Vukovar razapet izmedju Sabe, Matića i partijskih ćirilićnih ploča

  • Ispis

Nakon što se godinama upozoravalo na to da Željko Sabo krši zakone na sve strane, a na što naravno Bajiću nije bilo ni na kraj pameti da odreagira, možemo reći kako je Sabo konačno završio svoju gradonačelničku karijeru u Vukovaru. Crveni, doduše, još uvijek govore o tome kako bi on mogao biti ponovno njihov kandidat za gradonačelnika, a i on sam indirektno odašilje takve poruke, ali u to je doista teško povjerovati.

Sa takvim aferama za vratom, od kojih je svakako najstrašnija ona u kojoj su se potkradala siromašna vukovarska djeca, njegova se pobjeda ne čini izvjesnom.

Sabo je godinama suvereno vladao Vukovarom, uglavnom zahvaljujući onim autobusima punim glasača koji u Vukovaru ne žive, ali ih zato redovno dovoze za svake izbore i zatim vraćaju natrag u Srbiju, nakon što obave svoju 'glasačku dužnost' koja ni po čemu nije zakonita, ali je zato sasvim sigurno antihrvatska.

Kao lokalni šerif, Sabo je radio što je htio bez da je za počinjeno snosio odgovornost, nanoseći pri tome Vukovaru i Vukovarcima ogromnu štetu.

Druga pak vukovarska štetočina zove se Predrag Matić. Iako već odavno ne živi u Vukovaru, ne prestaje mu nanositi štetu, bilo da je u pitanju ćirilica ili posjet nekog dezertera. I on, poput Sabe, naprosto obožava ćirilicu. Ako je ćirilica službeno pismo većine u vladajućoj stranci, onda ju vole i Sabo i Predrag, sve je kako Partija kaže. A nekom i kako se doma kaže.

Ni neuspješna ministarska karijera, u kojoj je, kao šta ga Vukovarci vole nazivati, postao ministar bez branitelja, ministar protiv kojeg su se u više navrata izjasnili i njegovi vlastiti savjetnici, ne spriječava Predraga u valjanju idiotizama, jednog za drugim, kada je Vukovar u pitanju, u periodima kada ne vrijedja udovice hrvatskih branitelja, ne usporedjuje Bozanića sa Miloševićem i ne lupeta o kvrgavim granama.

Po nalogu Partije, ova dvojica razapinju Vukovar bez prestanka u pokušajima njegove srbizacije. Ne znam kako bih drugačije nazvala fašističko, nasilno uvodjenje ćirilice u Vukovar, ćirilice koju ne želi ogromna većina njegovih žitelja, kao ni ogromna većina Hrvata u Hrvatskoj.

A kada spomenuta dvojica dobiju malo odmora, onda na scenu stupa Pedja Grbin koji čini sve kako se referendum, za kojeg se izjasnilo preko 600 000 ljudi u Hrvatskoj ne bi sproveo, lupetajući pri tome o nekoj demokraciji od koje su on i njegova Partija udaljeni svjetlosnim godnama. A ako ga neće moći zaustaviti, bar će ga odgadjati što god dulje bude mogao, računajući kako će stvar pasti u zaborav.

I tu se varaju.

Vukovar previše znači svima nama da bi ga Sabo, Predrag, Pedja i njima slični pretvorili u srpsku prčiju ukrašenu na sve strane istim onim simbolima koji su ga danonoćno razarali.

Da u Vukovaru nema i neće biti mira najbolje dokazuje to što svako malo padne poneka ćirilićna ploča koje drug Milanović i njegova Partija nemilice iznova tiskaju našim novcem.

Stvari bi se mogle promijeniti nabolje izborom gradonačelnika, no to će biti gadna bitka.

SDP si ne može i neće dopustiti da izgubi Vukovar, koji je svima nama simbol hrabrosti i stradanja. Komunisti i jugonostalgičari, koji uz srbe uglavnom i sačinjavaju SDP, ne žele Vukovar ispustiti iz ruku, jer bi neki novi gradonačelnik, koji nije takve orijentacije i ideologije, mogao stvari u Vukovaru postaviti na mjesto. Mogao bi zaustaviti proces pometanja srpskih zločina pod tepih, prestati sa pokušajima izjednačavanje krivice i stvaranja bratstva i jedinstva, te prikazati Vukovar onakvim kakav on stvarno i jeste svijetu: Grad koji se herojski borio protiv četnika do zadnjeg čovjeka i u kojemu su počinjena na sve strane zvjerstva od strane srbočetnikih hordi.

Posljednja stvar koju bi crveni htjeli upravo je istina o Vukovaru.

Računajući na to da će najvjerojatnije izgubiti Sabu, potreban im je pod hitno novi gradonačelnik, koji se u biti i neće puno razlikovati od svog prethodnika.

Netko, tko će raditi što mu se kaže, tko neće imati moralnih a još manje domoljubnih ograda koje bi ga spriječavale da provodi upute partije. Netko tko će trabunjati do besvijesti o boljoj budućnosti od koje Vukovarci do sada nisu vidjeli ništa, a skretati pažnju sa svega onoga što je Vukovar u ratu doživio.

Nešto slično onom 'antifašističkom' skupu od prije neki dan u Vukovaru, koji se očigledno putem u Kumrovec negdje putem izgubio pa je završio u gradu kojeg su njihove petokrake prvo sravnile sa zemljom, pa zatim poubijale gdje god su na koga naišli.

Po svemu što smo do sada vidjeli i doživjeli od SDP-a, takvih kadrova ne samo da im ne manjka, nego se teško mogu pronaći oni koji nisu takvi.

I baš stoga, na izborima za gradonačelnika ovaj bi put morao pobijediti HRVAT.

Koji neće provoditi prosrpsku i projugoslavensku politiku, nego hrvatsku politiku u hrvatskoj državi i hrvatskom gradu Heroju.

Tek nakon toga, u Vukovaru bi se konačno stvari mogle pomaknuti nabolje, moglo bi se pozabaviti egzistencijalnim pitanjima ljudi koji u njemu žive, kojima su obećavana brda i doline a ostavljeni su u situaciji da jedva preživljavaju.

Naš je Vukovar zavrijedio bolje. Puno bolje od ovoga što sada ima.

A sve dok svoje šape na njemu drže tipovi poput Sabe, Predraga i drugih partijaša, a skupove u njemu održavaju 'antifašisti' koji su imali 5 godina za vrijeme WW2 ali uredno primaju partizanske mirovine, potpomognuti onima koji mijenjaju mišljenja poput odjeće ukoliko je promjena isplativa, Vukovaru se ne smiješi bolja budućnost.

Stoga, ovi će izbori za gradonačelnika za Vukovar biti životno bitna prekretnica.

Na Vukovarcima je da kažu svima nama, koji u Vukovaru ne živimo i ne možemo tamo glasati, kako i na koji način im možemo pomoći.

Diana Majhen