasti djecu, što li tek godinama čini Vukovarcima?

Sramota je što lopovska banda koja trenutno vlada Hrvatskom podržava svim snagama tog istog čovjeka, glumeći u javnosti kako se ne radi o njihovom kandidatu, iako već i ptice na grani znaju kako iza njega stoji upravo SDP. SDP koji je, podržavajući nekog kome se sudi za ovakva nedjela u biti konačno skinuo i onaj zadnji komadić maske sa svog pravog lica i time poručio javnosti kako bi podržali vjerojatno i Pol Pota ukoliko bi isti ustao iz zemlje i omogućio im ostanak na vlasti.

Može li se doista od takvih očekivati kako će voditi brigu o Vukovaru i Vukovarcima?

Al najviše je sramotno to što su toliki ljudi poginuli braneći Vukovar u najtežim mogućim uvjetima, da bi danas nekome bilo teško prošetati par metara i dati svoj glas u jednoj daleko lakšoj, sigurno ne po život opasnoj borbi za dobrobit Vukovara.

Stoga bih poručila prvenstveno onim Vukovarcima koji nisu izašli na izbore prije dva tjedna slijedeće:

Sutra odlučujete ne o jednom imenu i prezimenu koje će zastupati vaš grad, nego o svojoj budućnosti i o budućnosti svoje djece. Odlučujete o tome hoćete li bolje i kvalitetnije živjeti. U konačnici, odlučujete o tome želite li da vam bude bolje.

Oni kojima je srce ostalo u jugoslaviji ili se nalazi u srbiji sigurno se neće potruditi da vam bude bolje. Jer, Hrvatska u biti nikada nije postala njihova domovina, isto kao što Vukovar nikada nije postao njihov grad. Grad o čijem bi blagostanju vodili računa.

Sutra imate prilike to ispraviti.

Sutra Vukovar možete predati u hrvatske ruke, od kojih ćete s pravom zahtjevati da ispune svoja obećanja i učine sve kako bi vam život bio bolji.

Jer, sigurno se nećete moći žaliti Željku Sabi koji će vjerojatno biti u zatvoru, ili Milanoviću i njegovoj vladi koja je jednom nogom na kori od banane a drugom na odlasku, a čisto sumnjam kako bi srbe zanimalo to što bi imali za reći.

Treba vam netko na čiju se riječ možete pozivati.

Ukoliko tu priliku propustite, može se dogoditi da vam se više nikada ne ukaže.

Diana Majhen